Katolički odgovori

Mislim da problemi unutar Karizmatskog pokreta mogu biti svedeni na najmanju moguću mjeru, jedino izradom modela djelovanja na razini župe. To sada nije slučaj pa otuda i najveće nepovjerenje, jer vjernici najčešće odlaze u mjesta Karizmatskih susreta izvan vlastite župe.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

To ti ovisi i samom Biskupu, da li ce sto prihvatiti i dozvoliti u svojoj biskupiji ili ne.
Npr., neokatekumenski pokret u Slavoniji uopce nema dozvolu za kateheze i osnivanje zajednica, jer Biskup nije za.
Mislim da dosta ovisi i o mentalitetu pojedinih podneblja (mislim na sve kontinente)
Ljudi mozda i krivo postave prioritete, mnogi daju prednost materijalnom i necem "egzoticnom", njima privlacnijim
npr. new age (navodno sad postoji i naziv next age - vjerojatno nesto slicno)...
U ponudi su razni suptilniji nacini odvodjenja ljudi van Crkve.
Cak u samoj RKC postoje nebrojeni ljudi koji se smatraju katolicima i uredno "obavljaju" sve,
ali su smixali sve i svasta u svojim glavama i zivotu.
Osobno mi se zeludac prevrce od takvih slucajeva i ne znam vise kako bih se postavila.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Vezano uz temu, novi blog o mračnim stranama karizmatskog pokreta i pentekostalizma:


http://ruahqodes.blog.hr/

Ne želim zvučati grubo, međutim mislim da popularnost karizmatskih seminara, sastanaka i sl. susreta, u određenoj mjeri govori o socijalnoj slici u RH. Hrvatska je odavno (a ne samo u posljednje vrijeme) u teškim vremenima, gledajući ekonomski, socijalno i bilo kako drugačije i ljudi utjehu i pomoć traže od Boga (što je sasvim normalno, prihvatljivo i ispravno), a tu se karizmatski susreti često prikazuju i doživljavaju kao mjesta čuda.

Vjerujem da su mnogi od ljudi na taj način u određenom momentu doživjeli iskren susret s Bogom, ali obraćenje prosječene osobe nije jedan jedinstveni događaj, nego je proces i svakodnevna borba sa samim sobom i svojim napastima, jedan trajni „boj vjere“ pun uspona i padova, zbog čega je nužan oprez jer je kod odabira moguće i pogriješiti. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko ljudi od te mase koja bude na raznim seminarima i susretima, doista ostaje u Crkvi.

Nekako mi se čini da u svemu tome ljudi često „padaju u napast čudesa“ i traže brza rješenja svojih problema, nekakav vrhunski emotivni doživljaj i sl, što baš i nije spojivo s iskrenom vjerom. No, vjerujem da ima i onih kojima su takvi susreti pomogli u vjeri, pa ko voli nek izvoli.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Da, i ja sam tog misljenja..Svi novi pokreti,koji su odobreni sa strane RKC,i unutar crkce su nam potrebni...Covjek je postao slab,unatoc napredku i odao se ovozemaljkom duhu,i dosta zanemario vjeru..Najcesce se postaje "prakticni vjernik"..Vjerujem u Boga,ali ipak odaberem ono sto mi odgovara..Neredovito .sv.mise,ispovjedi,molitva itd..Ima se cesto neko opravdanje za to zasto je tako, a svima nam je potrebno "Obracenje".Zato ,kada dobro navikani i popularni pjevac dolazi na koncert,mjesta su krcata i cak nema ni dovoljno karti za prodaju..Tako u zadnje vrijeme neki su Sveceninici na "glasu" i narod se otima da dodje do njih?Tu sam u dialemi,sta reci na to...?Svaki Svecenik je Sluga Kristov,i svi bi trebali imat tu moc,lijecenja..zato se pitam u cemu je razlika.Zasto nisu svi sposobni?Kako kazemo to je "Dar Bozji"Dali je to uredu ,ako svi imaju priliku a ne koriste je ..U mnogim Zupama je to jos uvjek ,nekako "tabu" tema..U nekim biografijama poznatih Karizmatika,citala sam da im je (otvorena "cakra",preko drugih religija)poslje cega je Duh Sveti poceo djelovati i lijeciti.I dalje su ostali vjerni nasoj RKC,pridrzavaju se "oni znaju kako" (jer su svi jos na promatranju i pod kontrolom)ipak ima dosta nejasnoca ,na koje smatram da bi Crkva bila duzna odgovoriti,i vise dati u javnost....U mojim ocima,nije hrabrost sutiti,ili se povlaciti dok je narod u zabludi i nejasnoci...Covjek se treba "usuditi" i svjedociti i navjestati evanjdjelje...
Svima nam je jasno u kakvom svijetu danas zivimo,zar nismo pozvani svi da obracamo narod,i svoje obitelji...To ne smije biti razlog sto nismo "navikani",jer u vjeri toga nema...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ništa novo pod suncem. Tako je bilo i u vrijeme starozavjetnih proroka. Narod je trčao za onim što im ''draška' uši.
Slušam na KR-u uglednog karizmatika, koji je teološki dobro potkovan, ali je izabrao krajnje sentimentalnu spiku; a zvučalo je to ovako: ''Pa što ako griješimo, Bog je tu, on će nam oprostiti. On nas ljubi. Dovoljno je da ga zazovemo. On će nas dočekati i povesti u raj... on će nas zagovarati (pitam se pred kim)..., a cijelo će nebo pljeskati....'' I tako u tom tonu, glasom punim sentimenta.
Znam, neka se propovijeda evanđelje makar i 'himbeno'' (što zvuči dosta skandalozno, makar da je i od Pavla), ali ipak riječ je nadahnuta. Čisto sumnjam u ta navodna nadahnuća ''nove duhovnosti'', ali sam svijestan i riječi Isusovih: ''stijenja što tek tinja, ne gasite... trstike napuknute ne lomite...''
Pa kad mogu svi ''naviještati'', mogu i ja, najmanji od svih.
U duhu tradicionalne i prokušane duhovnosti koja je oduvijek bila duhovna inspiracija Zapadne i Istočne crkve; duhovnost je samozatajna. Ne podliježe efektima i ushitima, jer prema velikom duhovnim učiteljima to često može biti đavolska zamka. Tražiti u duhovnosti slast, milinu, sreću i ine popratne ''dobiti'' o kojima govore gurui nove duhovnosti - to je duboko zastranjenje, slama koja plane i ugasi se.
Uzeti svaki dan svoj križ i iz ljubavi prema Spasitelju nositi ga početak je svake duhovnosti.
Snagu dobivamo od njega, Duha Božjega, kojemu se treba neprestano moliti i s njime razgovarati.
Pred nama su Duhovi. Onaj tko nije započeo devetnicu, postoji i trodnevnica.
A onima koji će ovih dana ''poskakivati'' i ''pocupkivati'' u Duhu; iskrena želja da zaoru dublje u duhovni život koji im pruža Crkva.

eto, zato volim čitati angelusove tekstove!
Točno u sridu!

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Izvještaj sa zadnje sjednice HBK:

"Bilo je riječi i o raznim oblicima karizmatskih događanja. Naglašeno je da biskupi kao mjesni pastiri posebnu pozornost moraju posvetiti brizi oko tih crkvenih zbivanja da se očuva ono što je u skladu s naukom vjere i tradicijom Crkve, da se ne bi dogodilo da takva okupljanja stvaraju krivu sliku Crkve i vjere koja nije samo pobožni osjećaj i izvanjska zbilja već spasiteljska stvarnost koja obuhvaća čitavoga čovjeka. Naglašeno je također da je egzorcizam, tradicionalna molitva prisutna u Crkvi od njezinih početaka, duboko ukorijenjena u vjeru Crkve te da je neprihvatljivo i neprimjereno od toga praviti medijski spektakl."
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdv ... s_ID=16534

Moram priznati da mi baš nije jasno što ova izjava zapravo znači, jasan je samo onaj dio koji se dotiče egzorcizma (neprihvatljivo je od njega praviti spektakl). Međutim ostaje nejasno što se očekuje od karizmatika?
Čini mi se da je kod njih prisutan osjećaj da ih se marginalizira iz vrha Crkve i to iz zavisti, pa bi bilo korisno razjasniti što je sporno i problematično. Kako vjernici ali i župnici ne bi zauzimali pogrešan stav o njima zbog krivih razloga. Što znači "da biskupi kao mjesni pastiri posebnu pozornost moraju posvetiti brizi oko tih crkvenih zbivanja"? Meni se čini da se to može tumačiti svakako i da iz toga svaki biskup može donjeti svoj stav, što je i do sada bio slučaj. Ne čini mi se ništa novo a određenih pitanja i nezadovoljstva svakako ima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pogledajte ovo: http://www.youtube.com/watch?v=MF6YF8X7 ... r_embedded.
A ja sam napisao ovaj komentar na taj film:
Pogledao sam film kao i svaki drugi reklamni film.- Govori se samo o čudesima jezika, ozdravljenja pa evo mog prijedloga. Hrvatskoj (i ne samo Hrvatskoj) prijeti moralna smrt. Jedna od teških zaraznih bolesti će se pokazati u subotu u Zagrebu (parada svih seksualnih iskrivljenost) Zašto se ne udruže svi ti veliki izliječitelji i umjesto govoriti o čudesima i darovima pa neprepoznaju "DUHA BLUDNOSTI" i ne isjeraju ga iz Hrvatskog naroda...i ne samo iz njega...
Jučer, u sklopu blagdana Tijelova bio sam pričestiti čovjeka kome je amputirana noga (ležao sa još dva bolesnika u sobi i njih trojica imaju samo 1 nogu) S koliko ljubavi, vjere, taj čovjek nosi svoj križ - a s njim i svi ukućani - on je inače bio dugogodišnji pjevač u crkvi, sin mu pjeva, unuk pjeva (pučki pjevači) unuka 2. raz predmoli molitvu vjernika - samo dječaci su ministranti. Na jučerašnjoj procesiji mladi nose baldahin (jedan na fakultetu, drugi maturant, treći građevinska škola, četvrti pomorska škola) bio bih sretan pročitati ovakve izvještaje iz drugih župa - više ljudi u procesiji nego selo ima) i kod drugog oltara sam imao ove zazive: (držeći pokaznicu u ruci pjevam) DA SE DOSTOJIŠ NAŠU DJECU I MLADE U SVETOJ VJERI UZDRŽATI (trebalo je čuti odgovor prisutnih - i vidjeti poneku suzu) TEBE MOLIMO USLIŠI NAS. I onda drugi zaziv DA SE DOSTOJIŠ NAŠIM BOLESNICIMA BOLOOVE I PATNJE OBLAKŠATI... samo je moju molbu potvrdilo gromoglasno pjevanje odgovora : TEBE MOLIMO USLIŠI NAS.
Evo javno obećajem ako ovi molitelji (oni koji imaju darove jezika, izliječenja i ne znam čega) ako ti javno pokažu i dokažu da su istjerali DUHA BLUDNOSTI iz Hrvatskog naroda pa se otkaže gay pride u Zagrebu i ona planirana u Splitu i ako samo jednog bolesnika kome je amputirana noga ozdrave - da dobije nogu - JA POSTAJEM NAJVEĆI POBORNIK KARIZMATSKOG POKRETA - ali jer znam da to neće učiniti ni uspjeti onda ću ja kao svećenik moliti koliko znam i mogu, ljude i mlade voditi koliko znam i mogu. Ostalo prepuštam Bogu. Takav način djelovanja vidim donosi ploda.
Moj dragi pokojni kolega, prilično mlad umro od vrlo teške bolesti - prijateljevao je sa ljudima iz vrha pokreta (on je doveo i gospodina Lončara na Brač) bio je sigurno najveći zagovornik karizmatskog pokreta. Ali nisam primjetio (a ni nitko drugi) da su njegovi prijatelji bili na pokopu. A često je govorio da je molio Boga da ga oslobodi "Duha bludnosti" i da ga je oslobodio, ali da ga je napalo sedam drugih gorih.
Iznio sam svoje gledanje i očekivanje.
A manipuliranje sa jednim imenom, jednog svećenika hvarske biskupije, kao jednog od začetnika pokreta - jednostavno mi koji ga dobro poznamo, znamo da nije istina. To je odličan čovjek, pun Duha Božjega, zbog svoje pastoralne revnosti dva puta bio u zatvoru, i sve čini kako bi vjernike uputio na dobro. Sjećam se kad je spas vidio u San Damiano i "Mamu Rozu" pa Mariju Valtortu i sve ostalo. I zato kad sve ovo znam i što sam vidio i čuo, a posebno da djeca onog para još nisu bila ozbiljno bolesna,, (koliko takve djece ima !!!) onda ne mogu taj film gledati nego kao jeftinu propagandu (a što je u ostalom i g. Lončar rekao).

Potpuno se slažem samo bih još nešto nadodao. Postoji i jedna nauka o duhovnom životu "Ascetika" ili askeza. nešto malo sam učio od toga u teologiji prije 5o godina, ali ono što sam naučio vrijedi za sve: duhovni život (kako reče kolega) ima svoje vrhunce i padove ima svoj mukotrpni i teški, strmi put. Na kraju tog mukotrpnog puta dolazi "put sjedinjenja" ili sjedinjenje s Bogom (koje vrlo rijetki dožive na zemlji ) i onda su mogući takvi darovi. Danas se nude upravo ti doživljaji "kao kvazi darovi" ljude zahvate ali kad dođe kriza (a uvijek dođe)n onda je ruševina velika.
Sjećam se jedne situacije - došao jedan nekršteni dečko (8 r) sa društvom na polnoćku - oduševilo ga, zatražio krštenje na opće zaprepaštenje roditelja ali pustili su ga, krstio se (jasno i odmah bio krizman - po pravilu) na kraju školske godine zatražaio da ga se primi u sjemenište. Ja sam govorio župniku - nije pametno. Neka ide u gimnaziju državnu pa ako želi kasnije. Župnik me nije poslušao. Upisao ga. Ne znam da li je tokom prve ili druge godine napustio sjemenište - razočaran (svagdanji život, učenje, ...) ne znam da li sada nedjeljom ide i na misu... To mi je slika tih današnjih obraćenja.

Htjedoh reći da nema duhovnog života bez održavanja pravila toga života. Svako preskakanje ne daje nikakvog plooda. A To baš "karizmatici" čine.

Čitajući neka mišljenja čovjek bi stekao dojam da su karizmatici krivi za sve loše što se u Crkvi dešava, što naravno nije istina.
Stvari su ipak prilično jednostavne ako ih se promatra na pravi način.

Treba postaviti pitanje da li karizmatici naučavaju neki nauk protivan nauku Katoličke Crkve?

Koliko ja znam problematično je samo liječenje rodoslovnog stabla ako ga se obavlja protivno članku 1263 Katekizma (Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe.[ Usp. Firentski sabor, DS 1316] U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.)
Međutim ako je stvar postavljena preko članka 1264 (Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život, kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito "klicom (izvorom) grijeha" ("fomes peccati"): "Budući da je požuda ostavljena u nama radi kušnje, ona ne može škoditi onima koji na nju ne pristaju i koji joj se hrabro odupiru milošću Kristovom. Štoviše 'I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe'"(Tridentski koncil, DS 1515) (2 Tim 2,5).) onda nema zapreke niti protuslovlja Katoličkom nauku.

Što se samog načina na koji se ispravna vjera propovijeda i prakticira tu ne bi trebalo biti zapreke. Naprosto je u tradiciji Crkve bilo tako puno različitih načina da ih se bez problema, u nekom obliku može obnoviti. Bitno je da se to da na provjeru institucijama u Crkvi koje to provjere i odobre ili daju nešto za ispravak. Dakle bitno je u načinu ne počiniti neki disciplinarni prekršaj.
Ja shvaćam da je nekom ljepše jedno, a drugom drugo, ali samo sviđanje nije razlog da nešto bude nevaljano i loše odnosno valjano i dobro.
Starijima je teško cupkati pa ne trebaju cupkati, mladi vole pjevati i plesati pa neka to rade. Bitno je da sve bude na veću slavu Božju. Hoću reći da smo svi pozvani pokazati malo širine shvaćanja, i razumijevanje za prakticiranje ispravne vjere, na način koji nama osobno baš ne paše.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da nitko nema nista protiv Slavljenja,da to vrlo rado prihvacaju i stari i mladi..Samo je problem sto su Zupe gdje nema karizmatske obnove nekako .(nisu dovoljno atraktivne za taj mladi novoobraceni narod,recimo sv.mise su im staromodne..)Sto ja ne razumijem, JER ISUS JE UVJEK ISTI -ON SE NIKADA NE MIJENJA-znaci,samo je bit u nacinu slavljenja..
A,stari su naucili godinama na obrede,i nikada nisu imali nikakvih problema s tim...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ispravno i na vrijeme poučeni i uključeni u zajednicu koja vjeru živi, mladi sasvim normalno nastavljaju i tradiciju svojih otaca. No, danas je sve instant, žarkih boja, intenzivna okusa i doživljaja i to odmah. Karizmatski način slavljenja pruža baš to - intenzitet doživljaja. Koliko i kako dalje, koliko je to doista životvorno?
Moje osobno iskustvo s karizmaticima ovdje, u Hrvatskoj je vrlo loše. Sam pokret sam upoznala još osamdesetih, u Francuskoj i bio mi je prilično simpatičan. Zatim sam upoznala i družila se s pentekostalcima i tu nešto saznala i naučila.
Meni osobno je inzistiranje na dramatičnim emocijama, javno poprilično odbojno. Isto tako, mnoge su pjesme izuzetno sumnjive kvalitete, čini mi se Boga nedostojne, osobito ako se usporedi s npr. božićnim pjesmama.