|
Bravo Majkićka! Prekrasno napisano.
Ljepota i liturgija
Taj odnos između vjerovanja i bogoslužja posebno se očituje u bogatoj teološkoj i liturgijskoj kategoriji ljepote. Kao i ostatak kršćanskog Objave, liturgija je po svojoj naravi povezana s ljepotom: ona je sjaj istine (veritatis splendor). Liturgija je blistavi izraz vazmenog otajstva, u kojem nas Krist privlači k sebi i poziva u zajedništvo. Kako bi rekao sveti Bonaventura, u Isusu promatramo ljepotu i sjaj u njihovu izvorištu. Ovdje se ne radi o pukom esteticizmu, nego o konkretnom načinu na koji nas istina Božje ljubavi u Kristu susreće, privlači i raduje, omogućujući nam da iziđemo iz sebe i da budemo privučeni prema našem istinskom pozivu – ljubavi.
Bog nam se daje nazrijeti najprije u stvaranju, u ljepoti i skladnosti svemira (usp. Mudr 13,5; Rim 1,19-20). U Starom zavjetu nalazimo mnoge znakove veličine Božje moći dok On očituje svoju slavu kroz čudesna djela među Izabranim narodom (usp. Izl 14; 16,10; 24,12-18; Br 14,20-23). U Novom zavjetu ta epifanija ljepote doseže svoje konačno ispunjenje u Božjoj objavi u Isusu Kristu: Krist je potpuna objava Božje slave. U proslavi Sina, zasja Očeva slava i prenosi se na druge (usp. Iv 1,14; 8,54; 12,28; 17,1). Ipak, ta ljepota nije samo sklad proporcija i oblika; "najljepši među sinovima ljudskim" (Ps 45[44],3) je ujedno, na tajanstven način, onaj "koji ne bijaše na njemu lika ni ljepote da bismo ga gledali, ni izgleda da bismo za njim čeznuli" (Iz 53,2). Isus Krist nam pokazuje kako istina ljubavi može preobraziti čak i tamnu tajnu smrti u sjajnu svjetlost uskrsnuća. Tu sjaj Božje slave nadilazi svaku svjetovnu ljepotu. Najistinskija ljepota je Božja ljubav, koja nam se konačno objavila u vazmenom otajstvu.
Ljepota liturgije dio je tog otajstva; ona je uzvišen izraz Božje slave i, na neki način, pogled na nebo na zemlji. Spomen-čin Isusove otkupiteljske žrtve sadrži nešto od one ljepote koju su Petar, Jakov i Ivan vidjeli kad je Učitelj, na putu prema Jeruzalemu, bio preobražen pred njihovim očima (usp. Mk 9,2). Ljepota, dakle, nije puki ukras, nego bitan element liturgijskog čina, budući da je ona svojstvo samoga Boga i njegove objave. Ova razmatranja trebaju nas potaknuti da shvatimo koliko je pažnje potrebna kako bi liturgijsko slavlje odražavalo svoju urođenu raskoš. Benedikt XVI., "Sacramentum caritatis"
|