Svatko se može krstiti ali samo kao ono što on stvarno je. Crkva ne priznaje promjenu spola, sve silne operacije i terapije ne mogu promijeniti i ne mijenjaju spol u kojem smo rođeni.
Evo, postavit cu par pitanja pa me zanimaju katolicki teoloski odgovori:
Mene zanima da li se crkva bavi tijelom, umom ili dusom covjeka? Da li je dusa cista duhovna bit, koja je iznad tijela i iznad svakog prolaznog i privremenog identiteta?
Uzmimo primjer covjeka koji je zivio 90 godina i umro... njegov identitet se mijenjao od djetinjstva do starosti. Njegovo tijelo se mijenjalo. Njegov um se mijenjao. Dojence, djecak, mladic, zreo covjek i starac su razlicito dozivljavali svoje tijelo. Razlicit um su imali cijelo to vrijeme. Dojence ili djecak nisu imali nikakvih spolnih umnih sadrzaja pa time niti ikakav spolni identitet svojeg uma, za razliku od zrlog muskarca itd. Kada umremo, da li mi u raj odlazimo u tijelu i ako da, u kojem tijelu? Da li u tijelu koje smo imali u djetinjstvu, mladosti, zrelim godinama ili u dubokoj starosti. Niti jedno od tih tijela vise ne postoji nakon smrti. Isto je i s umom... um dojenceta ili djeteta vise ne postoji itd. Koja je to bit i kakva je to bit koja prezivljava nakon smrti?
Meni se cini da kao sto djecaka vise nema nakon smrti smrti starca od 90 godina, nema vise niti njegovog djecjeg tijela, niti njegovog djecjeg uma... sve to je umrlo i prestalo postojati davno prije kada je prestao biti djecak, tako isto nema vise niti identiteta transseksualca. To mora da umire. I ako ista nadzivljuje smrt, to mora da je neka sustina koja je iznad svakog takvog prolaznog identiteta... za koji smo vidjeli da nije trajan i da se stalno mijenja, cak i tokom ovog zivota, a kamo li nakon smrti.
Transseksualnost je oblik nepriznavanja vlastitog spolnog identiteta. Ispravna kršćanska integracija transseksualaca bila bi poziv i poticaj na pronalaženje sebe i prihvaćanje izvornog Božjeg plana o spolnosti.
A sta ako ta osoba doista prihvati sebe i svoje spolno uvjerenje? Muskarac koji se osjeca kao zena (ili obrnuto, potpuno svejedno). Ako potpuno prihvati Bozji plan o njegovoj ili njezinoj spolnosti kao transseksualcu? I pocne nesmetano i bez griznje savjesti upraznjavati svoju Bogom danu spolnost?
Cak i da nema suvremene tehnologije kojom mogu mijenjati svoje tijelo (za koje smo vec vidjeli da nije trajno i da propada), zar takvu osobu ne bi crkva krstila?! Do prije 50-tak godina takve osobe nisu mogle niti pomisljati na promjenu spola, ali su zato tu svoju potrebu (ili sadrzaj uma, za koji smo takodjer vidjeli da nije vjecan i da je stalno promjenjiv) zadovoljavale oblacenjem odjece suprotnog spola i na druge nacine. Mislim da je crkva vec krstila puno takvih osoba. I po meni je to u redu. Jer krstenje se dogadja, pretpostavljam, zbog duse, a ne zbog tijela koje propada, niti zbog uma koji se takodjer mijenja.
Login
Registracija
FAQ
Traži
