Mala nadopuna, pa možda potakne nekoga na razmišljanje i raspravu:
Čuo sam da se kod molitve osjećaji trebaju potisnuti.
Ja iz svog iskustva mogu reći da su osjećaji odraz nas i našega stanja duše. Tako da mi je bliska izjava da su osjećaji govor duše.
Onako kako se osjećam pokazuje tko ja jesam, tj. pokazuje moju bit, moju vjeru.
Dakle kad želim da se ponovno definiram, jer mi trenutno odabrano nije više ono što želim postati, ja mijenjam vjeru čime mijenjam ono što jesam - svoju bit.
Da bih mogao postati to novo što sam odabrao, budući da sam to ne mogu, molim se Bogu.
Molim se tako da ne tražim ništa jer vjerujem da smo svi jedno u Bogu u ljubavi i da imam svega u izobilju.
Kako bih bio u ljubavi i imao osjećaj izobilja, u molitvi komuniciram osjećajima.
Osjećaji pokazuju tko ja jesam.
U biti imam osjećaj da jesam ono što osjećam; a kako je ljubav bezvremenska (vječna); osjećajima radosti, blagoslova, mira i sreće ja pokazujem mrvicu vjere u vječnost, u Boga.
Ono što sam odlučio postati i biti kroz vjeru, ja osjećajima izražavam u odnosu sa Bogom i bližnjim (možda trenutno sa neprijateljem) tako da to što želim postati već jesam.
Zaključno: da bi bili radosni u sreći i miru, trebamo imati mrvicu vjere u Boga moleći mu se izražavajući ono što želimo postati osjećajima kao da je to već ispunjeno.
Da bi promijenili prolazno, odnosom sa apsolutnim sa Bogom izražavamo što jesmo.
Ponovnim definiranjem sebe kroz vjeru u vječno u molitvi Bogu, mi u zahvalnosti proslavljamo Boga.
Kako smo u relativnome prolaznom svijetu mi i dalje možemo pasti, no u svakom trenu - sada imamo priliku kroz odnos sa Bogom kroz odnos sa drugim mi možemo proslaviti, diveći se ljepoti života, Boga
Teško je ovo riječima opisati, lakše je osjećajima pokazati, no nadam se da sam prenio na neki način mrvicu onoga što redovito radim kad padnem, kad postanem ono što ne želim, kad molim Boga.
Strah je odličan primjer kad padnem, kad se spotaknem.
Prozivanje drugih za zlo (sad je aktualno to napraviti sa Ruskim predsjednikom) je u biti samo moj poziv na obraćenje.
Nismo ovdje da sudimo, ovdje smo da slavimo.
Kad prihvaćam drugoga, kad ga mogu saslušati i razumjeti - ubrzo shvatim da smo svi mi apsolutno u ljubavi jedno u Bogu koji je svo vrijeme sa svima nama, u svima nama i kroz sve nas onaj koji stvara i bi stvoreno!
Login
Registracija
FAQ
Traži
