Katolički odgovori

Našla sam jedan dobar tekst koji propituje načine sudjelovanja djece na svetoj misi i posebno na slavljima sakramenata.
https://www.catholic.com/magazine/blog/ ... -lectoring

S autorom se slažem da djeca (a ni mnogi odrasli) većinom nisu najbolji izbor za službu čitača, da "aktivno sudjelovanje" na misi ne znači da svatko treba imati neku ulogu i da izdvajanjem pojedinih prvopričesnika ili krizmanika za određenu ulogu (pjevanje, čitanje i sl.) zapravo se radi nepotrebna hijerarhija među primateljima sakramenata (i može se izazvati kod ostalih neshvaćanje ili loše raspoloženje).

Onaj tko čita na misi kod slušatelja bi trebao izazvati "razumijevanje i privlačnost Svetoga pisma" (i za to bi trebao biti posebno pripremljen), aktivno sudjelovanje vjernika koje se na misi traži zapravo je svjesno i pažljivo, sabrano sjedinjenje s molitvama, pjesmama, liturgijskim činima, a primanje sakramenta samo je po sebi najvažniji čin - a ne neka druga uloga po kojoj se pojedinac izdvaja ili stavlja ispred (iznad) ostalih po nekom svom talentu...

Nije mi baš jasno što je ovdje toliki problem, a još manje koje se rješenje nudi. Imalo bi se što reći o tome u kom periodu života bi trebalo primati sakramente i koji bi redoslijed krizme i pričesti trebao biti, ali to izgleda nije ovdje tema pa ne bih to isticala.
Ono što vidim jest kako nema dokaza da bi drugačiji izbor čitača pomogao djeci i uzrokovao njihovo veće pohađanje sv. misne žrtve. Pretpostavljam da je to smisao, a ne potenciranje njihovih možebitnih osjećaja koji i ne moraju biti takvi.

Smisao mog posta bio je da ne treba forsirati oblike služenja dok vjernici još nisu spremni (pripravni). Ako se djeca uključuju u čitanja samo da bi ostala u crkvi, ne upućuje ih se da je misa vrijednost sama po sebi - a ne po ulozi koju netko ima u zajednici. Djeca itekako vole biti angažirana, uključena, vole da im se u zajednici "da mjesto", da ih se vidi, vrednuje i pohvali - ali zato postoje drugi, mnogo prikladniji oblici za uključivanje (primjereno dobi i svrsi)...

Biskup Atanazio Schneider je u jednoj svojoj propovijedi je rekao
Biti istinski katolik, znači biti Kristov vojnik, priznavatelj Krista, pa čak i mučenik za Krista, ako je takva Božja volja. Drugim riječima, biti katolik znači biti hrabar, dopustiti da milost jakosti, koju smo primili u svetoj Potvrdi, donosi plodove u našem životu. Činiti kompromise u vezi katoličke istine, biti politički korektan bilo unutar, bilo izvan Crkve, znači izravno proturječiti katoličkom imenu.
U počecima Crkve, Duh Sveti je govorio kroz usta svetog Ivana Apostola sljedećim riječima, koje su upućene i nama danas: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“ (Otk 2,10).
https://www.quovadisecclesia.com/biti-i ... rscanin-2/