Zanimljivo je to da su kršćani isto ljudi.
Ljudi koji mogu griješiti.
Ja sam čovjek kršćanin katolik, no ne uklapam se u sve norme i pravila (po tome mogu biti suđen).
Mogu pogriješiti. No ja sam tako odabrao jer mi to govori životno iskustvo.
Ovdje se govori o pravilima i normama.
Isus se nije držao pravila i normi i suđen je od mnogih, a osobito od pismoznanaca intelektualaca poglavara vjerskih, pa tako i od gotovo svih židova koji su se na dan Pashe trebali po pravilu okupiti u Jeruzalemu.
Stoga nije to ništa novo za osobu koja iz vlastitog životnog iskustva iz vjere u Boga Oca govori da su pravila i norme radi društvenog ponašanja, a ne da to Bog zahtjeva i da je to njegova volja.
Božja volja je služiti u ljubavi dajući se, ljubeći; a ako vjerujemo u Isusa Krista koji ponizno služi meni/nama - onda je jasno da vjerom umnažamo plodove ljubavi stvarajući novi Život

Dakle: imaš (svatko tko čita) Bogom danu slobodu da me osudiš zbog mojih izjava koje nisu kako ih ti doživljavaš ili imaš slobodu da me ne sudiš [samo reci: da, da, ne, ne...]. Na tebi je da doneseš odluku.
Ja te ne sudim jer sam tako odlučio. Ja blagoslovim tvoju odluku u radosti u ljubavi
Bogu hvala i slava na ljepoti jedinstvenosti svakoga od nas
