Katolički odgovori

Kad ti susjed,ili rodbina narušava kvalitetu života,uzima ti mir,hoće gramzivo uzeti ono što je tvoje,kad te dovodi do stresa i pitanja,zašto su ljudi tako pohlepni i zli...Tada je "oproštaj"teška riječ.Pogotovo,ako se stvari ponavljaju i ponavljaju...

Možda sam u krivu jer zaključujem na temelju vaših nekoliko postova na tu temu, no čini mi se da ste vi previše fokusirani na tu susjedu, a to onda "zagađuje" i vašu dušu.
Možda je vrijeme da nadahnuće nađete u "pametniji popušta", zatvorite (kako god) tu priču i krenete naprijed (dalje od nje).

Ne možeš krenuti dalje od nje,kad je izgradila zid između garaža,da moram raditi akrobacije preko tuđeg placa za ući.I kad je izmislila sve i svašta policiji,koja je redovno dolazila,pa sudu,koji redovno odbacuje optužbe,no ja moram plaćeti odvjetnike i čekati tko zna kada da se namirim.Kako to zanemariti,praviti se da se ništa ne događa?Još sam dobro i došla sebi,u kakvom sam stresu bila,sa posljedicama na zdravlje.Pisala je pisma mojoj direktorici,u kojima me blati,ma,bolje ne pisati sve što sam doživjela.Možda nekome izgleda ništa naročito,no ja se nikad nisam susrela s nečim takvim.

Ma ja ne kužim
Što ona želi? Kad bi joj dali to što želi, mislite li da bi to prestalo?

Ma vidjela sam da je u Americi,gdje je srećom još uvijek više od pola godine,pokrenula bezbroj tužbi protiv susjeda,grada,općine...Izgleda mi paranoična,skribomanka(stalno piše pisma općini-tamo je doživljavaju kao"puknutu",policiji,svima i svakome).Neznam što kazati a da ne ispadne gađenje.Ali stres mi je samo takav napravila,dolazila mi policija doma,na posao,pa sudske tužbe.Pa da je moj muž pokušao ubiti autom i nebuloze svakakve,da joj nešto bacam u vrt,ma iznerviram se dok pišem.
Kako da joj dam što želi?Nekad smo pričali,pa kad sam bacila jednu odrezanu granu na ledinu nedaleko od kuće,završila sam u novinama.Tamo je stavila susjeda,koji je tamo bacao stalno grane,pa je spomenula i mene.U nedjeljno jutro,još se nisam probudila,kuca mi Saša Ljubičić na vrata(on je rođak treće susjede,koju je ova izmanipulirala,jaka je u tome),novinar...I nakon toga,pokušala preko jednog prijatelja mi,kontaktirati sa mnom,da ona mene puno cijeni...mislim,ono...gradila garažu,naslonila se na moj zid,ništa nisam rekla.No,od greda nisam mogla ući u garažu.Muž mi,nedavno operiran od karcinoma,čovjek u tada sedamdeset petoj,teškom mukom makne te grede,da mogu ući...To me stavila na sud,da smo njen materijal pomicali...ma što da pišem...

Nemam što pametna reći nego da je mir danas podcijenjen (jer eto navikli smo živjeti u stresu). Mislim da bih ja davno, ako mi to mogućnosti dopuštaju, digla sidro, prodavala, kupovala stan/kuću dalje, ne znam ni ja što...
No sada baljezgam... i znam da je lako reći.
Svakako, istina je da ne mogu ni zamisliti kako je to.

Tješim se,da Bog radi i po krivim crtama.Od svog jada,nervoze i stresa,puno sam više počela moliti.Jedna od opcija,koja je stalno prisutna,je prodati kuću,samo,nije to meni baš jednostavno...

Po meni je odlično rješenje ove tvoje situacije početak korištenja molitve tj. življenja moleći Boga.

Budi zahvalna za situacije koje su ti stavljene u život.
To je samo tvoj život i Bog to zna.

Sve više shvaćam ljude koji smatraju da, iako znaju da su jedinstveni - unikati, ne žele da se mijenjaju.
A život nije stalnost, nepromijenjivost. Život donosi promjene preko životnih situacija.
Dakle jednostavno je: ako ne želim da se mijenjam - uništavam se.
Nemojmo se uništavati. Nemojmo težiti tome da ostaje kao prije...

Isus je došao da se spasimo. On je moj/naš Spasitelj.
Dakle - ja se trebam mijenjati da bih živio, da se ne uništim.

Bog nam stoji na raspolaganju uvijek kako bi promjena bila lakša / život bio lakši. Molitva je povezanost sa Bogom kako bih životne promjene lakše podnio tj. životno breme mi je lako sa Isusom kad je on samnom u slatkom jarmu.

Nemojte misliti kako bi kaznili susjedu. Drugi radi ono što on slobodnom voljom odluči. Ja ne odgovaram za njegove odluke.
Svatko sam za sebe odgovara što je svjesno odlučio. Ne oduzimajmo drugomu slobodu odlučivanja i ne gubimo zbog toga mir u sebi.
Poštujmo druge čime poštujemo i sebe.

Nešto što je tvojoj susjedi OK, ne treba biti nikome OK...

Treba pokušati uz pomoć Boga molitvom prilagoditi sebe tim novim životnim okolnostima. U tome treba dosta strpljenja, ljubavi, mira, vještine, posvećenosti - a u tome svemu nam Bog može pomoći.
Pokušavajući da kaznim nekoga - završiti ću samo kažnjavajući sebe.
Drugi rade što oni žele. Najbolje je da uvidim što je ono što ja želim sa svojim životom.
Nisam pozvan da radim što i drugi rade.

Iluzije/vizije koje imam mi životne situacije dovode do realnosti "da nisam u oblacima". Životne situacije su dobar način da se počnem mijenjati.

Kažnjavajući drugoga - ne ću promijeniti sebe - ne ću postati bolji.
Zadovoljstvo kad nekoga kaznim je prolazno i većinom se kasnije javi osjećaj kajanja - krivice u vezi toga što smo kaznili drugoga, stidimo se sami sebe.

Još jednom:
Da bi se netko u mom životu promijenio - ja se trebam mijenjati.
Ovakve životne situacije sa susjedom ti daju priliku da se mijenjaš.
Da iz svojih snova dođeš bliže realnosti, pa stoga treba zahvaliti susjedi što ti daje priliku da se spasiš - da se ne uništiš.

Per aspera ad astra
Trnovit je put do zvijezda
Trnovit je put do svetosti.
Svaki svetac ima prošlost, ali i svaki grešnik kao ja - ima budućnost

Hvala ti Bože na mom putu, hvala ti Bože na ovom predivnom životu, hvala ti Bože na ovom veličanstvenom svijetu

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Upravo sam danas doznala,da je odbačena moja tužba.Svi susjedi su svjedočili za mene,uzurpirala je put(oni su prodavatelji,znaju i imaju nacrte,imam i ja u građevinskoj).Podigla zid između naših garaža,a to je bilo okretište.Omaškom na katastru ili namjernom omaškom taj se put pretvorio u moj i njezin dio.Sada zbog zida,ako druga susjeda zatvori svoj put preko kojeg prolazim,neću moći više u garažu.Dvije i po godine molim sv.Josipa svaki dan za pravedni ishod,i odvjetnica je moja bila sigurna,sada ovo.Da,sad sam puna gorčine i dolazim na ono,moliti se i čemu.Kaže sv.Terezija Avilska,nema te molitve,koju sv.Josip ne bi uslišao.Evo,izgleda da ima.A samo sam molila za pravdu.Postoji još žalba,ali meni su se lađe srušile.Molitva.Ako išteš,dobit ćeš.Kaže Isus.Uvijek postoji caka.Ili nisi molila sa vjerom,ili je to za tvoje dobro.Onda,čemu moliti. .A zid je,inače,podigla samo iz pakosti.I sad bih je trebala voljeti?Previše je to,bolje da ne pišem što mislim...
I još sam bila platila misu na tu nakanu,pa mislila ponosno poslije reći mužu,kako Bog djeluje

Ono što sam napisao u prethodnom postu je ovime potvrđeno.

Mt 7, 1-2
"1 Ne sudite da ne budete suđeni!
2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. "

Ili još jasnije - Zlatno pravilo:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Dakle ja gledam kako bi meni bilo:
Kako bi meni bilo da sam tužen kada tužim?
Kako bi meni bilo da me sude kada sudim?
Kako bi meni bilo kad me osuđuju kada osuđujem?
Kako bi meni bilo da me ogovaraju kada ogovaram?
Kako bi meni bilo da me kleveću kada klevećem?
kako bi meni bilo da me mrze kada mrzim?
Kako bi meni bilo da me proklinju kada proklinjem? ...

Mislim da je ovo Isusovo Božje pravilo jasno: ne tužite da ne budete tuženi, ne sudite da vas se ne sudi, ne...
Sve što radim loše mi se obije o glavu.
Kada sudim, sebe sudim.
Kada mrzim, sebe mrzim.
Kada kaznim, sebe kaznim.

Isus nas je došao spasiti.
Kada spašavam druge, sebe spašavam.
Kada opraštam, sebi sam oprostio
Kada ljubim druge, sebe ljubim.


Ljubite li sebe?
Volite li se?
Volite li ovaj svoj život?

Zakon ljubavi je jako jednostavan, no to nije ovozemaljski zakon...
Knez ovog svijeta je izgubio...
Trebam se prebaciti na Zakon Ljubavi i Mira pokorom, obraćenjem.
Bog strpljivo čeka...
Pomoći će sigurno u obraćenju jer je otkupio grijehe naše/moje.
Trebamo/trebam samo Boga staviti na 1. mjesto u svemu u našem/svom životu i tražiti:

Mt 7, 7-11
"7 Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
8 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
9 Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?
10 Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?
11 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"

Hvala ti i slava Bože na svijetu uređenom po zakonu Ljubavi i Mira!

Mir samnom, Mir sa tobom!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Nažalost,kad ti je teško,ove mantre ne pomažu...Ako ću ja činiti što je ona meni činila,a padne li žalba,biti će svašta ovog ljeta,kad dođe.Da mi je muž,kao većina drugih,ne bi ona nikada taj zid sagradila.Pa svi su nam rekli,ja to ne bih dozvolio...Ljudi,katolici,davali su mi savjete da je dočekamo noću...pa da smo je ubili,već bi izašli iz zatvora.Nismo mi takvi ljudi i eto,zato sad trpimo.A molitva-nema učinka.Sad sam gnjevna,pa mi se ne da moliti,već malo i preko volje.Nisam sigurna u ništa,nikad i ne možeš biti siguran,no sad sam potpuno sumnjičava glede institucije molitve,Božjeg vodstva itd.Jer i najbolji i najmirniji čovjek može poludjeti i napraviti svašta,kad vidi da nema pravde.A ja sam daleko od najmirnije.
I ne piši mi ovo,ištite i dat će vam se,jer nije istina!Bar za sada.

Samo nekoliko kratkih natuknica.
Treba razjasniti da molitva nije magija u kojoj naređujemo nekakvom "bogu" što treba činiti pa bi on to morao ispuniti.
To je promašeni, rekao bih poganski stav u odnosu prema Bogu. Naprotiv, u molitvi mi razgovoramo, imamo odnos s Bogom koji duboko mijenja nas i naš život, a ne da ispunjava sve naše želje a da mi pritom ostanemo isti kakvi smo i bili. Često bi radije sve drugo učinili nego da se sami u tom odnosu promijenimo.
Dalje, nikoga neće usrećiti pobjeda nad drugim, koja bi najradije išla sve do poniženja i osvećivanja drugome. To je ljudski, i svatko tko je čovjek može razumjeti takve težnje, ali pobjeda nad drugim ne rješava naše probleme. Zato nam je potreban Isus, koji ima drugačiju logiku od ovoga svijeta. Isus kaže ljubite svoje neprijatelje. Ali za to se moramo otvoriti i biti se spremni mijenjati.
Treće, ako predamo svoju nadu u sudove ovoga svijeta, što Bog ima s time. Na sudu pobijeđuje onaj koji zadovoljava pravdu ovoga svijeta, ima svu papirologiju, ili je snalažljiviji, ponekad i tko ima više veza ili novaca. Božja pravda je nešto drugo, nje zbog toga na ovome svijetu nikad neće biti u potpunosti. Međutim čak ni pobjedom na sudu nećemo dobiti unutarnji mir, ako ne oprostimo onome koji nas je uvrijedio i ranio. Ne možemo to sami, nikako, apsolutno nam je nužan Bog da bi izašli iz toga kruga, i imali pravu radost i sreću.

Hvala za lijepi osvrt!

Neki puta mi ponestane pravih riječi, a i dobro je da nas više da svoje mišljenje/stavove/razmišljanja jer je tako ljepša slika ove diskusije/rasprave.
Ne volim kad me ima posvuda... Mjere u svemu, pa tako i u postanju, treba imati u životu.

Isus nas želi spasiti i ti si ovim postom pridonio da se malo drugačije na tvoj način razmotri ta spoznaja. Bogu hvala i slava!
Malo je to teško riječima opisati - Isus se stoga i služio prispodobama jer smo svi jedinstveni i trebamo na svoj jedinstven način to sami spoznati.

Malo ću se nadopuniti što sam napisao prije:

Kad se molim Bogu - to je sveti intimni čin.
Kad sam zaljubljen onda imam sličan osjećaj - slično stanje (imao sam iskustvo i tzv. "kliničke smrti" kad je stanje slično).
To je stanje kad sam potpuno predan Ljubavi (ne osuđujem, nemam oholosti, sve je predivno, očaravajuće, razdragano, radosno, ...).
U tom stanju predanosti Ljubavi i Miru, predanosti Bogu tj. kad povežem "trs sa lozom" - stanju molitve
- kad povežem svoje unutarnje osjećaje (npr. one osjećaje kad mi krenu suze radosnice ili npr. kad se naježim od uzbuđenja) sa sviješću sa mislima tada možemo raditi čuda (pomicati planine) tako što osjećamo da je ono što u Ljubavi i Miru želimo/molimo već ostvareno.
U prijevodu: molim Boga tako da osjećam ispunjenje molitve, ali bitno je da to osjećam u srcu bez osuđivanja/kritiziranja u Ljubavi i Miru.

U svemu tome je bitna usmjerenost - čežnja za promjenom.
Kad se dogodi preusmjerenje u smjeru Ljubavi i Mira - mijenjam se radikalno.
Hvala ti Bože na promjenama - na preobrazbi! Kako je lijepo živjeti ovaj predivan život u molitvi sa Bogom

Ova nadopuna je poziv da se uključimo u razmatranje i tako dođemo zajednički svaki ponaosob do svojih zaključaka.
Bogu hvala i slava na jedinstvenosti

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Moja bi radost i sreća bila,da mogu normalno,kao 20 godina do sada,ući autom u garažu.Zid je podigla iz inata,da mi zagorči život.Tu je koji ljetnji mjesec,garažu gotovo ne koristi.Pravda je bila na mojoj strani,imala sam nacrte,no netko je naknadno povukao crtu na katastru,bez ikakve odluke.Ne tražim osvetu,samo normalan život.Te floskule da pobjeda nad drugim ne rješava naše probleme-da ponovim,samo želim doći do garaže.Ta žena isto radi i susjedima u Americi.Dvije i po godine molim za to,za pravdu.Znam,morat ću kad-tad prodati kuću,jer ta me tuži stalno.Stresno mi je sada misliti o tome.Nisam nikada mislila o molitvi kao magiji.Molila sam se sv.Josipu skoro dvije godine,molitvu zaštitnog plašta.Svetom Anti svaki utorak.Božanskom milosrđu.Platila misu za nakanu..Nisam,iskreno rečeno,baš uvjerena,čak,štoviše,za svakog skoro sveca piše"da se nije čulo,da nije uslišao ".A za sv,Josipa,to je rekla Terezija Avilska.Nastojala sam,iako je teško,odbacivati i ne uzgajati loše osjećaje prema toj susjedi.
Molitva kao razgovor s Bogom?Koliko sam samo to pokušavala.Čitala Miju Nikića,kako se moli.I sve,što sam mogla naći o toj temi.Zamišljala,po njihovim uputama,kao da je Isus kraj mene.Sad mi se čini,puste priče...možeš pokušavati uvjeriti sebe da je netko prisutan...ali,po mom iskustvu,nije.Kako ćeš u molitvi razgovarati s Bogom,kad Bog ne odgovara?Čemu moliti,čemu plaćati mise?Da,molim i sad,automatski.Znam izmoliti krunicu reda radi,a uopće nisam povezana s time što mumljam.Najsmješnije je,što mužu ateistu ponekad pokušavam dokazati postojanje Boga,a tko će meni dokazati?Gdje je taj Bog,zašto šuti?Sa Abrahamom se napričao,samo pitanje je to.Baš sam jednom čitala riječi poznatog talijanskog književnika,koji je pred smrt rekao da je cijeli život tražio Boga ali nikada ga nije našao.Zato je bio ateist.Pokazala sam to bila mužu,rekao je da se slaže potpuno.
Bog i Isus.Eto,da Isus hoće reći riječ,ozdravila bi duša moja.Ali,neće.Očito,ne govori.

I molila sam često psalam "...Prepusti Jahvi putove svoje,u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno"
Izgleda,ne funkcionira to tako...