Vjera je dar, a ne rezultat nase pameti i inteligencije. Zato je i pisano kako ce se od onih kojima je vise dano, vise i ocekivati. Bog je pravedan i nikoga nece traziti da bude odgovoran za nesto sto nije dobio (za razliku od nas koji smo dobili).
Kao takav, Bog nije ogranicen sakramentima, vec je svoj zakon usadio u srca ljudi. Ali se ljudi ne spasavaju samo po zakonu. Koliko god dobra i pravedna nasa djela bila, necemo se spasiti bez milosrdja Bozjeg. Samo Kristovo milosrdje i muka na Krizu su zasluzni za nase spasenje. U sutonu nasega zivota biti cemo pitani o tome (vjerni i nevjerni): prihvacamo li tu Bozju milost?
Ohola dusa ju sigurno ne prihvaca i to vec pokazuje svojim zivotom, kao i ocajna koja zdvaja o tome da je njen grijeh toliki da ga Bog ne moze oprostiti (jedna od najvecih uvreda Bogu, jer ga ogranicava u Njegovoj neogranicenoj ljubavi).
Zdvajati o tome koga Bog moze i ne moze spasiti je opasno za osobu koja to cini, jer joj oduzima jedanu od najvaznijih milosti- pouzdanje u Bozju providnost.
Samo Bog koji vidi srca ljudi zna tko je kakav i ako je On dao svoj zivot za spasenje svih ljudi (od ubojica, pedofila, pogana...do svetaca) tko sam ja da mjerim kolicinu njegova neogranicenog milosrdja? (Sto naravno ne znaci, da zmirim i ne upozoravam na gresne cine.)
Ali pogledajte samo razbojnika na krizu. Nije se "morao" niti pokajati (iako priznati covjeka na samrti za Boga, najveci cin poniznosti, ali i vjere) a ipak je spasen neizmjernim Kristovim milosrdjem, koje se nesebicno daje svima onima koji ga svojom dusom prihvacaju za spasitelja- Krista.
Cijeli je zivot priprema duse za susret s Kristom. Pa tako oni koji su svoje moci duse (pamcenje, razum, volju) usmjerili na Krista raduju se tomu susretu, a oni drugi koji tako ne cine bi trebali biti glavni likovi nasih molitava, zrtava i postova. Jer to od nas sam Krist ocekuje, sto nam je i pokazao, svojim primjerom.
Nas problem su oni kojima je dano (katolici od rodjenja), a koji to dano odbacuju, razglabajuci o onima nekima koji Krista nisu niti upoznali. Za druge traze pravdu, a za sebe milosrdje...iako Bozje milosrdje ne iskljucuje pravdu, vec ju uzvisuje.
P.S. U jednom prilogu o misionaru u Africi starija Afrikanka pita svecenika: Tko ti je taj Isus? On odgovara kako je to Mesija koji se prije 2000god radio u Betlehemu. Gospodja ga prekida s pitanjem: I to ste mi tek sad dosli reci. Sto ste toliko cekali?
Dvije primjedbe,,,vjera nije nikakav dar,ona je odluka!
Jer kad bi bila dar od Boga,oni koji nisu dobili taj"dar" nisu ništa krivi I Bog ih nebi imao pravo osuditi!
Druga primjedba,,razbojnik na križu je najbolji primjer pokajnika!A ti kažeš da se nije pokajao!
On reče:"Mi smo zaslužili kaznu za svoje postupke ,On ne!" I dodaje:"Gospodine sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!"
Ako to nije pokajanje,ja neznam što je."Ja sam kriv I molim te spasi me!"