Katolički odgovori

Mene još uvijek muči jedno te isto: Sveti Toma je rekao da dok ne vidi, dok ne stavi prst…"Ne, neću vjerovati"!
I zbog toga ga, valjda od samog početka širenja kršćanstva prati glas nevjernog, kao da mu je to postalo prezime - Nevjerni Toma.
Pa sv. Petar je zatajio, kažemo izdao Isus i to tri puta, ali ga ne "bije glas" Izdajica Petar!
Ni svetog Pavla kao Progonitelj Pavao, jer je progonio i pred sud Velikog vijeća dovodio prve kršćane…
Osim toga sva trojica su bila i nevjerna. Recimo sv. Petar ne vjeruje ženama. ON SAM mora da se uvjeri i hrli na grob da vidi je li Učitelj doista uskrsnuo, ako je grob prazan možda i jeste?
Nije li Toma bio samo oprezan?
I gdje se nalazio sve dok nije konačno došao među ostale učenike, što ako se pitao "Što mi je promaklo… Što nisam razumio od tolikih Učiteljevih riječi; što sam krivo shvatio"?,- jer prihvatiti činjenicu da Osoba koju je smatrao Mesijom, koja je činila tolika čudesa, napose oživljavanja - KAKO može umrijet i to na tako užasan način?
"Blago onome tko vjeruje a ne vidi" se može odnositi na svu trojicu… I na svakoga od nas danas, ubuduće, kao i od početka kršćanstva.
Pitam: je li ljudski sumnjati u nešto što zdrav razum "kaže" da nema logike, da je van mogućnosti poimanja? Sumnjati, mislim, nije grijeh, ali jeste ustrajati u sumnji i ne se truditi da se nađe odgovor.
Pa upravo to je možda sv. Toma i činio! Nije se sakrio od Židova iz straha za svoju kožu/život.

Zdrave valja će ovo pomoći.

Mt 28, 16-17
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.

Mk 16, 14
Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.

Lk 24, 25-27
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Lk 24, 36-41
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?

https://w2.vatican.va/content/benedict- ... 60927.html