Katolički odgovori

S novog bloga jednog poznatog svećenika:

30. nedjelja kroz godinu

U proročkim knjigama postoje navještaji koje zovemo ''Knjige prijetnje''. To je upozorenje. To je ono …'ako se ne obratite….' Postoje i ''Knjige utjehe''. Bog nikada nije ostavio čovjeka bez nade. Današnje prvo čitanje možemo nazvati ''Knjigom utjehe''. Ovo današnje čitanje zapravo je eho davnih događanja; propasti Sjevernog kraljevstva (721 g. pr. Krista) kad je razorena Samarija, stanovništvo odvedeno u ropstvo, zemlja opustošena. Nova demografska kretanja. Naseljeno je asirsko stanovništvo… Koliko se puta sve to u povijesti dogodilo. Topot konja, vika i zapomaganje jadnog naroda. Pljačke, ubijanja, odvođenja…. Sve do dana današnjeg.

Kroz sav taj povijesni metež i vjetrometine prolama se kroz današnja čitanja očajni glas jednog malog, običnog čovjeka, slijepog prosjaka Bartimeja, sina Timejeva: ''Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!'' Jer i do njega je dopro spasonosni glas da je među njima Mesija, Spasitelj. Kao vjerni sin Izraelov dobro je znao riječi proročke, da će tada 'oči slijepih progledati'. Stoga i tako svečani naziv; 'sine Davidov smiluj mi se!' Na Isusov upit ''Što hoćeš da ti učinim?'' On odgovara: ''Učitelju moj, da progledam…'' Kada bismo slijedili daljnji životni put toga prosjaka Bartimeja, po tisuću puta bismo sigurno čuli njegovo opetovano svjedočenje kako mu je upravo Mesija vratio vid….

Duhovni učitelji i tumači sv. Pisma idu dalje i govore kako postoji uz naš tjelesni vid duhovno sljepilo koje nam priječi da se vidimo kakvi uistinu jesmo. Sljepilo koje sakriva svu našu bijedu i neznanje. Našu zaluđenost stvarima koje nam zarobljuju dušu, obezvrjeđuju plemenitost. Sljepilo koje nas gura u društvo pohlepnika, nasilnika, oholica… Sljepilo koje nam neda vidjeti prave vrijednosti. Zarobljen strastima čovjek je sličan dugogodišnjem alkoholičaru koji ne podnosi otrježnjenje, ne samo zbog ovisnosti, nego i zbog straha suočiti se s bijednim stanjem u kojemu se našao zbog pijanstva. Ako se izgubila spoznaja da je naš duh zapravo iskra božanskog duha, nije zamrlo vječno pitanje, koje poput crva u nama ruje, a to je: tko smo, odakle smo i kamo idemo? Iskonska svijest o izgubljenom raju ujedno je i trajno prisutna svijest o njegovom traženju. Istina, postoji raj i rajevi, Bog i bogovi.
...
http://serafinski.blog.hr/2012/10/16311 ... inu-b.html

16. nedjelja kroz godinu C

https://www.veritas.hr/16-nedjelja-kroz-godinu-3/

...Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.

O gostoprimstvu: kako je Abraham ugostio Gospodina i što mu je Gospodin obećao,
kako je Marta ugostila Gospodina, a Marija postala uzorom pravog učenika,
kako je Pavao postao poslužitelj Crkvi, Tijelu Kristovu, trpeći za nju i dopunjajući što nedostaje mukama Kristovim,
i kako je postao uzor pastirima koji imaju važnu ulogu: naviještati Božju riječ, opominjati i dovoditi do savršenstva mnoge...
Psalam: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

"Zar je Bog poput nas takav da njegova strpljivost ima granice, pa onda u jednom trenutku kaže: „Sad je stvarno dosta!“ Ne. Međutim, nije svaki grijeh isti".(dr. sc. Zvonko Pažin)
.
A ja pitam sve nas: Zar nije dosta ratovima, teroru, bludnosti, krivovjerju, bankarskom "biznisu" koji stvara siromahe; dosta zakonima koji štite bogate i moćne, a tlače, ubijaju prisilnim migracijama zbog "geostrateških" pretenzija gdje ispaštaju slabi i nevini, ruše im se domovi, gradovi, oduzimaju životi, sve sa ciljem zarade preko prodaje oružja! Zar nije dosta licemjerju, oholosti, mitu, korupciji; nije li dosta generalima, političarima koji sad jedino misle samo na sebe gazeći sve one koji su ih doveli na visoke položaje?Nije li dosta zavođenju malenih i skrivanju istine?! Nije li dosta pozivanju na "ratio" i tzv. znanost koja negira sve očigledno ili dosta rušenju istine i uništavanju Božje prirode; dosta abortusima/ubijanju začete dječice najnesposobnije za obranu, dosta ubojstvima iz tzv. samilosti pri eutanaziji?
Zar nije dosta istospolnim "brakovima", nametanju rodne ideologije; dosta forsiranju WTO-a, trgovine i samo trgovine, a potpuno potiskivanje i uništavanje proizvodnje zdrave hrane…Nije li dosta diktatima UN-a i EU, Bilderberzima...Trikaterali i tko da nabrojisve koji stoje iza skoro svih zala?
Nije li dosta laganja o reckliraju plastike i upornom zagađenju rijeka, mora, zraka, pćela, života na kopnu, moru, u zraku - uništenju Božje prirode?
pA...TREBAO bi Bog ((i zar mislimo da neće?) reći "Dosta je"!, jer zla se množe i bit će ih sve više, nemoguće ih je sve nabrojati! Dosta je, previše je milijuna nevinih leševa i minâ zakopano u jadna leđa ove naše Zemljice samo tijekom zadnja dva stoljeća! A ova dva desetljeća iza nas razrušiše domove, uništiše gradove i države, stvoriše milijune prognanika i izbjeglica; od siromaštva i gladi u svijetu trenutno "pati" (i umire) cca 40 (po nekim pokazateljima preko 70) milijuna obespravljenih. Netko MORA početi "raditi" da se Zemlja, darovana nam da uz: "Plodite se i množite, napučite Zemlju i sebi ju podložite" - nikako "UNIŠTITE MOJE DJELO". Najapsurdnije što se unitavanje, ubijanje i sve nabrojano provodi pod krinkom semo(n)kracije!
A kako zamišljamo da se može obnoviti, stvoriti novu Zemlju po mjeri zdravog morala, etike i ne po ljudskim nazovipravilima?
Ali mali ljudi u kaosu svega gore nabrojanog više ne mogu ništa...kao ovaj najiluzorniji primjer: Zašto je Sokrat osuđen na smrt? Jer je bio protiv demokracije javno izjavivši:
"Demokracija će biti uništena. Siromašni že željeti imetak bogatih, mladi će željeti biti uvažavani poput starih, žene će htjeti biti kao muškarci, stranci će inzistirati da imaju prava starosjedilaca, lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokracija će im sve to dozvoliti. A kad lopovi i prevaranti konačno preuzmu vlast, nastat će gora tiranije nago u vrijeme bilo koje bilo koje monarhije i oligarhije".

ps:Mnogi iz svoje udobnosti ODBIJAJU prihvatiti činjenicu tako uočljivu da borba Neba i pakla već traje duže vrijeme, kao da su svi đavoli iskakali iz pakla i raštrkali se po Zemlji!
A pozivanje takvih na svoj "ratio" da Bog tako što ne bi nikada učinio je samo dokaz da na Boga i svijet gledaju kroz svoje naočale razuma - a kakva je to onda vjera? U Boga SVEMOGUĆEGA?
Je li se Zvonko upitao KAKO je Bog SMIO uništiti Sodomu i Gomoru, kako i zašto je pustio Veliki potop na Njegov (nama poklonjen) planet? "Ratio kaže" - da je Bog imao druge načine...za što, da kazni grješne ljude? Ma, da... Bog ne kažnjava nikoga - kaže moderna teologija )modernisti).
Zaboravljaju da dva tisućljeća molimo "Dođi kraljevstvo tvoje" - zar u ovakvom kaosu i uz toliko Božjih protivnika? I TKO smo mi da Bogu oduzimamo PRAVO da svojim planetom čini što želi, kako bi omogućio dolazak toga Kraljevstva? Bojim se(bolje NADAM se) da je selekcija kukolja od žita uskoro na pomolu.

Ovaj svijet je prolazan i zlo koje je nabrojano ne može opstati... Nama se čini da zlu nikad kraja, da postaje sve gore i da bi Bog odmah trebao reagirati što oštrije: zato pitam koliko ljudi bi se nakon kazne obratilo? A koliko nevinih bi stradalo zajedno s krivima, kao u ovom ratu u Ukrajini?

Zato članak baš dobro završava:
...Nije svaki grijeh isti. Ima grijeha koje čovjek čini iz slabosti, zbog toga što se dao povesti za većinom, iz ludosti. Ne volimo takve grijehe. Bude mi je žao što sam prenaglo reagirao, što sam rekao neprimjerene riječi, što sam zbog društva previše popio, i učinio ovo ili ono zlo. Žao mi je što sam pomislio, rekao ili učinio nešto neprilično. Nasuprot toga, za nekoga određeni grijeh postane njegovo temeljno opredjeljenje. Nije to trenutak slabosti, nije to hir, nego životni izbor. Pa će netko svjesno i namjerno nepošteno poslovati, podmetati drugome da bi sam profitirao, uzimati druge kao sredstvo vlastite strasti, osvećivati se. Takav čovjek onda nema ni kajanja niti obzira prema Božjem zakonu, on ne želi čuti opomene i dobre savjete ni od bračnog druga ni od kuma ni od prijatelja, pogotovo ne od svećenika. Baš kako stoji u Knjizi izreka: „Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: ‘Nisam sagriješila.“ To je taj „preteški“ grijeh. I što onda? Bog na takvog grešnika baca oganj i sumpor kao na Sodomu i Gomoru? Ne. Onaj tko svjesno i uporno čini zlo, zapravo nema u sebi pravoga mira. Zato se treba vratiti i obratiti. Uvijek je to moguće. U tome je smislu svima nama upravljena proročka riječ: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“

To je razlika između dvije vrste grijeha, a Isus je došao da svijet spasi. Uvijek je to moguće, da se grešnik obrati.

Neće ništa doći samo po sebi!

(uz 21. nedjelju kroz godinu)

Odgajanje je zahtjevna zadaća. Shvatio je to dobro i pisac Poslanice Hebrejima kada kaže: »Isprva se čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.«
...
Nije ništa neobično da je stoga pisac poslanice zaključio kako odgajanje donosi ponajprije žalost. Žalostan je onaj koji odgaja kada vidi da ga se ne sluša ili ako njegove riječi ne dopiru do odgojenika. S druge strane odgojenik misli da se nad njim vrši nekakav teror pa sve više kreće vlastitim putom bez previše promišljanja. Dok roditelj dijete usmjerava prema trajnim vrjednotama, dok ga uči poštenju, marljivu radu, ustrajnosti, s druge strane dobiva šamar videći u društvu toliko bezakonja, varanja, podmićivanja. Čini se da je sav odgoj za vrjednote nekako suvišan, u svakom odgojitelju, pa tako i roditelju, pobudit će žalost: »Gdje sam pogriješio?« Roditelji su zbunjeni. Djeca sve nezadovoljnija. Nastavlja pisac dalje: »Ali onima koji su njime uvježbani…« Nakon jednoga »ali« uslijedit će obrat! Odgajanje odjednom postaje radost, veselje nad učinjenim pomakom.
...
Po odgoju dijete uči vladati nad sobom. Dijete bi baš danas bilo najbolje kad ništa ne bi radilo, cijeli dan sjedilo za pametnim telefonom, prelomljenoga vrata i skvrčenih prstiju, ali taj roditelj, koji vidi svoje dijete kako ispunjava vlastitu mlitavu volju, što više sliči na nevolju, brzo prekida svoj posao, podiže ga iz bespuća ispraznosti i daje mu novi dnevni zadatak. Možda će to biti nekakav kućanski posao, možda kupnja namirnica, možda priprema za početak nove školske godine, bilo što će biti bolje od isprazne trenutačne volje njegova djeteta. Bez odgoja uči se komociji, bez odgoja ne postoji želja za drugoga, bez odgoja nema spoznavanja žrtve. Ti maleni koraci običnoga odgoja s vremenom krote sebičnu volju i uče suživotu sa stvarnim situacijama.
...
I kako je čovjek uvježban tim čarobnim odgojem? Odgojen čovjek nije više mlitav u svojim zadaćama. Nema drame nad svakodnevnim brigama. Nema tu neprestanoga gunđanja nad poslovima koje treba odraditi, nego se, kako kaže pisac poslanice, »usprave koljena klecava« i započne raditi. Kažu da svijet ponovno ulazi u financijsku krizu. Koliki će uspavani u svojoj komociji sada samo slegnuti ramenima bez brige i pameti? Javit će se problem kako se nositi s nečim čega više ne će biti u izobilju. I tu nastupa odgoj! Odgojen čovjek, kao i čovjek koji je vjernik, zna da vrijeme oskudice može biti plodonosno vrijeme kao što je i vrijeme korizme.
...
Ivan Zlatousti je protumačio te retke Poslanice Hebrejima u istoimenoj propovijedi: »Oni koji piju gorke lijekove, prvo se podvrgnu nekoj neugodnosti, a potom osjete korist. Odgajanje na koje on misli nije teško, ali se tako čini. Ono je vježba koja sportaša čini snažnim i nepobjedivim u borbama. Kao što je i kora drveća gotovo lišena svake kvalitete i gruba je, ima slatke plodove. Ako je odgoj iz ljubavi i završava dobrim rezultatom, zašto ste obeshrabreni?«
...
Kršćanin u odgoju pronalazi put prema susretu s Bogom. Odgoj za molitvu, za zapovijedi, za dobra djela postaje put prema svetijemu načinu života. Što bi se dogodilo da se prema Bogu, a tako i prema ljudima, čovjek ponaša po nekakvu osobnom hiru? Unijelo bi se u život samo nepovjerenje koje bi rezultiralo sukobima. Ali po odgoju, po traženju onoga što je plemenito, unose se u život vrjednote koje ne prolaze, koje zaista donose radost na kraju puta. Svaki vjernik u svojem tijelu osjeća protivljenje jer bi nedjeljom radije duže spavao negoli otišao na misu. No po takvu malenom napretku, kada se suzbijaju vlastite komocije, uči se da odgoj nad vlastitim tijelom, a tako i nad djecom, donosi korisne plodove. Svakoga dana tim malenim koracima odgoja ni jedna zapreka, ni jedna kriza, ni jedan sukob, ni jedan poraz više nije nesavladiv. Odgoj postaje trnovit put do pobjede.

MOLITVA
Gospodine,
koji nam po djelima odgoja otvaraš priliku
da se nađemo s Tobom
jer nas želiš kao izgrađene osobe
da Te naviještamo drugima,
unesi u nas upornost da na žalosnim trenutcima ustezanja u komociji
možemo nastaviti put prema Tebi
u vijeke vjekova.
Amen.

https://www.glas-koncila.hr/ne-ce-nista ... nu-zivota/