|
Iz knjige: Za jednu bolju Hrvatsku (Anto Baković), Hrvatski populacijski pokret, 2005.
Poglavlje: Osvrt na TV-emisiju "Ekumena"
Do kada ekumenizam samo u Hrvatskoj?
Tužno je bilo uoči Stepinčeva, u utorak, 9. veljače 1999. navečer gledati emisiju "Ekumena". Doživio sam to kao tešku naivnost, jer Hrvatska televizija uz suradnju s katoličkim (valjda hrvatskim?)
teolozima, od katoličke Hrvatske pravi jednu novu Hrvatsku koja se zove multireligijska, multietnička, multikonfesionalna, multi... ova, multi...ona. A samo pola stoljeća unatra, i kroz svih 13 stoljeća
u povijesti, Hrvatska je uvijek bila katolička. Uzmimo primjer Rijeke. Molim TV-novinare da kažu koliko je 1947. godine u Rijeci živjelo muslimana, koliko Albanaca, a koliko Srba - a koliko ih živi danas?
Tko ih je naselio? A tko je u tom istom razdoblju raselio dva milijuna Hrvata po svijetu? Smije li se danas u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj govoriti i pisati o tim temama?
Tako smo slušali i gledali cijeli sat jedno zaista neiskreno i licemjerno trabunjanje ljudi čije religije na svojim savjestima i dušama imaju teške zločine, a nitko o tim zločinima ne govori, nitko se
ne kaje, nitko ne moli za oproštenje. Jadni hrvatski katolički narod bio je meta krvavih ratova i u Hrvatskoj i u BiH, i nakon što je opljačkan, raseljen i poubijan, sada kao da se ništa nije ni dogodilo,
svi ćemo se ljubiti i jedan drugom pružati ruke. Da ne bude nikakve zabune, nisam protiv ekumenizma u principu, već sam protiv ekumenizma na ovim našim prostorima, zato što tog ekumenizma ima samo u Zagrebu,i samo kod nas Hrvata, i samo kod nas katolika.
Druge religije u Zagrebu, koje su svoje centre formirale uglavnom u novije vrijeme, ovdje mislim na pravoslavne i muslimane i neke brojnije sekte, rado prihvaćaju ekumenske susrete u Zagrebu, jer se tako reklamiraju i jeftino dolaze na TV, ali ništa ne poduzimaju da u njihovim sredinama (Beograd, Sarajevo) dođe do ekumenskih susreta.
Zašto nitko nije pitao gosp. Milenka Popovića, što je s ekumenizmom u Beogradu? Tamo je to potpuno nepoznata tema. Zašto nitko nije pitao gosp. Šefku Omerbašića, što je s ekumenizmom u Sarajevu, Bugojnu, a da ne govorimo o Teheranu, Pakistanu i drugim islamskim centrima? Protivnik sam siromašnog i jednostranog ekumenizma, jer se provodi i realizira isključivo u Zagrebu, na štetu nas Hrvata katolika. Hrvati katolici izvan Hrvatske ne čuju ni rijeći o ekumenizmu. Čovjek se pita dokle će Hrvati biti naivčine? Tko bi sada bio veći ekumenist od mene kad bi toga ekumenizma, recimo, bilo i u Bugojnu, i u istočnom Mostaru. U zapadnom Mostaru ga ima koliko hoćete, a u istočnom Mostaru je nepoznat. Čovjek se pita do kad ćemo mi biti "bedaci"? Kada ćemo shvatiti da je ekumenizam u našim krajevima ćorav posao? Do kad će katolička strana priređivati televizijske emisije u kojima će reklamirati druge religije? Tko je od pet milijuna Hrvata znao za nekoga Georgija Grilja, dok ga katolički svećenici i preko Hrvatske televizije nisu reklamirali?
Tko će platiti tu reklamu za baptističku vjeru? Zašto nitko nije rekao da je Rijeka do jučer bila čisto katolički kraj, a sada ima pet kršćanskih sekti? I mi moramo svih pet počastiti, ugostiti i dati im veliku reklamu. Zašto se ne govori o iseljavanju Hrvata katolika iz Rijeke i Istre, o naseljavanju nehrvata i nekatolika? To je tema za razgovor, a ne ekumenizam. Zašto se ne govori o tome kako je katoličkom teolozima daleka Hrvatska i njezini problemi, a tako bliska Europa?
A gdje je isprika Hrvatima?
Gosp. Omerbašić govorio je kako islam jako inzistira na duhovnosti. Ali mi se, gosp. Šefko, sjećamo jednoga drugog islama, ovoga nedavnog islama. Rečeno je da nisu vjernici činili zločine, a Vaši su muslimani izgovarali riječ "Alah Uekber!" i išli ubijati Hrvate katolike. To treba reći, treba zamoliti za oproštenje. Upravo smo dan prije čitali u "Vjesniku" da su Hrvati u srednjoj Bosni napravili dva zločina s toliko i toliko žrtava, a muslimani 30 zločina. Nitko se za te zločine Hrvatima nije ispričao. I umjesto isprike, dođu nam u Zagreb gospoda muftije i protojereji, i tupe nam ovo malo mozga što je još ostalo od četnika i muđahedina, i pričaju nam priče o ekumenizmu. Još je neuvjerljiviji bio gosp. vladika Mrđa iz Sarajeva, koji tvrdi da u Bosni nije bilo vjerskog rata. E pa, gospon vladika, kad nije bilo vjerskog rata, zašto su pravoslavni svetosavci srušili 400 džamija i 100 katoličkih crkava sravnili sa zemljom? Zašto se nisu vojni objekti sravnjivali nego upravo vjerski? To je bila srpsko-pravoslavna agresija na sve što nije srpsko, bez obzira na vjeru i nacionalnost. To je prava definicija. Bio je nedavno patrijarh Pavle u Zagrebu, pa nije ni spomenuo srpsku agresiju na Hrvatsku i tolike nevine žrtve. Štoviše, na Hrvatskom radiju čuli smo protojerejeve riječi kako su dva naroda ratovala jedan protiv drugoga. A istina je drukčija: jedan narod (Srbi) ustao je protiv matičnog naroda (Hrvata)! Bojim se da nisu pojedini katolički teolozi zalutali k'o guske u magli. Za očekivati je da će katolički teolozi uskoro početi graditi bogomolje iz ekumenskih motiva drugim religijama. Ima li itko u ovoj zemlji da tim našim teolozima kaže da prestanu svoj narod hraniti pokvarenim zeljem današnje idejno i vjerski dezorijentirane Europe? Kad u Sarajevu i Teheranu bude ekumenizma, kad u Beogradu i Banjaluci bude ekumenizma, onda ćemo ga i u Zagrebu imati.
Prosvjedujem što su naši moderni teolozi od katoličke Hrvatske napravili multikonfesionalnu, multietničku i multireligijsku Hrvatsku. Prosvjedujem što predstavnici nekatoličkih vjerskih zajednica, ni jednu riječ nisu rekli o zločinima u ratu. A upravo prije te emisije bila je emisija "Motrišta", i u Motrištima svmo vidjeli iskopavanje masovnih grobnica. Kako to da se gosp. Milenko Popović nije ispričao za te masovne grobnice prije nego što nam je udario te svetosavske priče o ekumenizmu za "naivne Hrvate". Našim hrvatskim modernim teolozima, tj. teolozima kozmopolitske orijentacije, jako su slični neki današnji hrvatski jezikoslovci iliti lingvisti koji kapitulantski prihvatiše i priznaše postojanje izmišljenoga i nepostojećega bošnjačkog jezika.
Hrvatska ekumenska naiva
Gosp. Milenko nije ni riječju spomenuo da je prije toga gledao masovne grobnice, nego je odmah počeo govoriti kako je bit pravoslavlja u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Čovjek se pita do kada ćemo gledati i slušati te notorne laži i izmišljotine na našoj televiziji? Do kada će nas netko u zdrav mozak ubijati? Tako smo od gosp. Šefka čuli da je prema Kuranu dijalog s kršćanima nužnost, samo što gosp. Šefko nije rekao "da je to nužno u Zagrebu, ali da to nije nužno u Sarajevu". U Sarajevu nema ekumenizma, u Beogradu nikome iz Srpske pravoslavne crkve ne pada na pamet organizirati neki ekumenski susret, a Zagreb, onaj crkveni i katolički Zagreb, raspekmezio se od jalova i naivna ekumenizma. I da ne bih sablaznio neke od mojih katolika, evo ću završiti jednom crticom iz moga života: moja najdraža i svakodnevna pobožnost je molitva Duhu Svetom da zdravo mislim, govorim i pišem. A da živim negdje u Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj, vjerujem da bih mislio i radio kao i ovi koje ja sada kritiziram. Ali kako živim u Hrvatskoj gdje ekumenizma ima u izobilju i gdje na Hrvatskoj televiziji gledam susrete naših ekumenskih djelatnika koji nemaju minimum hrabrosti i ljudskog dostojanstva pa da upitaju svoje pravoslavne i muslimanske sugovornike - što je s ekumenizmom u Banjaluci i Beogradu i kako stoje stvari s dijalogom u Sarajevu i istočnom Mostaru - onda ovaj naš ekumenizam ne mogu drukčije nazvati nego hrvatska ekumenska naiva.
_________________
Naprijed za križem!
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
