Katolički odgovori

Svojedobno sam išla na predavanja za hagioasistenta i zagrebah malo dublje. Imam doma skripte, kopije knjiga/priručnika i rado ih dalje prosljedim i pošaljem. Ako želite, nije vam bed otkrit identitet ili nadete neko drugo rješenje, rado vam ih pošaljem poštom.

Hvala Dea. Nisam još za to da šaljete, malo mi je glupo ako mogu još negdje naći. Možete li mi napisati ime knjiga pa ću probati pronaći u knjižnici?

Sve ok. Riječ je o skriptama...
Nema naziva knjige. To su predavanja pok. profesora i sumarum svega što je on objavio, istraživanja i sl.
Mozda knjiga Susret sa živim Bogom, no nema tu te povijesti i začetka hagioterapije, nego općenito više o evangelizaciji. Svakako, onda se najbolje javite u Centar za hagioterapiju u svom gradu.
Pozdrav!

Ahaaa tako, krivo sam shvatila kad ste napisali "kopije knjiga/priručnika". Potražit ću onda ovdje, taman prilika za otići jednom kad već nisam nikada.

Pokušajte u knjižnici pronaći "Dijagnoza duše i hagioterapija" u izdanju Teovizije. Bolji priručnik mislim da ne postoji, možda neka radna verzija za najbliže suradnike... Tu knjigu sam nabavila prije više godina na Interliberu (VII. izdanje, 2010.g.) i stoji mi na polici među ostalim "najboljim prijateljima"...

Prvo poglavlje je "Povijesni razvoj hagioterapije", a zadnje "Uvođenje u praksu" i "Primjeri iz prakse". Priznajem, nisam je pročitala cijelu, a razlog tome je što se radi o stručnom priručniku, što je jezik hagioterapije dosta složeni (npr. neki od pojmova su sasvim novi - eireno-terapija, dynamis-terapija, pneumato-terapija, a iza njih se nalazi čitava teorija o liječenju različitih duhovnih boli) i treće, što knjiga ima 505 stranica.

Što vrijeme odmiče, sve više cijenim prof. Ivančića, nadam se da će netko nastaviti njegov rad i krenuti njegovim stopama, veseli me što je njegov rad na ozdravljenju duša stavljen kao uzor ostalim karizmaticima u HR (uz patera Linića), pa ako je čak i bilo kakvih pogreški u njegovim teorijama i knjigama, vjerujem da će njegov zagovor s nebesa sve to nadoknaditi Božjom milošću.

Hvala puno! Baš ću potražiti a možda i kupim knjigu. Čitala sam neke njegove skripte (vezano za teologiju) i imam više njegovih knjiga ali me zanima i hagioterapija. Ne znam previše o njoj ali sam dosta čula.
Odlično i hvala na opisu knjige, to je to što tražim a budem li htjela i dublje onda ću možda produžiti i do centra.

Meni je on zanimljiv premda ga nisam ne znam kako pratila i u planu mi je da se primim nekih njegovih meditacija u skorije vrijeme.
Njegov rad je sigurno blagoslov mnogima, čitala sam svjedočanstva hagioterapije i upoznala neke koji su mu bili bliski tako da sam čula puno dobroga!

Neki karizmatici u molitve ozdravljenja uključuju i egzorcizam (kao Ignatius Mary), za neke je važno "počivanje u duhu", a za hagioterapiju ništa od toga već Sveto pismo, meditacija, opraštanje, molitve Duhu Svetom i ne manje važno - osoban odnos sa hagioterapeutom koji prati svog pacijenta kroz neko vrijeme, jer kako kaže Ivančić, duši i osjećajima potrebno je duže vrijeme da ozdrave i da se ne vraćaju na stari tok misli.

Osoban, povjerljiv odnos važan je jer mnoge duhovne bolesti imaju uzrok u pomanjkanju ljubavi (!) i grijehu, i dok je suvremena psihologija previše sekularizirana i više uopće ne govori o grijehu, krivnji, svetome i transcendentnome, hagioterapija je izrazito psihološka terapija u kojoj se čovjeka vodi prema vjeri, ufanju i ljubavi, prema krepostima koje su izuzetno ozdravljujuće...

Ne znam u čemu je točna razlika između hagioterapije i psihološkog pristupa kakvog opisuju npr. p. Mijo Nikić ili p. Slavko Pavin?

Oboje je vrlo slično.
Gotovo sam uvjerena da je to potpuno isto...

Kako može biti isto, pater Nikić je psiholog a hagioterapija je pseudoznanost.

Bogu hvala na tome. U svakom slučaju ću se bacit na proučavanje i čitanje!

A ti pseudokatolik.

Adrijana, nije to baš tako.
Tj. ne bih se složila. Naime, p. Mijo Nikić (biblijska psihoterapija) kreće od toga da "Biblija je prije svega riječ Božja koja je dana čovjeku za njegovo spasenje", dok hagioterapija polazi od toga da je po duhovnoj duši čovjek ljudsko biće i u knjizi/skripti T. Ivančića (imam kopiju, ni ne znam što je) ističe se da je ona neovisna o uvjerenjima kako bi bila dostupna svakom čovjeku.

Naime, (kao što rekoh) po duhovnoj duši čovjek je ljudsko biće, a duh u čovjeku djeluje po principu duše. Duša je princip, a duh izvor života. Čovjekova duša je jedna i ima svoj vegetativni, psihički i duhovni dio. Taj duhovni dio proučava hagioterapija.
Hagioterapija liječi antropološke bolesti - duhovne patnje, a psihoterapija psihičke bolesti (dva različita područja, dva različita objekta liječenja, dva tipa metodičkog pristupa i postupka). I dok je psihičko područje senzitivno, perceptivno, emotivno i mentalno (između tjelesnog i duhovnog kao neka spojnica), duhovno je područje osobno, moralno, religiozno, intelektualno, kulturno.
Psihologija spada u medicinsko-sociološko zdravstveno područje, a proučavanje duha u humanističko-zdravstveno (čineći dobro čovjek sebe ostvaruje, nalazi životni smisao i čini savjest zdravom; a čineći zlo razara savjest, mozak i sebe.

Hvala ti, pokušat ću se informirati o tome...

Znači, Ivančić je svoj pristup zasnovao ne samo na psihologiji, nego i na teologiji i filozofiji, a područja do kojih je došao i nazvao ih "organi duhovne duše", zatim iz njih proizišle "duhovne bolesti" (u nekim papinim enciklikama nazvane "moralne patnje") teoretski zaokružio i zaštitio imenom "hagioterapija" da bi se razgraničio od ostalih psiho-teorija i učenja i da bi ih zapravo produbio u teološkom pogledu...?

Ali, Ivančić je podupirao Međugorje https://www.youtube.com/watch?v=SgaQ0b82_co
Onda ni hagioterapija ne važi?

Nema ona, čini se, veze s time, Ivančić je hagioterapiju utemeljio kao znanost, tu se više oslanja na Sveto Pismo, Tomu Akvinskoga, papinske dokumente... neka suvremena strujanja u psihologiji...
Uzeo je ono što je čvrsti temelj jer tim ljudima treba trajno pomoći, hagioterapija nema veze sa misticizmom niti je kakva pseudoznanost.