Sve si lijepo napisao, ali zaboravljaš da vjera i pripadnost Crkvi nisu samo skup dogmi, kanona, biblijskih citata, molitvenih obrazaca i ostalih elemenata kojima su regulirani različiti segmenti crkvenog života.
Jer takvo usko shvaćanje vjere je već viđeno u Isusovo vrijeme od onih koji su Isusa proganjali jer se ne drži Zakona. Jesu li oni formalno gledano bili u pravu – jesu, jer Isus je kršio Mojsijev Zakon. I što im je Isus na to odgovorio: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva". Milosrđe Hrki! Nažalost takvo usko shavaćanje vjere i Zakona se opet ponovilo u srednjem vijeku gdje su neistomišljenike spaljivali na lomači, ti isti koji su se pozivali na Zakon, norme, pravila, kanone itd.
Razmišljaš binarno, ali sve stvari u vjeri nisu takve. Nauk KC je temelj i on je neupitan, ali ograničiti Boga na nauk KC znači oduzeti mu milosrđe - njegovu najveću osobitost (kako sv. Faustina kaže).
Jasno je da će čovjek koji svjesno odbacuje Boga završiti u paklu, ali za konkretnu osobu to nitko ne može reći jer ne znamo što se događa u odnosu te osobe i Boga. Evo trenutno čitam jedan post na Face-u od brata Jakova od Križa koji kaže "...Mala Terezija je jedno vrijeme morala raditi s jednom sestrom koja je bila jako teška osoba i svojevoljno se javila za taj posao, znajući što ju čeka. I to joj je bila prilika za vježbanje u ljubavi. Nakon toga je svjedočila da je uočila mnogo dobra u toj sestri koja je bila psihički bolesna i kaže da kad bi ona sama bila tako bolesna, da bi sigurno bila puno gora od nje. I shvatila je da je bit u tome da se ne sablažnjavamo zbog nesavršenosti drugih ljudi, već da ih uzdižemo zbog najmanjih kreposti koje u njima uočimo. Jer na kraju krajeva, ne znamo s čime se netko bori. Ne znamo koje su to rane koje čine da se netko ponaša kako se ponaša. Uvijek gledaj dobro u drugima i čini ono što bi volio da se tebi čini".
I nije otpad od vjere zbog ne poznavanja nauka KC, već zato što nema autentičnih svjedoka vjere, onih koji srcem žive to što ispovijedaju. Nažalost, kao i u Isusovo vrijeme i danas je veliki problem farizejština, kako među vjernicima laicima, tako i među klerom, kao što Isus kaže sami ne ulaze u Kraljevstvo nebesko, a ne daju drugima ući. I onda ljudi koji vide to licemjerje ne žele ni čuti za Boga i Crkvu. Svi bismo trebali moliti svakodnevno "Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome" jer "usalilo se srce naroda ovog: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju, te se ne obrate, pa ih izliječim" (Mt 13,15).
Jesi li čitao čitav Dnevnik s. Fustine ili samo fragmente?
Ja imam original Dnevnik kupio sam ga od Jelene Vuković prevoditeljice tog djela sa poljskoga, na hodočašću u mariju Bistricu prije 5, 6 godina
Ja sam ga pročitao dva puta, treći put napreskokce...ja se ne sjećam da se u Dnevniku spominje milosrđe u smislu u kojem mi raspravlajmo u vezi Izvan Crkve nema spasenja, gdje se spominju ove više puta citirane točke, paragrafi:
»IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA«
846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su često opetovali crkveni
Oci? Iskazana pozitivno, znači da svako spasenje dolazi od Krista-Glave
po Crkvi koja je njegovo Tijelo:
»Oslanjajući se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor naučava da je ta
putu juća Crkva nužna za spasenje. Jedino je, naime, Krist posrednik i put
spasenja; on nam biva prisutan u svome tijelu, koje je Crkva; izričito ističući
nužnost vjere i krsta, on je time ujedno potvrdio i nužnost Crkve u koju ljudi
ulaze po krstu kao kroz vrata.
Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako
im nije nepoznato da je Bog po Isusu Kristu ustanovio Katoličku crkvu kao
nužnu, ipak ne bi htjeli ili u nju ući ili u njoj ostati.«341
847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji
bez svoje krivnje ne poznaju
Krista i njegovu Crkvu:»Vječno spasenje mogu naime postići i oni koji bez krivnje ne poznaju
Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te
pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti Njegovu volju koju su spoznali
po glasu savjesti.«342
337 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogm. konst. Lumen gentium, 16: AAS 57 (1965.) 20.
338 AUGUSTIN, Sermo 96, 7, 9: PL 38, 588.
339 AMBROZIJE, De virginitate, 18, 119: Sancti Ambrosii Episcopi Mediolanensis opera, sv. 14/2,
Milano-Roma 1989., str. 96 (PL 16, 297B).
340 Usp. 1 Pt 3, 20-21.
341 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogm. konst. Lumen gentium, 14: AAS 57 (1965.) 18.
342 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogm. konst. Lumen gentium, 16: AAS 57 (1965.) 20; usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Pismo bostonskom nadbiskupu (8. kolovoza 1949.): DS 3866-3872.
29
30
953
1219
161, 1257
246 Prvi dio – ISPOVIJEDANJE VJERE
848 »
Iako, dakle, Bog, putovima koje on zna, može ljude koji
bez svoje krivnje ne znaju za evanđelje privesti k vjeri, bez koje je
nemoguće omiljeti Bogu,343 ipak na Crkvi leži obveza i ujedno sveto
pravo da navješćuje evanđelje«344 svim ljudima.MISIJE – ZAHTJEV KATOLIŠTVA CRKVE
849 Misijski nalog. »
Crkvu je Bog poslao k narodima da bude
‘sveopći sakrament spasenja’. Ona se iz najdubljih zahtjeva vlastitoga
katolištva i poslušna nalogu svojega Utemeljitelja trudi naviještati
Evanđelje svim ljudima«:345 »Pođite dakle i učinite mojim učenicima
sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati
sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do
svršetka svijeta« (Mt 28, 19-20).Isus preko s.Fustine priča o milosrđu vezano za katolike, ne za ateiste , agnostike , nevjernike isl.
Svaki dan na HKR-u i RADIO MARIJI imamo Krunicu Božanskog milosrđa koju molimo mi katolci( i ja je molim kad god mognem..i na poslu-stavim slušalice i molim)...nedjelja iza Uskrsa tzv. Bijela nedjelja je ustanovljeni katolički blagdan nama katolicima itd
Slažem se s tobom da mi katloci moramo imati milosrđe i sve gore što navodiš, to nije nesporno, tko to negira ???
mI KADA SMO PRIČALI APOLOGETSKI O NAUKU kc , O DOGMI IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA isl. pričali smo o rijetkim iznimkama na koje se neće odnositi dogma EENS , nego će na njih djelovati direktno Bog svojim milosrđem
Ali navedeno je da je to za ljude koji su u neskrivljenom neznanju...
oni koji nisu u neskrivljenom neznanju o Isusu i Crkvi ne mogu očekivati taku izuzetnu i izvanrednu Božju milostPa ne možemo mi katolici u ime milosrđa proglašavati mimo nauka KC neka razmišljanja koja su u koliziju sa službenim naukom KC I NJENIM ODREDBAMA!
NE možemo razvodnjavati i relativizirati nauk KC do te mjere da se priča da je pripadnost KC nebitna, da su bitna dobra djela, i čista savjest, a ne I VJERA...indirektno pričati da je krštenje, sakramenti KC i sama Crkva i biti njen pripadnik nepotrebno za spasenje!???
O tome se radi...nitko nije protiv milosrđa ali Božje milosrđe ima granice i ne odnosi se na sve ljude...navedeno je više puta kojeNemoj nama koji branimo ispravan katolički nauk nametati oholo i licemjerno mišljenje da mi nemamo milosrđa, da smo ovakvi i onakvi
Znači oni koji neispravmo tumače nauk KC i dogmu izvan crkve nema spasenja su milosrdni, dobri, suosjećajni, a mi koji tumačimo ispravno smo kruti, tvrdi i nemilosrdni??