Iako mnogi misle drugačije (i sam sam tako prije mislio), no logika je od ovoga svijeta.
Ona je dobar alat za spoznati kako svijet funkcionira, ali ona nije osnova. Ona je prevrtljiva...
Ljubav je čvrst temelj.
Sazdani smo iz ljubavi od ljubavi i jesmo u osnovi apsolutno ljubav.
Ljubav bez uvjeta i logike.
Moral i etika su isto od ovoga svijeta i njih diktiraju društvene norme (biti svi jednaki), kao i pravo i pravednost.
Mnogi teže pravu i pravednosti, a ljubav stave iza isplativosti i poželjnosti...
To su sve vlastite odluke...
Koje se mogu kad se vide da su nefunkcionalne promjeniti.
Ali samo ako tko želi, u ljubavi u slobodi!
Obraćenje sebe (molitva tj. odnos sa Ocem) je u ljubavi sa ljubavi (jaram) i kroz ljubav (Duh Sveti).
Živjela sloboda!
Živjela Ljubav!
Slava Bogu!
Ne sumnjam kako će ogromna većina vjernika koji misle da su katolici podržati tvoje „slatko“ pisanje. Uopće neće prepoznati hereze koje se kroz to plasiraju. Vole ljudi anesteziju sladunjavosti iako vjera bez milosti Božje i bez djela je mrtva i ne donosi spasenje. Da bi vjera bila spasiteljska ona treba biti Katolička jer je Bog svojom milošću ne napisao knjigu koju svatko tumačiti, bolje rečeno krivotumačiti, već je Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja osnovao Katoličku Crkvu koja kroz djela milosti tj sakramente dijeli tu milost po kojoj se ljudi jedino mogu spasiti.
Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve no budući se većina unutar KC odrekla ispravnog prenošenja vjere, ljudi ne mogu više čuti kako se trebaju obratiti na Katoličku vjeru i činiti pokoru za svoje grijehe. Tko još govori da su četiri glavna i najpotrebnija dijela kršćanskoga nauka; Vjerovanje, Očenaš, Zapovijedi i Sakramenti? No čuti će svako malo pozivanje na Bibliju i što će drugo nego sam nešto tumačiti i postaje individualist bez Crkve i bez spasenja. Tek kad anestezija malo popusti onda vide neki ljudi kako nema vjere među ljudima. No zada je prekasno za liječenje, odnosno opet sami sebe pokušavaju vjerom izliječiti i ne mogu jer tako Svijet ne funkcionira.
Ja kažem iz vlastitog iskustva da funkcionira 100%.
Isus je više puta spomenuo vjeru koja je osnova (ne osiguranje, ne zdravlje, ne ugled, ne titule, ne isplativost...).
Nije rekao: Ja te spašavam, Bog Otac te spašava, ne...
Vlastita vjera spašava.
Molitva u vjeri u skrovitosti je uvijek sa odgovorom.
Imam Isusa za Učitelja, a Crkvu za slavlje (danas u prepunoj Mariji Bistrici ).
I ponoviti ću:
Očaravajuće je slavlje!
Hvala Bogu
Moje pisanje je samo moj osobni stav proizašao iz mog životnog iskustva gdje mogu reći da se molitvom Ocu (Oče naš) dobivenom/darovanom do Krista u skrovitosti predajući sebe Bogu Ocu ljubavi događaju čuda djelovanjem Duha Svetoga.
Ovo rijetke zanima.
Možda ih iz radoznalosti zanimaju ta čuda, no predanje i služenje sebe Bogu gotovo nikoga ne zanima. Davanje sebe, prihvaćanje i razumijevanje drugoga koji je potpuno drugačiji od mene nije nimalo popularno. Većini se to gadi i misli moliti za boljitak sebe, svojih. Ne razumiju da se Bog daje i pravednicima i nepravednicima, i dobrima i zlima. Ljubiti neprijatelja je zadnja stvar koju mnogi misle napraviti.
A to, baš na to poziva Krist.
To je taj "sladunjavi" slatki jaram i lakoća. Ali koga to zanima...
Rijetke.
No to nije bitno. Ja nemam ništa od tuđe odluke, no mogu zajednički slaviti na Svetoj misi
Rijetke zanima i Isusov poziv na obraćenje ili npr. poziv mog imenjaka Sv. Ivana Krstitelja.
Mnoge zanima trunje kod drugog. Zanima ih vanjsko. Odnos s Ocem je osoban odnos koji djelovanjem Duha Svetoga dovodi do slavlja u zajednici

Oni koji se vrate u zajednicu lijepo je dočekati u radosti.
Danas je bilo lijepo slavlje. Bogu hvala!
Mnogima je to možda malo, mnogima je to previše.
Nisam vaga da važem i sudim...
Mogu reći da je lijepo biti na slavlju na Svetoj Misi od nekoliko ljudi ili od nekoliko tisuća ljudi.
Radost je to očaranošću ljepotom Života
