Katolički odgovori

Čini mi se da "tvrda desnica" počinje lagano osporavati papu Lava jer konkretno nastavlja djelo pape Franje. Pobudnicu "Dilexi te" (o ljubavi prema siromasima - što je važna tema) osmislio je i započeo Franjo, a dovršio ju novi papa. Tema te pobudnice je toliko aktualna - da je doista pitanje poslušnosti ili propusta: hoće li je svećenici i vjernici prihvatiti ili zanemariti?

U linku: https://fratellanza.net/cerovac-lojalnost-papi/
naći ćete što sveci i sami pape govore o vlasti i autoritetu koji imaju po božanskom pravu. Članak je nastao u prethodnom pontifikatu, ali sa obilnim presjekom od početaka Crkve do danas shvaćanja Petrove katedre.
Vrlo je korisno usvojiti taj nauk KC.

Kao uvod: papa ima vrhovnu i neposrednu vlast nad svim Crkvama, a koju može vršiti uvijek slobodno i samostalno (Zakonik kanonskog prava)

U članku se donose, dakle, citati iz kojih se iščitava strahoviti značaj redovnog i izvanrednog papinskog učiteljstva.

'Dokle mi vas je trpjeti! ? Opaki i nevjernički naraštaju!', tako je Krist znao reći ( ovo donose svi sinoptici usp. samo Lk 9,41).

Bio sam prisutan kod jedne rasprave koja je trajala danima, a vodila se između laika (potencijalnog novaka) i gvardijana. I jedan i drugi bili su međusobno bliski, prijateljski nastrojeni. Ipak rasprava se zaoštravala dan za danom kod stola. Ja se nisam uključivao, bar ne značajno. Bilo je očito da je gvardijan u pravu. Riječ je bila uglavnom o učenju i polaganju ispita što je dotični laik kategorički odbijao. Napokon mu gvardijan reče, i neka vas to ne začudi jer, rekoh, trajalo je više dana i postalo iscrpljujuće: Jesi li ti glup?! Ili se praviš glup?!

Kad pogledamo Krista nije uvijek bio blag u riječima. Ovo 'opak' bez problema možemo prevesti i kao pokvaren, zao.

Iskreno mi se ne da ovo pisati. Ali kad izazivaju. Nije moj stil pogotovo ići redak po redak. Ustvari ne volim takve tipove koji se prave pametni. Ali radi službe papinstva, i javnosti..

Dakle, još jedanput prijašnja tema, ali sada mrvicu detaljnija analiza.

E, da. Kad je neka rasprava nemojte misliti da oba sudionika mogu biti u pravu. Ili ono, bar podjednako u pravu. Ko u pjesmi: 'nađemo se u sredini'.
Ni Krist se nije uvijek pozivao na istinu a
kako tek danas kada 'čuvari vjere' imaju monopol na istu.

Papa Lav, dakle, napiše apostolsku pobudnicu i tinta se još nije ni osušila a već skaču ko tigar. Sjetite se farizeja koji iskaču iz kukuruzišta. Volim misliti da su sveti pisci namjerno ubacili takav ambijent u takvu scenu. Pa neka kažu da u Pismu nema humora.

Apostolska pobudnica, da stvar bude bolja, i nema neku teološko visoku pretenziju, sama riječ kaže na što smjera. A još manje to ima kad je riječ o siromasima.

Ipak, dotični mr. nalazi br. 120 i vidi nešto sporno, a čega ustvari nema. A ako nema dodati ćemo (postoji riječ za to). Ovdje, prema dotičnom, papa navodno koristi pojam amor, iako u latinskom izvorniku stoji caritas (čak tri puta u tom navedenom broju!). Dotični je problem, bez brige, vidio i bez toga, i onda ide on and on, citati svetaca i litanije. Sjetite se da bez Učiteljstva nema katoličke vjere. Mozda o tome napišem nešto, o trijadi pretpostavke vjere koja ne pada s neba, do koje treba doći.

Zamislite Krista da u jednom trenutku sa nekim završi sa: Dosadan si, i lažeš!

Sjetite se što su radili papi Franji sa navodno spornom fusnotom.
Zato se treba čuvati jezika opominje sv. Jakov (usp. 3,6).
I zato sada u linku navodim br. 120 na latinskom, tako da možete komparirati i sami vidjeti tko što govori, zatim odlučiti koga ćete slijediti

https://www.vatican.va/content/leo-xiv/ ... xi-te.html

Samo ti piši Soren i ne daj se smesti. Kako kaže naš prijatelj Hrki, citiram;


I dobro je napisao, od tebe se može mnogo naučiti. Ali šta ćeš kad je neizbježno da na ovom forumu naletiš na otpor. Bez obzira koliko ti dobro ili lijepo pisao. Pa bio ti i sto puta u pravu. Takvi su ti naši ljudi.

Što je to papinska nezabludivost?

Dogma vjere definirana svečano 1.vatikanskim koncilom.

Kada ispovijedamo 'Vjerujem u Svetu Crkvu katoličku' sadržaj vjere obuhvaća upravo i to: papinu nezabludivost (KKC 891).
Kada bi netko odbacivao istinu vjere papine nezabludivosti odbacivao bi članak vjerovanja koji smo naveli.
Dakle, to ne bi više bila katolička vjera.
Ako izmakneš jedan članak izmiče ti sve. U tom smislu Crkva je grad kao 'u jedno saliveni' (usp. Ps 122,3) ili si unutra ili nisi.
Sumnje se mogu javiti, pogrešna shvaćanja, neznanje, pogrešni navodi, a što se uklanja poukom, opomenom, pa i kanonskim mjerama. Zato je 'poučiti' drugoga čin duhovnog milosrđa.
Postoji i drugi put a to je put ustrajnost u odbacivanju primljene vjere, put hereze, apostazije. Moralisti govore tako o stupnjevima sljepoće od djelomične do potpune.
Ako sam sagriješio javno nužna je i javna isprika.
Nije isto isto biti narkoman ili diler - narkoman. A i tu bi ulazili u olakotne odnosno otegotne okolnosti npr. podmetnuti drogu, navesti maloljetnika na drogu i dr. Ovo grijeh čini težim. Diler-narkoman osim što šteti sebi šteti i drugima i snosi radi toga veću odgovornost.
Nije isto ogovarati susjedu susjedi ili ogovarati nekoga preko društvenih medija.
Još je teže iznositi neistine, klevetu. A grijeh je teži ako se čini protiv Prvosvećenika, pogotovo ako se ustraje u tome.


Zato Pismo eksplicitno navodi za karizmu poučavanja, i nijednu drugu, razlog zašto: 'neka vas ne bude mnogo učitelja... ' usp. Jak 3,1.