Danas je slika ljubavi kroz medije i društvo često izvrnuta, a riječ je o ključnom pitanju. U vezi toga evo nekoliko citata za razmišljanje iz knjige "Glava Obitelji":
"Suvremeni nered na području spolnosti, braka i obiteljskog života te osobna nesreća milijuna ljudi na ovom svijetu posljedice su davanja pogrješnog odgovora na pitanje što je ljubav."
Ljubav je tajna koja se ne može potpuno definirati, no recimo sv. Toma Akvinski navodi "Ljubiti znači htjeti dobro drugomu."
Pritom se to ne odnosi toliko mnogo na emocije ili spolnu želju koliko na volju:
"Volja, nadahnuta razumom, jest ta koja odabire ljubiti ili ne. Iskrena ljubav između muškarca i žene ne isključuje ni ono tjelesno ni ono emocionalno, ali podređuje ove sposobnosti ljudskoj prosudbi i volji.
(...)
Ako ljubav ovisi o spolnoj želji, ona je osuđena na propast kada ta želja izblijedi - a bolest ili nesreća mogu u trenu izbrisati samu srž te želje. (...)
Osim ovog brkanja ljubavi s tjelesnom željom, postoji još raširenije mišljenje da je ljubav neodoljiva emocionalna sila kojoj ljudsko biće ne može odoljeti. Kako pojednostavljeno tvrdi suvremena masovna kultura, posebice literatura i zabavni mediji, ljubav je sposobna pogoditi nas u bilo kojem trenutku poput teške bolesti - pod uvjetom da postoji virus prave osobe. Ti ljubavnici s ekrana koji jadikuju: "Ah, to je jače od mene" ili: "Ništa ja tu ne mogu", i, nažalost, oni koji su pod njihovim utjecajem čine od ljubavi svojevrsnu bolest.
Reći, međutim, da je ovo emocionalno stanje ljubav, značilo bi identificirati ljubav s nečim u našoj prirodi što je još nepredvidljivije od spolne želje. Naša emocionalna stanja variraju iz dana u dan, iz sata u sat mijenja se naše raspoloženje - naša radost danas može sutra ustupiti mjesto tuzi.
(...)
Sva ova pogrješna tumačenja ljubavi - da je ljubav spolna želja ili emocionalno stanje ili kombinacija ovih dviju stvari - čine istu pogrješku (...) ova su tumačenja usmjerena unutra, prema osobi koja ljubi, a ne prema van, prema osobi koju se ljubi. Osim toga, po njima je ljubav izvan kontrole osobe koja ljubi, i na taj joj se način ostima najdragocjeniji atribut. Pravi razlog zbog kojeg je ljubav neprocjenjiva jest taj što je slobodna.
Ljubav koja se ne daje slobodno uopće nije ljubav. Ništa nas ne može prisiliti da nekoga ljubimo. Bog nas ne prisiljava da ga ljubimo.
(...)
Kada slobodan izbor svoje volje da združimo život s drugom osobom iskažemo zavjetom na vjernost do smrti i nastavimo ga štititi svakodnevnim primjerima odanosti samom Bogu, taj slobodan izbor u stanju je odolijevati svim olujama vremena i okolnosti. Takva ljubav može odoljeti čak i emocionalnoj ili spolnoj privlačnosti druge osobe za koju nam se može činiti da bi na našu ljubav možda pružila više zauzvrat."
Eto, nakon ovog uvoda bilo bi zanimljivo komentirati naslov teme - "ljubav je odluka".
Ja sam nakon puno traženja i puno svojih pokušaja definiranja, pa i onog definiranja ljubavi prije i poslije obraćenja shvatila (a o tome piše i psiholog S. Peck) da bi prava katolička ljubav između muškarca i žene trebala biti volja za proširivanjem sebe u svrhu njegovanja vlastitog i tuđeg duhovnog razvoja.
Jedini istinski cilj pravog katoličkog para bi trebao biti duhovno sazrijevanje i ljudska evolucija.
Mi odabiremo koga ćemo voljeti i kakva je sposobnost odabrane osobe za uzvraćanjem naše ljubavi duhovnim razvojem.
Ljubav je čin volje, namjera i akcija pa je tako svaki istinski ljubavni odnos uzajamna psihoterapija gdje prednjači volja za proširivanjem samoga sebe kako bi se njegovao vlastiti i tuđi duhovni razvoj i ta ljubav proizlazi iz htijenja, a ne iz emocija.
Istinski voli samo onaj tko je odlučio voljeti. To je oblik rada i oblik hrabrosti.
Najvišega nema bez najnižega. Biljka mora imati korijenje ispod, kao i sunčevu svjetlost iznad, a korijenje mora biti prljavo. Najveći je dio te prljavštine čista zemlja, samo ako je ostavite u vrtu... Ljudske ljubavi mogu biti veličanstvene slike božanske Ljubavi. (C. S. Lewis)
Slažem se, premda ipak započinje emocijama i privlačnošću. Bez toga, teško da će se netko okrenuti i obratiti pažnju na drugu osobu. No, ključ stvarne ljubavi jest odluka za drugoga i mislim da je nije moguće uistinu održati bez Božje milosti,
Pa, možda bi bolje bilo reći da počinje katekiranjem (procesom u kojem nam određena osoba postaje važna). Procesom u kojem osobi dajemo pažnju (osnovni oblik djelovanja), dok bi istinsko slušanje bila manifestacija ljubavi.
A zaljubljenost koja uključuje (emocije i privlačnost) nije istinski oblik ljubavi budući da ne zahtjeva napor, niti je u potpunosti čin volje ili izbora, nego samo osigurava produženje vrste te pri tom ne potiče na duhovni razvoj. To je samo privremeno i djelomično rušenje ega i erotsko iskustvo povezano sa seksom te nema veze s ljubavlju (usp. ne zaljubljujemo se na taj način u djecu, a ipak ih volimo).
I da, primjetih da nitko ne govori o obvezi, a to je upravo kamen temeljac odnosa.
Login
Registracija
FAQ
Traži
Ne pričamo mi tko je kakav i kako je tebi zivot tekao. Pričamo o tome je li grijeh ic na duhovnu obnovu a zanemarit svoje bracne duznosti? I onaj tko logički dode do zakljucka da je to grijeh on je fanatik? Stani malo...
, a ja čitam Escrivu, Ivana Pavla II, Pecka, Ivančića. Što drugo da ti kažem? Ovo gore nisu moje privatne mudrolije, nego parafrazirane riječi svetaca, crkvenih naučitelja, katoličkih psihologa.