Katolički odgovori

Dobra večer svima kako ste danas?

Evo imam pitanje o grijehu ili bolje reči o stavu moralnosti u nazočnosti kad je netko s nama bilo prijatelj ili netko iz rodbine zato bih vas zelio pitati kako vi reagirate u raznim situacijama sa osobama koje poznajete o ogovaraju ili kleveču svoje prijatelje i bliznje ili čak vaseg prijatelja ili prijateljicu ako priča sa vama (Drugo kad se radi o osobi koju ne pozajete)

Zato me zanima je ste li ikada razmisljali o tome i imate li koju ideju za mene na primjer sto reči takovoj osobi posto je dopusteno samo to reči iz ljubavi zbog toga bi volio znati kakve riječi korisitit u ovoj situaciji

Evo recimo nesto izmisljeno na bazi priče sa tekstom

Marko dođe do svojeg prijatelja sa članom obitelji di su drugi nazočni koje se ne poznaju dok oni drugi ogovaraju neku osobu i kleveču i smiju se i vrijedaju njihovo dostojanstvo čak i clan obitelji poput rođaka ili bratiča itd

sto bi sad po vasem primjeru Marko trebao učinit kad bi bio sa ocem od mladiča kojeg poznaje po vama?

Odnos marka sa ocem od osobe (opomena) ili ne i sa osobom koja se ne poznaje jeli marko tu grijesi kad ne ukori tu osobu?

Treče Marko je li on tu sada treba opomenuti i otiči ča pa čak ako nitko ne shvati ali drugi se osiječa osramočeno posto je tu otac i sin imate li vi iskustva kako bi marko trebao ispravno reagirati?

Stav sa Ja se osiječam (sto tu reči o ogovaranju) Kada ti (Imate li ideju kako objasnit grijeh itd da se razumije) zbog toga (sto reči zbog čeka je to lose) stoga hoču zelim (imate li ideju u toj situaciju isto i kad osoba proklinje za isto imate ideje za dopunu rečenice) hvala na slusanju molim vas da uzmete vremena za odogovor jer znate

Dosta put biblija kaze da je brat koj je u velikoj vjeri čak i duzan pomoč bratu koj je u slaboj vjeri pa bilo koliko on ili ona znala najbolje ipak mozemo grijesti na taj način protiv gospodina kad je brat iznad drugog koj najvise zna a zabrovalja brata koj pati to je vazno za znati

Ja ne razmišljam na taj način i to je normalno jer smo različiti.
Ja nisam previše opterećen grijehom.
Znam da sam pale naravi, da sam grešan i da ću greške raditi sve dok živim. Ja sam čovjek. Nisam ništa više...
Trebam se fokusirati na volju Božju, a ne na to da ću biti bezgrešan ili još gore da ću kod drugoga raditi bezgrešnost...
Malo je na tom tragu rekao i fra Josip Vlašić u ovom svom uretku:
https://www.youtube.com/watch?v=0cJ2vLY1_ig&t=1s

No to sam samo ja i moje mišljenje.

Baš je lijep danas dan!
Hvala ti Bože na Ljepoti

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

To je u redu prijatelju postujem vase mislenje svatko ima pravo na to ali se ne slazem zbog toga jer krsčanska je duznost upozorit osobu naravno kad savjest kaze sve dok je to napravljeno iz ljubavi jer smo krivi i za osobu koju ne opomenemo jeste li znali da mi zapravo sudimo ljude kad ih ne opomenemo niti ih ljubimo volio bi kad bi te malo pročitali o tome imate na googlu napisite gresnika ukoritit sveti alfonso

Evo primjer u sudejelovanju mozemo grijesitit hvalitit grijeh ne ukoritit grijeh sudjelovati u grijehu smijati na grijeh nagovarati na grijeh čak smo krivi kad ga branimo i govorimo ma nije to nista

Je ste li znali da je volja gospodina isto ukoritit gresnika? tako pise u svetom pismu pa nadam se da če te me razumijeti nadam se da se nečete ljutitit sto sam napisao neka vas gospodin blagoslovi

https://www.youtube.com/watch?v=PuMRGM8yRZE (Evo ako vas zanima pogledajte malo ovaj video)

(Naravno bez ljubavi ne moze se nista jer na silu se nista ne postize)

samo prijatelju imam jedan problem tu zbog poremečaja

Kada bi htio govoritit dogodi se da pobrkam slova i rečenice koje izgovaram onda mi je problem nači prave riječi pa čak kad se pomolim prije razgovora

Ljudi će uvijek ogovarati i klevetati, to im je u prirodi...
Ako ih opomeneš, možda ćeš postići učinak da će i dalje to raditi, a na tebe biti ljuti. Možda ih uspiješ upozoriti na neki lijep, duhoviti način, pa bude imalo nekog smisla, no, ja to ne bih znala...Ja kažem što ih slijedi, većinom na svoju štetu...

To što pobrkaš slova je znak da si grešan. Grešan na svoj način. Ja sam isto grešan na svoj način.
Kako ti se čini dužnost mene da te upozoravam na gramatičke i pravopisne greške?
Meni je ta dužnost jadna. Ne vidim u njoj nimalo ljubavi. Štoviše ja bi se tada držio pametan kako ja znam bolje od tebe... Daleko je to od ljubavi...
Strpljivost i podnošljivost u ljubavi je po meni daleko vrijednija od dužnosti ispravljanja grešaka. Osobito kad je netko svjestan pogreške.
Zato ću reći:
Lijepo pišeš. Lijepo je da se trudiš. To što neko slovo pogriješiš - mene nimalo ne smeta.
Ne smeta me niti to što imaš drugo mišljenje. Dapače time pokazuješ da si jedinstven

Kad je netko nesvjestan onda je dobro dati mu doznanja da griješi (i meni to neki puta treba jer mislim da radim ispravno, a ono ...). Ali to treba reći mudro da ga se ne povrijedi (nasamo, prijateljski, u ljubavi).

No generalno nam život ne treba biti vezan uz osuđivanje i traženje krivice, grešaka, lošega...
Toliko lijepoga nam je dano.
A kroz molitvu mijenjajući sebe kako tek spoznajemo kako nas Bog ljubi. Ljubi nas neizmjerno
Hvala ti Bože na darovanoj Ljubavi

Primjer: Isus naš Spasitelj i Otkupitelj nije Petra opomenuo i prekorio zbog zatajenja (znao je Petar da je zeznuo stvar), već ga je pitao: Ljubiš li me?

Ja te ljubim Isuse!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Sebo je objasnio da ima poremećaj, a ti mu govoriš da pobrka slova zato što je griješan...Razočarao si me malo.

Sad vidiš kako je to kad nekome ukazuješ na greške.
Mač donosiš samo tako...

Ja sam griješan? Da. I?
Nisam savršen. Nisam bezgrešan.

Malo sam izjednačio pogreške i greške. Male i velike greške. Teške i lagane greške.

Ljudi sa poremećajem ne mogu griješiti? Ili im se ne smije reći da griješe?
Ne razumijem komentar...

Ti si bezgrešna?

Ja sam nastavio ovako:

Ovo te nije razočaralo?
Mogu hvaliti, ali to treba sa mjerom. Kao i sve u životu.

Idemo dalje...

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Sebo ti je kazao, "Imam jedan problem tu zbog poremećaja (...) dogodi se da pobrkam slova... a ti si mu odgovorio, da je to zato jer je griješan. Mislim da Sebin poremećaj ima veze s bolešću a ne grijehom. Nije to ukazivanje na greške, nego teorija, koju neki zagovaraju, da je bolest zbog grijeha. Ili se nismo razumijeli? Nikakav mač nisam donijela niti ne ukazujem na greške. Samo se ne slažem. Ukoliko smo se uopće razumijeli.

Odlično smo se složili da svatko neka za sebe reče svoje grijehe jer kad se spomenu tuđe pogreške, grijesi - nastaje "mač".
Zato niti nisi odgovorila na moje pitanje upućeno tebi.
Dakle ispravljanje drugoga i govor o drugome donosi "mač".
To sam svojim postom i pokazao.

Napisao sam @sebo3e: To što pobrkaš slova je znak da si grešan.
Zašto @sebo3e ima poremećaj ja ne znam! Ti znaš?
Mene to ne zanima. Ne analiziram tuđe probleme i uzrok problema.
U prijevodu sam napisao da kad pogriješiš je znak da si pogriješio. To je znak da nisam savršen. Nisam ja pravednik, a svi oko mene su grešnici.
Ne - ja sam grešnik. Ja griješim jer sam čovjek. Ja griješim jer sam pale naravi.

Ovdje se vidi kako je to kad "bacamo kamenje" - osuđujemo. Kako to rasplamsa situaciju
I to samo kad rečem da nismo bezgrešni.
Farizeji su nastojali biti bezgrešni, nepogrešivi (kao roboti, kompjuteri...)

Iv 8,1-11
A Isus se uputi na Maslinsku goru.
U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

U ovom događaju mi je bitna kronologija.
Nije Isus ženi odmah rekao kad su je doveli farizeji (oni koji misle da su nepogrešivi, pravednici) da je osude i kazne: "Odsada više nemoj griješiti."
Ne!
Rekao joj je tek kad su svi otišli i ostao je Isus nasamo sa ženom.
To je znak da joj je to rekao u povjerenju u ljubavi i sa ljubavlju.

Isus nam svakome ponaosob u intimi u molitvi kaže: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Hvala ti Isuse za Ljubav i Ljepotu ovog svijeta
Hvala ti za otkupljenje naših grijeha, hvala ti za naše spasenje

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Psihoanaliziranje drugih članova ovdje nije dozvoljeno.
Razgovaramo o katoličkim odgovorima, o stavovima Crkve koji nam pomažu. Naučavajući ono što uči Crkva nikoga ne osuđujemo nego poučavamo iz ljubavi, kako bi se spasio od grijeha. Dakle treba razlikovati iznošenje nauka Crkve koje je potrebno i osudu i osuđivanje samog čovjeka.

Nekad je zapravo i naša dužnost upozoriti bližnjega koji ide na krivi put. Ovaj Kristov zahtjev upravljen je svima nama:
"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu."

Nemamo pravo nikoga mi osuđivati, nego prenosimo sud i nauk Crkve koji je nam je dan radi spasenja.
Iz ljubavi dolazi do bratske opomene kako bi se grešnik vratio na put spasenja.
Time se vraćamo na pitanje s početka teme: Kako na to ukazati i na koji način reagirati u takvim situacijama?

Ispričavam se za nedozvoljeno psihoanaliziranje drugih članova! Za to nisam niti bio svjestan da se ne smije.
Griješan sam kako sam i naveo. Nisam pravednik. Grješnik sam!
I kao grješnik prihvaćam bratsku opomenu. Hvala na opmeni!

Ono lijepo zvuči "kako bi se spasio od grijeha". No to bi moglo značiti da bih mogao slušajući brata biti bez grijeha...
Nadam se da to nisi mislio, tj. da si mislio na to da slušajući brata mogu povjerovati Isusu i provesti ono što želi (otpustiti dugove dužnicima svojim, opraštati neprijateljima) tj. biti u Ljubavi kako bih djelovanjem Duha Svetoga umnožio plodove na slavu i hvalu Bogu Ocu našemu.

Jer ja ću uvijek griješiti i uvijek ću biti grešan u ovom utjelovljenom stanju (na zemlji). Isus me jedini može spasiti od grijeha.
Hvala ti Isuse što si otkupio grijehe naše na naše spasenje

Ne mislim da ću biti pravednik, da ću biti bez grijeha. Pale sam naravi i takav ću biti bez obzira što mi brat savjetovao. No bitno je da ja povjerujem Isusu djelovanjem brata. To je ključ našega djelovanja na druge: da kad vjerujemo Isusu - tu vjeru i širimo djelima i vlastitim svjedočanstvom, te bratskim savjetom u ljubavi.
Kako je to jednostavno
Opraštanjem braći u predanju sebe molitvom Bogu Ocu našemu

Znaš neki drugačiji put osim puta u Ljubavi?

Ono što svežem na zemlji je svezano i na nebu. Osudim li brata na zemlji, osuđen je brat i na nebu.
Odriješim li brata na zemlji, odriješen je i na nebu. Otpustim li bratu dugove na zemlji, otpušteni su mu dugovi i na nebu.
Oprostim li bratu na zemlji, oprošteno mu je i na nebu.

Isus je to lijepo obrazložio:
Mt 12,37
Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

Ja bih to meni jednostavnijim rječnikom rekao:
Ono što osudim na zemlji, na nebu Ja Jesam sam osudio na kraju sam sebe.
Ne živim da sudim, živim da ljubim

PS
Malo da se nadopunim:
Prop 7,20:
Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.

Prop 4,17
Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđakâ, jer oni i ne znaju da čine zlo.

Što je bitnije kad sam u molitvi sa Bogom: prinos mojih djela ili predanje sebe/sebedarje/žrtva?

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Nemamo mi ovlasti da što svežemo (i odriješimo) na zemlji da će biti svezano i na nebesima, nego Crkva. O tome se radi, Crkva ima ovlast suditi, i po Kristovoj volji opraštati ili ne opraštati grijehe, ne mi.
Dakle kada širimo Radosnu Vijest prenosimo ono što Kristova Crkva u svom zajedništvu naučava i pozivamo sve ljude na spasenje.
Time ne sudimo druge, to je na neki način naša obveza. Sveti Augustin kaže: "Ako propustite to učiniti, gori ste od njega. On je istina počinio nepravdu i zbog te nepravde sam je sebi učinio tešku ranu. A vi ostajete bezosjećajni pred tom ranom svoga brata. Vidite ga gdje umire ili je već umro i vi ostajete ravnodušni. Više ste krivi zbog svoje šutnje nego on zbog svojih nedjela."

A postoje razni načini da drugoga uputimo i upozorimo na nauk Crkve i pozovemo ga spasenju.

Hvala na odgovoru!

Ja se slažem da Crkva ima ovlasti i obaveze.
No malo mi je nejasno kako to Crkva sudi po Kristovoj volji da oprašta ili ne oprašta grijehe...
Ta mi izjava nije jasna... Molim pojašnjenje.

Evo kako nas uči naš Učitelj. Nisam tu našao ne opraštanje grijeha o kojem govoriš, kao niti o ovlasti suđenja Crkve (tada je Crkva bila kako je u Lk 6,12-16 zapisano):
Lk 6,27-42
"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."
"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."
"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima."
"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.
Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati."
"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."
"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."
"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.
Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj."
"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."

Meni liči ovo o suđenju da kako sudimo, tako će nas se i suditi (osobno ili u zajednici ili ustrojstvu) - Lk 6,31 i Lk 6,37

Odlično nas Učitelj uči.
A tek ovo o brvnu i trunu.
Ja se trebam mijenjati. Ja se trebam obratiti. Sebe trebam prinjeti, svoje staro ja.
A koja je tek Ljepota zajedničke Svete Mise u Crkvi kad se ja obraćam
Kako samo to raspaljuje radost u srcu nas koji vjerujemo.
To se zove predivnim životom.
Malo je drugačije i u fizičkom smislu kad se obraćam (većinom osjećam toplinu u prednjem dijelu glave, osjeća se aureola kao neki rajf da se nosi ali nije baš isto osjećaju opipa - posebno je, a tek osjećaj radosti i dragosti u srcu - fenomenalno). Ali trebam davati sebe i to bez logike, bez onoga jer...
Kod čitanja Evanđelja mi se osobito jave takvi osjećaji. A tek kod zajedničke molitve Oče naša
Nemam tada niti mrvice želje za suđenjem nekoga ili nečega kad sam u Crkvi kad molimo . Čista Ljubav
Samo zahvaljivanje i slavljenje Bogu Ocu našemu.

Hvala ti dragi naš/moj Učitelju
Lijepo je u jarmu sa Tobom

Iv 12,44-50
A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.
I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Baš je o ovome bilo nedjeljno evanđelje. Tamo kaže, da čak možemo završiti u paklu ako ne opomenemo bližnjega. Eto, Sebo ...kaže da prvo to učinimo nasamo...Poslije, ako ne prihvati, više grijeh nije na nama. Ali, ukoliko ne upozorimo, grijeh je na nama...Malo drastično. Ajde, ako nam je netko baš blizak, ali uplitati se u nečiji život, neznam...

Ja sam shvatio poziv Isusa da pokaramo bližnjega - ne kao zadatak, već kao način života.
Jako se loše osjećam kad netko kaže "Nije me briga za ovo ili ono, nije me briga za njega/nju, nije me briga za sebe (alkohol, pušenje, ne slušanje i ne primanje Svete Riječi itd.).
Takav način komunikacije mi nije nimalo drag.
Dakle kad se ne brinem za bližnjega - nisam u Ljubavi. Izjava "Baš me briga" je po meni put u pakao... A još je lošije kad to radimo iz nekog svog interesa...

No tu treba biti pažljiv jer se lako brigom za drugoga poništi njegova sloboda odlučivanja Bogom dana, tj. treba misliti i na poštovanje bližnjega.

Svaka situacija nosi neku novu odluku. Kako budemo reagirali - ovisi o nama i situaciji.
Da možemo pogriješiti - u to ne treba sumnjati. Uvjek ćemo griješiti.

Zato sam i postao prethodne postove da ne trebamo shvatiti poziv Isusa da pokaramo bližnjega da se uznosimo kao pravednici, već u poniženju u službi reći u ljubavi nasamo da se griješi i da smo i sami grešnici.
Da smo svi mi potrebni Božjeg milosrđa.
Poniznost je tu jako bitna. Uznositost nimalo ne pomaže.
Zato se i govori: reći u ljubavi i sa ljubavlju.

Kako vam se čini da priđete nekome i rečete:
"Ja sam puno griješio i još uvijek griješim. Nastojim se popraviti. Ovo što sam vidio da radiš me podsjetilo na moje grijehe.
Kad griješim najviše sebi naudim. Nije mi drago što si to radiš!"

Ovo može izazvati "mač", ali sigurno slabiji od onog karanja kad se uznosim kao pravednik nad griješnim bližnjim (usporedba carinik - farizej u molitvi).

Dakle poniznost je bitna kad se ispravlja.

Da bih ispravljao ja trebam donjeti odluku tj. trebam donjeti sud - trebam suditi.
Isus nije došao suditi.

Iv 8,15-18
Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."

Mi ljudi sudimo.
Naše riječi koje druge osuđuju - tako osuđuju i nas. Moje riječi me sude.
A kad sam u molitvi kad sam sa Bogom Ocem kad sam ponizan, kad zahvaljujem, kad opraštam dugove dužnicima svojim - opraštaju se i meni moji grijesi koje sam učinio ispravljajući bližnjega.

Zato je važno da primam Riječ (Radosnu vijest). Važno je da se molim i primam sakramente. Važno je da se od srca kajem i opraštam u poniznosti dugove dužnicima svojim neprijateljima. Važno je da budem milosrdan. Važno je da sam zahvalan Bogu Ocu našemu.
Važno je da ga slavim.

U prijevodu - da se dajem, da dajem privolu djelovanju Duha Svetoga da me mijenja jer sam grješan, pa čak i kad u ljubavi ispravljam bližnjega - ja mogu griješiti.
Bez predaje sebe bez molitve - brzo odlazimo u krivom smjeru...

Iv 8,48-51
Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.
No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."

Meni/nama ovdje Isus jasno govori da ne traži slave. Tko sam onda ja da tražim slavu i da se pravim pravednikom kad sam grješnik...
Isus nam jasno govori tko traži slavu i tko sudi.
Često nas se uči da sudimo i da tražimo uspjeh, slavu, čast...
No bitno je čuvanje riječi Isusa, tj. vjerovati Isusu, a to činim/činimo molitvom u poniznosti, skrušenosti - u Ljubavi kad opraštamo dužnicima svojim, svojim neprijateljima.

U poniznosti u molitvi Bogu Ocu jaram je sladak i breme lako.
Zaljubljenost nastane samo tako.
Zaljubljenost u ovaj predivni život na hvalu i slavu Boga Oca našega.
Tada nam ostaje samo diviti se u očaranosti ovom predivnom svijetu - Ljepoti života, ostaje nam slaviti Boga Oca našega

Aleluja

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!