Katolički odgovori

Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo dogme naše vjere: da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom. To je završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
http://www.jelkovec.zupa.hr/2011/08/1852/

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovakvi prizori me uvijek podsjete na onu rečenicu iz Lukinog evanđelja:
"I sve je mnoštvo tražilo da ga dotakne jer je iz njega izlazila sila koja je liječila sve..."



Nešto iz današnjeg Papinog nagovora:

Život Majke Božje odvijao se poput života svake obične žene njezina vremena: molila se, vodila domaćinstvo i brinula se za obitelj, pohađala sinagogu... Ali svaki je svoj svakodnevni posao uvijek obavljala u potpunom sjedinjenju s Isusom. Na Kalvariji je to sjedinjenje dostiglo svoj vrhunac, u ljubavi, suosjećanju i patnji srca. Zato joj je Bog dao puno dioništvo i u Isusovom uskrsnuću. Tijelo Svete Majke, poput tijela njezina Sina, sačuvano je od raspadljivosti.

Danas nas Crkva poziva razmatrati to otajstvo: ono nam pokazuje da Bog želi spasiti čitavog čovjeka, to jest spasiti dušu i tijelo. Isus je uskrsnuo tijelom koje je uzeo od Marije; i uzašao je k Ocu svojim preobraženim čovještvom. Tijelom, tijelom poput našega, ali preobraženim. Uznesenje Marije, ljudskog stvorenja, daje nam potvrdu onoga što će biti naše određenje u slavi. Već su grčki filozofi shvatili da je čovjekova duša predodređena za sreću nakon smrti. Međutim oni su prezirali tijelo – smatrali su ga tamnicom duše – i nisu shvaćali da je Bog odredio da i čovjekovo tijelo ima biti sjedinjeno s dušom u nebeskom blaženstvu. Naše preobraženo tijelo će biti tamo. Ovo – „uskrsnuće tijela" – sastavni je dio kršćanske objave, stožer naše vjere.

Čudesna stvarnost Uznesenja Marijina očituje i potvrđuje jedinstvo ljudske osobe i podsjeća nas da smo pozvani služiti i slaviti Boga svim svojim bićem, dušom i tijelom. Služiti Bogu samo tijelom bilo bi djelovanje karakteristično za roba; služiti mu samo dušom bilo bi u suprotnosti s našom ljudskom prirodom. Veliki crkveni otac sveti Irenej, oko 220. godine, potvrđuje da „slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga" (Protiv krivovjerjâ, IV, 20, 7). Ako budemo tako živjeli, u radosnom služenju Bogu, koje se također izražava u velikodušnom služenju braći, naš će udes, na dan uskrsnuća, biti sličan udesu naše nebeske Majke. Tada će se na nama u potpunosti ostvariti poticaj apostola Pavla: „Proslavite… Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6, 20) i slavit ćemo ga zauvijek u nebu.

Uputimo svoje molitvi Mariji da nam, svojim majčinskim zagovorom, pomogne živjeti naš svakodnevni hod u marljivoj nadi da ćemo joj se jednoga dana, sa svim svecima i našim dragima, svi pridružiti u raju.
(papa Franjo)

* * *

„Napast je današnjeg vremena: brzina, ritam života koji melje. Sve se gleda kroz trenutačni uspjeh, dobro ostavljen dojam iza kojega uvijek ne ide dobar sadržaj, ni istina i briga za dobro svih. Što će biti poslije ne gleda se previše. Kao da nas zaskoče sebičnost, komotnost, svi govore o pravima, a rijetko se čuje riječ dužnost, odgovornost. Nude se neograničene slobode u kojima čovjek može biti što god poželi, ne osvrćući se na drugoga, ni na Božji naum s čovjekom. U tim varkama zemaljskog stradaju mladi, obitelj i čovjek. Urušava se i gubi tlo pod nogama, to isto tlo za koje se toliko veže, zaboravljajući Nebo, zaboravljajući Boga. Je li to taj zmaj iz knjige Otkrivenja koji želi proždrijeti Dijete?"
(biskup Rogić)

* * *

Draga braćo i sestre, danas su naša svetišta prepuna siromaha i prosjaka. To je svatko od nas. Svaki od nas je, na svoj način, i siromah i prosjak. Materijalno siromaštvo lakše je mjerljivo. Odnosi se na naše imati. Ono nas dotiče izvana: nešto imamo ili nemamo. No, tu je i duhovno – moralno siromaštvo. Ono nas duboko zahvaća i određuje unutar nas samih. Dotiče i zahvaća naš identitet – naše biti. Manja je opasnost nemati stvari, negoli nemati identiteta – ne biti čovjekom. Pojedinci i zajednica, obitelji i društvo, Crkva i svijet mogu biti ugroženi ne samo nedostatkom sredstava za život, već još opasnijim duhovno – moralnim siromaštvom na koje nitko nije imun. Od ove ugroze „imati sve, a biti siromahom" može nas spasiti jedino Božja milost koja k nama dolazi po Blaženoj Djevici Mariji koja je ovom svijetu donijela njegovo najveće bogatstvo – Isusa Krista, Sina Božjega.
(nadbiskup Barišić)

Iz Knjige otkrivenja:
I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.

Ta palica gvozdena prema crkvenim ocima je križ Kristov.

Ona se još spominje i u Psalmu 2 (Mesijanskom):
Gospodin mi reče:
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu,
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom...


Čitanje na Veliku gospu je i eshatologija svetoga Pavla (1 Kor 15, 20-27):
Doista, po čovjeku smrt,
po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!
Jer kao što u Adamu svi umiru,
tako će u Kristu biti svi oživljeni.
Ali svatko u svom redu:
prvina Krist, a zatim koji su Kristovi,
o njegovu dolasku;
potom – svršetak,
kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu,
pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,
svaku Vlast i Silu.
Doista, on treba da kraljuje
dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt
jer sve podloži nogama njegovim.

Za sve one koji misle da sada živimo u vremenima Apokalipse, neka ne zaborave ove ulomke...

To meni nema logike, jer Ivan vidi događaje iz budućnosti, a pisano je stotinjak godina poslije Krista

Točno, Ivan vidi događaje iz budućnosti, ali i znakove (znamenja) onoga što se već dogodilo, a sada mu se u viđenju daje tumačenje svega i smisao koji mora prenijeti nama.

"I ona porodi sina..." - to su Djevica Marija i Isus. Ista žena u Knjizi otkrivenja znamen je i Crkve, osobito u redcima koji opisuju progone:
"Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. (Otk 12, 13-17)

Kroz mnoge nevolje će Crkva proći, ali Bog će uvijek biti na njenoj strani da je brani.
Mogu još nadodati: Marija je Majka Crkve. Tko progoni Crkvu, progoni i Mariju.
Tko progoni Mariju, progoni i Crkvu...

Redak neposredno prije opisa "Žene" glasi:
"I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika." (Otk 11, 19)
Pošto u najstarija vremena nisu u Bibliji bili označeni odlomci niti poglavlja, kad bi ovu rečenicu čitali zajedno s odlomkom koji slijedi, kao što se i prirodno nastavlja, došli bi do toga da je Kovčeg saveza zapravo sama Blažena Djevica Marija.
Koji veliki znak i koje istinsko uzdignuće!


https://biblija.ks.hr/otkrivenje/12