Katolički odgovori

Na današnji dan, 9. kolovoza - in vigilia beati Laurentii martyris, godine 1334. objavljeni su Statuti Zagrebačke biskupije koji uključuju i prvi popis svih župa koje su joj pripadale. Popis je prikupio i sastavio - po arhiđakonatima, a ima ih ukupno 14 - gorički arhiđakon Ivan, a danas je on vrijedan dokument iz kojeg se vidi ne samo rasprostranjenost biskupije neposredno iza službovanja blaženog biskupa Kažotića, nego i raznolikost titulara - svetih zaštitnika... Župe iz popisa pokušali su topografski odrediti povjesničari kao što su Franjo Rački, Ivan Krstitelj Tkalčić, Josip Buturac, Metod Hrg, ali još posao nije obavljen do kraja.. U mnogim istočnim i južnim dijelovima nekadašnje biskupije župe su izgubljene ili prestale postojati zbog turskih ratova, seoba, promjene sjedišta župa, promjene lokacije crkvi, a zanimljivo je da ih je u ono doba bilo više od 400.

Možda se na popisu nalazi i vaša župa, pa proslavite ovu praobljetnicu...

Popis župa Ivana Goričkog dragocjen je jer za mnoge župe, prvenstveno dubičkog arhiđakonata (danas uglavnom unutar granica infamne Republike Srpske) jedini trag o njihovu postojanju. Isto je tako i pohvalno da Adrijani nije promakla ova obljetnica jednog od najvažnijih izvora iz tzv visokog srednjeg vijeka hrvatske povijesti.
I zbilja, kako statistika govori rječito o toj krvavoj povijesti - 1334. bilo je oko 400 župa, a neposredno prije reorganizacije i osnutka novih biskupija 1990-ih, jedva oko 450, na teritoriju koji se nije znatnije razlikovao (izgubljen je sjeverozapadni dio današnje BiH, a pripojena Požeška kotlina, Posavina od Okučana do Broda i Našičko Podgorje), iako se posvuda po Evropi broj župa u istom razdoblju znatno povećao. Pad stanovništva započeo je ubrzo nakon ovog popisa, oko 1350. i Crne Smrti, ali s Turcima je od 1463. došla demografska kataklizma zapravo, koja je uključivala potpunu izmjenu stanovništva na većem dijelu teritorija današnje BiH i Hrvatske. I tako je do danas ostao nepoznat položaj velikog broja tadašnjih župa. Bez popisa Ivana Goričkog za mnoge od njih ne bi se ni znalo.
Ne znam zbog čega mi kao narod nemamo tu vrstu povijesnog pamćenja. Prije 3 godine bila je 350. obljetnica smaknuća Zrinskog i Frankopana, i nikom ništa. Kad se radi o stradanjima naroda kao cjeline, rijetko se tko sjeća ičeg prije Bleiburga, a trebali bi se sjećati dugog rata s Turcima od 1463. do 1606. i svojih žrtava. Mnogi od njih bili su djeca, mnoga još u majčinoj utrobi.
Hvala Adrijani za podsjetnik.