Jeste li ju ikad osjetile? Vjerujem da jeste, navodno je jako česta, iako je tabu pričati o tom (s razlogom).
Kako se nosite s njom?
U neobičnoj sam situaciji gdje jedan svećenik pokušava započeti prijateljstvo sa mnom (prijatelj obitelji), a ja ga konstantno izbjegavam jer sam svjesna svoje boljke i vjerujem da je bolje spriječiti nego liječiti. Često pita za mene i pozdravlja me preko trećih osoba. Izbjegavam ga do granice bezobrazluka, ne znam kako da to bolje opišem. Ne znam zašto mi se stvorila takva privlačnost prema njemu. Sablažnjivo mi je.
Neugodno mi je bilo ovo otipkati, ali hajde. Svakakvih tema ovdje ima, pa ajmo malo i o ovome.
Tu u mjestu do mog svećenik je napustio oltar a udana žena muža i sad su skupa.
Ne bih nikad sebi to dozvolila, iako kažu, nikad ne reci nikad.
Nekako automatski mi se taj osjećaj ne pojavi, kao ni prema momcima (muževima) prijateljica.
Kako sam čula, ona mu je ispovijedala loš odnos s mužem, pa su se tu našli.
Ovisi koliko je stabilan svećenik, kao osoba.
Neznam što je s tvojim svećenikom, gleda li te kao pastvu ili drugačije.
Kad sam bila dosta mlada, naš tadašnji svećenik, jedva nekoliko godina stariji ( a vrlo zgodan, jedna njemica ga je slikala kad bi vodio procesije i poklanjala mu svašta ( tapiserije 10 zapovijedi se sjećam), pričao nam kako se mora sakrivati od nje), lovio je mene po ulicama gdje sam se igrala s ekipom, bio je uporan, dok me nije priveo misi i crkvi i dao mi sakramente.
Nisam nikad pomislila na neki drugi razlog, a nije ga ni bilo.