Katolički odgovori

Pozdrav,
Dali mi netko može objasnit evanđelje po Mateju 19,9
Radi se o Isusovim riječima "A ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu-osim zbog bluda-i oženi se drugom, čini preljub."

Trebalo bi razjasniti na što se odnosi taj izraz "zbog bludništva".
On može imati šire značenje, no ovdje je pojam "bludnost" prijevod s grčkog "porneia" odnosno hebrejskog "zenut". Tim pojmom Židovi su osuđivali bludništvo kao što je višeženstvo (u kojima jedan muž ima dvije ili više žena), ili rodoskvrnuće (ženidbu u bliskom srodstvu) koji nisu bili tako neobični u tadašnjem svijetu.
Matej očito nije pod bludništvom mislio na "preljub" za koji postoji poseban izraz (grč. "moikheia"), i što bi bilo van ostalog konteksta i Isusovog govora o nerazriješivosti ženidbe, već na takve nezakonite veze.

Taj izraz Crkva nikada nije tumačila u smislu preljuba jednoga ili drugoga supružnika, što bi bilo izvan biblijskog konteksta - jer bi se svakim preljubom omogućila nova ženidba -, već u smislu takvog bludništva u kojem zapravo nema valjane i zakonite ženidbe. Valjano sklopljen brak se ne može razriješiti.

Giovi, ako se ne varam, pod bludničenjem su Židovi podrazumijevali i bavljenje magijom, kao i prihvaćanje poganskih običaja/rituala.
Bludničenje je usko vezano i uz nevjeru u Jahvu...Sorry ako griješim.
Ako ne, onda je razlog za "rastavu" bilo što od spomenutoga i od tebe i sad ovo moje?

Blud je svaki nedopušteni spolni odnos, ali ovdje Isus izričito govori o zajednici muškarca i žene. Zato mislim da se to odnosi na spolne odnose izvan braka. Meni te Isusove riječi sasvim imaju smisla, jer što da radi čovjek (ili žena) čiji partner uporno krši bračne zavjete? Zar da pusti da ga se gazi i ponižava čitav život ? Isus to sigurno ne bi dopustio.

Problem često puta i nastaje zbog toga što crkva tumači Isusove riječi umjesto da ih prihvati onako kako su izgovorene i napisane. Isus je kralj ljudskog srca i jako dobro zna da blud izvan braka stvara teške rane na srcu onoga koji je prevaren, zato i dopušta prekid takve otrovne veze koja čovjeka može uništit.

Problem nastaje kada mi ne prihvaćamo tumačenje Crkve koja čuva ono zapisano, već se vođeni vlastitim nahođenjem utvrđujemo u grijehu. Katolik sluša Crkvu, dok kršćani drugih crkava svojevoljno iščitavaju Bibliju.

U pravu si kada kažeš "Isus je kralj ljudskog srca i jako dobro zna da blud izvan braka stvara teške rane na srcu onoga koji je prevaren" (više onoga koji vara) i upravo iz toga razloga ti je zaključak potpuno pogrešan. Jer kada bi bilo ovako kao što zaključuješ (dopušta prekid takve otrovne veze koja čovjeka može uništit) taj isti Isus bi išao protiv sebe, odnosno prekinuo bi sve veze s nama koji ga varamo.

Upravo zato što naš svakodnevni grijeh prema Bogu (preljub koji ostavlja teške rane na srcu onoga koji je prevaren) čini da nam je Bog još bliže, jer kaže: "Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje."; Bog koji nas želi osloboditi od toga tereta, a ne ostaviti i razvesti se od nas (prekinuti sakrament krštenja). Naprotiv On nas poziva da ga slijedimo u opraštanju i milosrđu: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim."

Nema univerzalnog odgovora, već je za svakoga skrojen njegov križ...jedini po kojemu se možemo spasiti.

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Najprije što se tiče proizvoljnih tumačenja.
Kršćanska vjera nije "religija Knjige", već Božje Riječi utjelovljene i žive.
Crkva jedina može ispravno tumačiti Bibliju. Biblija i jest napisana od Crkve i zato kod tumačenja treba uvažiti cjelokupnu Predaju, prijevod, tadašnje povijesne prilike, i prije svega čitati je u istom tom Duhu kojim je napisana.

Crkva po nauku Krista i apostola naučava da ženidba ne može nikad biti razriješena, niti u slučaju preljuba.
Nema ovlasti nego ponoviti uputu sv. Pavla: "Oženjenima velim, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – a ako se rastavi, neka se ne udaje ili neka se s mužem pomiri – a muž neka ne otpušta žene" (1 Kor 7,10-11)

Ako je bračni život pretežak može se prekinuti ženidbeni suživot i ne dijeliti više sa bračnim drugom "krov, stol i postelju" dok se ne promjene okolnosti, ili pak raditi na pomirenju. U sakramentu ženidbe supružnici su obećali da drugoga uzimaju "u dobru i zlu", a ne samo u dobru. Bez Boga ne možemo živjeti takvu bezuvjetnu ljubav, stoga nam je Isus obećao snagu da se taj brak nosi, i po toj ljubavi se razlikuje vjernički brak koji je nerazriješiv.

Vidim da je moja tema mnogima zanimljiva, bitno je primjetit jednu stvar, Isus dopušta iznimku od nerazriješivosti braka i to je neosporno.
Riječi zapisane u evanđelju po Mateju nisu riječi Crkve nego riječi Kralja nad Kraljevima i Crkva nikako ne bi trebala izvrtat te riječi i tumačit ih na 100 različitih načina, danas ljudi nisu nepismeni i neuki kao prije 500 godina. Po meni Crkva bi se trebala puno više angažirat oko spašavanja problematičnih brakova kroz bračna savjetovališta.

Slijepog putnika molim da me pouči na što se konkretno odnosi Matej 19,9 ??

Aj dok ti on ne odgovori ja bi te zamolio da me poučiš na što se konkretno odnosi Marko 10:11-12 i Luka 16:18 ?

Jeruzalemska Biblija za Mt 19,9 navodi u fusnotama:
"Budući da na usporednim mjestima (Mk 10,11s; Lk 16,18 i 1Kor 7,10s) nema tog izuzetka, nije vjerojatno da bi sva ta tri mjesta dokinula to Isusovo ograničenje.(...)
Izvorna riječ porneia upućuje na taj smjer razmišljanja. Neki u njoj žele vidjeti bračni blud, tj. preljub te ovdje nalaze oslon za rastavu u taskvom slučaju. Tako postupaju pravoslavne i protestantske Crkve. Ali u tom slučaju morao bi ovdje stajati izraz moikheia. U ovom će kontekstu izraz porneia prije biti prijevod rabinskog tehničkog izraza za "prostituciju" (zenut). Rabini su njime označavali svako spolno zajedinštvo unutar određenog stupnja srodnosti (incest) kakvo je zabranjivao Zakon (Lev 18). Takvo zajedništvo zakonito su zasnivali pogani ili su ga Židovi tolerirali u pridošlica. Ono je stvaralo poteškoće pri obraćenju takvih ljudi u legalističkim zajednicama obraćenih Židova, kojima Mt piše. Odatle smjernica da se raskine takvo neispravno zajedništvo koje je zapravo bilo lažni brak. To neispravno zajednišvo naš prijevod označuje riječju "bludništvo" (BJ ima: "prostitucija")."

Crkva nema ovlasti raskinuti brak nikad: "Što Bog sastavi čovjek neka ne rastavlja". Postoji samo proglašenje braka nevaljanim, što se niti ne računa kao otpust jer tada pravog braka nije ni bilo.
Crkva se angažira oko spašavanja problematičnih brakova kroz bračna savjetovališta, ali ne može pomoći ako netko to ne želi. Morat će se angažirati još i više s obzirom na sve veći broj propalih brakova. Možemo ljudski razumjeti te teške situacije, ali one se neće riješiti podilaženjem, sreća ostaje jedino u bezuvjetnoj ljubavi kakvu naviješta Božja Riječ.

Čuvarica riječi Kralja nad kraljevima je Crkva i one nisu odmah zapisane, već se to dogodilo tek poslije. Znači prije nego što su Kristove riječi i bile zapisane, učiteljstvo (apostoli) i tradicija (živa crkva) su ih prenosili - katoličanstvo je religija Žive Riječi, a ne samo knjige. Biblija je pisana na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku, pa je svaki prijevod s tih jezika svojevrsni kompromis, iz jednostavnog razloga što svaki jezik ima svoja ograničenja. Iako "danas ljudi nisu nepismeni i neuki kao prije 500 godina" oni na izrečenu riječ gledaju u kontekstu svoga pogleda na stvarnost; a ne u kontekstu istine, vremena, prostora i značenja tada izrečene riječi. Upravo zato, Crkva čuva tu istinu, kako ju ja ili ti ne bismo izvrtali i tumačili na 100 različitih načina.

Matej 19, 9

Bog još u starom zavjetu kaže: "Poštuj, dakle, život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Jahve, Bog Izraelov." (Mal 2, 15-16); ali unatoč tome Bog je bio svjestan kako su ljudi slabi i grešni, te bez njegove milosti ne mogu u potpunosti obdržavati ovu zapovijed, zato Isus kaže (Matej 19, 6): "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako." Od Krista, koji nas spašava od nas samih i koji postaje snaga našoj slabosti, vrijedi: "Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti." (Ef 4, 32)

Sada trebamo staviti Isusove riječi u kontekst vremena. U Isusovo vrijeme ženom se nazivala po današnjim mjerilima: supruga i zaručnica (čak i cura "nevjeran ženi svoje mladosti"). Pa se u svjetlu toga ovo "osim zbog preljuba" odnosi na one zaručene koji još nisu dali zavjet Bogu, jer nakon zavjeta vrijedi: "Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." (Mat 19, 6)

Ali i ovo jedno tijelo može biti napadano grijehom i unatoč tome što je jedna strana spremna opraštati, onaj kojemu se oprašta zna ustrajati u grijehu (prestavlja se kao normalnost današnjeg doba) i odbija pruženo milosrđe. U takvim situacijama (nasilje, loš utjecaj na djecu, poroci) Crkva dopušta fizičko razilaženje, ali nikada razvod, jer nitko pa ni Crkva nema vlast razdruživati ono što je Bog združio. Ono što pojedinci zovu "crkveni razvod" je utvrđivanje okolnosti po kojima brak/sakrament nije niti postojao, a nikakav razvod, zato što je pisano: "Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu." (1Kor 7, 39)

Neke stvarnosti možemo gledati ljudski i tumačiti uz pomoć mudrosti svijeta, ali s druge strane možemo uz pomoć Božju gledati očima vjere: "Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu – čuvati svoju djevicu – dobro čini. Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega." (1Kor 7, 29-40)

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Dobro, shvatio sam kršćanski brak se ne može razvest ali se može pod određenim okolnostima poništit.
Moje sljedeće pitanje je: Što da radi ostavljeni supružnik bilo žena ili muškarac ? Znači bračni drug je odlučio napustit bračnu zajednicu i otišao recimo živjet sa nekim drugim. Zar da ostavljeni/na budem sam do kraja života a još je relativno mlad ? Da nema nikoga tko bi ga zagrlio kad je tužan, nikoga tko bi mu donio čaj u krevet kad je bolestan, nikoga s kim bi dijelio radosti i žalosti.

a što bi osoba koja je slijepa trebala učiniti? Zamisli...ni kriva ni dužna više nikada neće vidjeti izlazak ili zalazak sunca. Gluho dijete npr. nikada neće čuti glas svoje majke...
To su slučajevi za žaljenje, a ne pogrešan izbor partnera.

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

Dragi nikosi, samo te istina može osloboditi iz situacije u kojoj se nalaziš. Bog je uvijek onaj koji nas tješi i daje odgovore, dok naprotiv "onaj drugi" potiče na samosažaljenje i izgovore.

Gledaj, Bog je ljubav. Pa, ljubiti znači, drugima poklanjati Boga. Poklanjati, onu istu ljubav koju smo od Njega dobili. Tako je sakrament ženidbe tvoj pristanak na taj Božji poziv, da ljubiš svoju suprugu. To je bio tvoj slobodan izbor, da daješ zavjet kako si se spreman za ovu osobu žrtvovati i "pokloniti joj Boga", u čemu ste postali "jedno tijelo" u dobru, ali i u zlu. Znači taj zavjet ne prestaje u vremenima zla. To je zavjet dan prvenstveno Bogu, ali i samome sebi, jer na druge ne možemo utjecati. Nažalost, mi smo ljudi slabi i snagu za prolaziti kroz zlo ne možemo pronaći pristajući na ugode svijeta, već tražeći je u Božjem zagrljaju. "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom." (Ps 23,4)

Znači, postoji Božji zakon i naša grešna ljudska narav koja je u stalnom sukobu s tim zakonom. Kada zgriješimo ubijamo ono Božje u nama. Istovjetno (prazninu) osjećamo kada netko drugi griješeći (supružnik- jedno tijelo) ubija Boga u našemu odnosu, tako radi protiv ljubavi (zavjeta) tj. protiv samoga Boga. Tu prazninu koju osjećamo želimo što prije ispuniti, pokušavajući to učiniti (pogrešno) zadovoljavanjem svojih želja ili potreba (grešne naravi), ali se varamo. Jer je to praznina, koju može ispuniti jedino Bog, kao što nam to svjedoči sveti Augustin: "Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi"

Sada se pitaš? Ali ja to upravo želim...ispuniti tu prazninu, poklanjajući bližnjemu (nekoj drugoj ženi) "ljubav". Ili se ipak radi o potrebi (požudi) tijela? Ovo je mjesto razlučivanja ljubavi. Zar nekoga stvarno ljubiš, ako ga tom ljubavlju navodiš na grijeh (odnos s oženjenim muškarcem), oduzimajući i njoj Boga (samim time i vječni život). Znači, ne činiš loše samo sebi, već i onoj za koju tvrdiš da ju ljubiš. Ispunjavaš svoju potrebu (JA -"Da nema nikoga tko bi ga zagrlio kad je tužan, nikoga tko bi mu donio čaj u krevet kad je bolestan, nikoga s kim bi dijelio radosti i žalosti.") koja te odvaja od Boga, znači vodi u još veću nesreću i zlo. Zli je lažov koji u zamjenu za malo tjelesnosti, oduzima sve...tijelo i dušu. Dok naprotiv, onaj koji stvarno ljubi želi dobro onomu kojega ljubi, pa je spreman na svaku žrtvu (tjelesnu ili duhovnu) kako bi drugome poklonio Boga (sačuvao ga od zla). Prava ljubav dolazi samo u snazi Duha Svetoga, kao istovremeno ljubav prema kreposti i preziranje grijeha. To je onaj dvostruki mač Duha Svetoga, koji vodi u svaku pobjedu, istovremeno. Zato Isus i kaže: "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati." (Lk 19, 13)

Upravo za to "malo žrtve" (tražeći snagu u Bogu) nam se otvaraju vrata vječnosti. To (križ) je jedini put spasenja za nas! "I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe." (2Tim 2, 5) Upravo situacija (paradoks) u koju te grijehom stavila tvoja supruga, je najlakši put tvojega spasenja. Pogledaj na Krista i situaciju (kalvarija) u koju smo ga mi postavili (našim grijehom). On je taj križ prihvatio i kroz to prihvaćanje Volje Očeve spasio sebe (uskrsnuo), ali i sve nas (otkupio). Tako ćeš ti prihvaćajući svoj križ pobijediti zlo koje ti je nanešeno, a istovremeno spašavajući sebe, pomoći i onoj koja je uzrok tvoga križa ("jedno tijelo"). Vidiš kako Božja mudrost sve (čak i zlo) okreće na dobro. Isus ne traži od nas nešto što sam nije prošao, već nas poziva da ga nasljedujemo: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11, 28-30) Spasenje duše je jedini cilj, "što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša." (1Pt 1, 9)

Sveti Pavao (vidi post gore) savjetuje kako je za dušu bolje čak ostati sam, pa i nakon smrti supružnika (kada prestaje zavjet) jer je život kratak i prolazan. "Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti." (1Kor 16, 13) (Muževni budite, čvrsti, a ne feminizirani kao neke tetkice, koje gledaju sapunice, pa pričaju o maženjima i pusicama ) Bog nas uvijek usmjerava na puteve vjere i pouzdanja prema Njemu, a ne prema našim slabostima i grešnoj volji. I sve to upravo jer nas voli i želi sačuvati od zabluda u koje upadamo. Zablude po kojima se trebaju mijenjati istine Crkve, a ne mi sami. To iščekivanje (bivanje u grijehu) samo stvara još veći očaj, jer živimo posljedice svojih izbora (slobodne volje). "Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." (Mt 26, 41)

Sebi ćeš više dobroga napraviti ukoliko ubuduće, za spasenje duše svoje supruge, počneš Bogu prikazivati sve patnje svoje duše, koje ti je (kako kažeš) ona prouzročila, te se uz to odrekneš (pokaješ) svojih zabludjelih namjera -svojevoljno ići kontra Zakona Božjega (grešna namjera može biti uzrok našeg osjećaja praznine). Tada ćeš vidjeti, prihvaćanjem svoga križa i pristankom na Volju Očevu i u tome stanju mira, koja nagrada očekuje one koji su vjerni Bogu. Jer, Njega nitko ne može nadmašiti u velikodušnosti. "Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast." (2Pt 3, 14-16)

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa