Da, Kopitaru, ali ta razlika nije tolika da se ne bi mogla prevladati.. tu su nijanse teoloških škola - koje se u biti ne pobijaju.
Slično je i s duhovnošću (razmatranjima o Duhu Svetom i sl.). Jasno da drugačija teološka škola stavlja naglaske na drugačije oblike duhovnosti.
Da, Kopitaru, ali ta razlika nije tolika da se ne bi mogla prevladati.. tu su nijanse teoloških škola - koje se u biti ne pobijaju.
Slično je i s duhovnošću (razmatranjima o Duhu Svetom i sl.). Jasno da drugačija teološka škola stavlja naglaske na drugačije oblike duhovnosti.
Od ovoga ovisi i ovisilo je formiranje nicejsko- carigradskog simbola kojeg su formirali istočni oci a Rim je prihvatio isti i ako je u zapadnoj teologiji različit pogled na Duha Svetoga od istočnog jer mi kažemo da izlazi od Oca i Sina i time kažemo da Izlaženje Duha ima dva izvora ili uzroka oni naprotiv uče da je uzrok izlaženja ili ishođenja samo u Ocu a da se nama daje po Sinu oni bi rekli koji od Oca ishodi i po Sinu se nama daje.
Biblijski tekst ide u prilog istoka (A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.)
Ali ima također i mjesto što ide zapadu u prilog ( On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.)
Znaš da je Sabor je osudio filiokve i papa je to prihvatio a kasnije je opet umetnut jer teologija zapadnih otaca to nalaže, ne možemo se odreći naših otaca a koji su zajednički sa istokom a također ni istočnih koji su zajednički sa nama ali očigledno je da ima razlike i ne možemo reći da je nebitna jer neko treba reći hoće li simbol vjere biti onakav kako je izvorno formiran ili treba odobriti dodatak.
Što ti misliš koji od ovog se čini više ispravan?
Da li osoba ima prednost nad suštinom ili obrnuto.
Kod nas Božanska suština ima prednost a kod njih ličnosti zato mi kažemo Bog je jedan jer je jedna suština a oni polazeći od ličnosti kažu Bog je jedan jer je jedan Otac.
Ja vjerujem da ovo ne predstavlja veliki problem svim vjernicima koji su dobre volje i da je možda jedino riješenje prihvatiti različitosti ali također i upoznati iste da bi ostvarili razmjenu darova kako kaže Kasper.
E sad se postavlja pitanje da li Crkva treba ići ovim putem prihvaćanja i korekcija ili putem autoritativne pravovjernosti koja ne želi rizik mijenjanja ili umanjivanja dostojanstva.
Kao što vidiš i na ovom forumu imamo dvije struje od kojih je ova druga zapravo službena i koja odgovara profilu i pravilima ovog foruma.
Ja sam za sebe izabrao ovu rizičnu rekli bi sa rubu nesigurnosti, za mnoge provokativn opciju koja nikako ne pristaje ovom forumu sa strogo uređenim pravilima ali ja ne mogu odustati od sebe i svojeg viđenja vjere i Isusa odnosno sve mi i životu govori da je to ispravan put jer sam isprobao oba i nikad se više ne bi vratio u tu " spasonosnu" sigurnost pravovjerja po svaku cijenu.
Login
Registracija
FAQ
Traži
