Katolički odgovori

“Molite, Molite Molite!!!”, - Ovo su vapaji i molbe naše Nebeske Majke, upućuje ih nama svojoj djeci, upućuje ih tako često u svojim Porukama preko međugorskih vidioca.
Kada sam mislio da dovoljno vremena posvećujem molitvi, postu, odlasku na svetu Misu; uslijedila je Poruka koja me navela na razmišljanje, između ostalog Poruka je glasila; “…Draga djeco, vi ne molite vi samo pričate!”
Sebe samo započeo često kontrolirati, kontrola se svodila na to da nakon molitve dugo razmišljam i premotavam film o čemu sam zapravo razmišljao za vrijeme molitve? Doista, ubrzo sam shvatio koliko sam vremena potrošio misleći da se molim i da sam istinski prisutan na svetoj Misi, a u stvari misli su mi lutale negdje u stranu. Pitao sam se zašto mi je molitva rutina, zašto mi je Misa mjesto gdje često u miru razmišljam o nekim svakodnevni stvarima koje me zaokupljaju??
Sebe sam usporedio sa nekim tko dugo vremena troši na pisanje SMS poruka ali ih nikada ne šalje!
Bez obzira što i danas nastojim sebe držati pod kontrolom, itekako znam često u mislim odlutati i ne biti prisutan na svetoj Misi ili na osobnoj molitvi.
Ovo preporučujem i vama, bolje je da ne trošite vrijeme na svoju naučenu rutinsku priču i da ne odlazite na neko mjesto na kojem uopće niste prisutni duhom. Ako nekada kažemo da se ne sjećamo o čemu smo razmišljali za vrijeme Mise ili osobne dnevne molitve, - e, baš tada smo bili najosutniji.
Nego, sad ću vam priznati nešto što se ne osuđujem pričati mnogima oko sebe,onima koji me drže za primjernog vjernika:
Dosta dugo sam razmišljao o smislu riječi molitve “Oče naš”, došao sam do neobičnog zaključka i odluke da sam svojevoljno promjenio djelove te molitve. Već dugo godina u sebi na svoj način izgovaram onaj dio molitve koji glasi; “ …Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”.
Ovo mene podsjeća kao da želimo skrenuti pozornost Ocu Nebeskom da se ugleda na nas i da On nama istom mjerom vrati i oprosti naše grijehe.
Ja taj dio molim ovako; *…Otpusti nam grijehe naše i pomozi nam da i mi oprostimo dužnicima našim*.
Zatim onaj dio molitve koji nakon toga slijedi i glasi; “….Ne uvedi nas u napast i izbavi nas od svakoga zla…”
Ja se ne osuđujem našem Ocu Nebeskom, koji je čista ljubav, reći; *nemoj me uvesti u napast*, jer On to nikada neće napraviti, mi sami svojom krivnjom padamo u razne napasti.
Taj dio molitve izgovaram; *…..ne dozvoli da padnemo u napast*, a to je velika razlika, - zar ne!?

u čovječe pa ti si veći katolik i od Isusa.Jesi li razmislio da pošalješ Papi tvoju pravilniju verziju Očenaša mislim da bi međugorski vidioci bili presretni

Lijep pozdrav!

http://ljubuski.net/22480-molimo-li-ili-samo-pricamo

Jeremija, u ovom tekstu se sve vrti oko tebe, a mi ovdje raspravljamo o Bogu i Crkvi koju nam je dao da ne zalutamo svojim putem.
Ako moliš sam, možeš moliti bilo kakvim riječima, no ako moliš zajedničku molitvu u crkvi, onda moli zajedno sa drugima onako kako odredi Crkva. Razlikuje se osobna i zajednička molitva, kad bi svi izmišljali svoje riječi za zajedničku molitvu, onda bi to zvučalo kao pobrkani babilonski jezici.

Papa nije mijenjao sam prijevod "Oče naša", koji je doslovan prijevod sa grčkog, već je dao teološko objašnjenje tog teksta.
Nijedan prijevod ne može savršeno prenijeti bit izvora, zato je uvijek potrebna pouka, objašnjenje. Bog može čovjeka samo kušati, ali ne napastovati.
To je sve objašnjeno u Katekizmu Katoličke Crkve:
"Teško je grčki izraz prevesti jednom riječju: znači "ne dopustiti unići u", "ne
dopusti da podlegnemo napasti". "Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne
napastuje nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, želi nas od nje osloboditi. Mi ga
molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh." (2846)

Ti odluta u širinu ali opet si zaključio ono o čemu ja stalno govorim!

Niti je Papa niti si ti rekao nešto novo što se tiče objašnjenja tog retka, sve je to već napisano u Katekizmu.
Papa nije promijenio molitvu kako bi željeli prenijeti mediji, nego je dao pouku o značenju tog retka. Molimo doslovnim riječima kako je Isus rekao, znajući šire objašnjenje tog retka, a lokalne prijevode po potrebi određuje biskupska konferencija.

No koliko sam shvatio ti si sebi promijenio molitvu i tako moliš u crkvi.
Smisao zajedničke molitve nije izmišljati ili forsirati svoje riječi, to u tom slučaju vodi u uznositost. U zajedničkoj molitvi u Crkvi molimo svi zajedno kako odredi Crkva, ako svatko moli svoje onda se odvajamo od zajedničke molitve i sami se na neki način odjeljujemo od drugih.

Nek se svatko moli kako zna.Ta izgubljenost u prijevodu je takva da autenticna ispravna Biblija ne postoji.Da je ovo " ne uvedi nas i napast" krivi prijevod to se vec dugo zna.I cijeli teoloski pravci tesko funkcioniraju i s latinskom i grckim prijevodom , narocito teoloske rasprave o Djevici Mariji.U latinskom prijevodu " ona gazi glavu zmiji" pa se to tumaci da je Djevica Marija " ona" dok u grckom prijevodu nije ona nego " on" .Svaka crkva, frakcije u crkvama tjera svoje.Ispravan prijevod ne postoji.To sto pise " grcki izvornik" ne znaci autenticnost.Teolozi prijevode s prijevoda na prijevod a ima i namjerno krivo prevedenih i potpuno izbacenih tekstova.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

Mediji pokušavaju ovakve vijesti iskoristiti za širenje dezinformacija.
Naravno da se ne može u crkvi moliti svatko kako mu se hoće, jer je to zajednička molitva. Tko ne zna moliti, treba naučiti moliti.
"I ne uvedi nas u napast" nije krivi prijevod, već doslovan prijevod Isusovih riječi, ali se današnjem čovjeku koji slabo poznaje vjeru treba dodatno objasniti smisao tog izraza. To papa i čini, jer je teško taj izraz prevesti jednom riječju, kako je objašnjeno i u Katekizmu.

Po meni i je zajednička molitva dodatni moj napor (tj. svakoga pojedinca) da sam ponizan i da se ne uzdižem ("da nisam posebna kobasica...") iz zajednice vjernika.
Lijepo je moliti se kao pojedinac pojačavati veze sebe i Boga, no još je veća krepost moliti u zajednici sudjelujući na Sv. misi.

Kako u zadnje vrijeme kontemplirajući molim - imam i poseban osjećaj koji se mijenja vremenom, no mogu dati svoje iskustvo zajedničke molitve na Sv. misi gdje osjećaj povezanosti sa Bogom nije samo moj, već je od cijele zajednice. Kako se samo tako umnaža snaga molitve - to je očaravajuće...

Svi smo jedinstveni i kao takvi svatko na osobit način doprinosi zajednici, a to možemo samo poniznošću i služenjem što nije nimalo teško kad sam/smo u Ljubavi i Miru tj. kad mi/nam je Bog na 1. mjestu.

Nedavno na katehezi u Jaski je svećenik baš objasnio važnost zajedništva - smisao Sv. mise i onda kad to i osjetiš - ne samo da učvrstiš svoj smisao života, već učvrstiš i smisao nas kao zajednice tj. zajedničkog života tj. suživota.

Hvala ti Bože na suživotu u zajednici čime ovaj naš svijet postaje sve ljepši i radosniji - predivno mjesto za sve nas

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!