Katolički odgovori

Indikativna stvar kod Ursića je što napada jednog biskupa zbog propovijedi koja uopće nije sporna niti upitna.
Povezati evanđelje o Samarijanki s "odnosom prema ženama" nije nikakvo "manipulativno korištenje evanđelja" - pošto i u samom evanđelju stoji da je Isus "prekršio pravilo" prema kojem židovski učitelji ne smiju razgovarati sa ženama, kao ni Židovi sa Samarijancima.
Kad je Isus "kršio uobičajena pravila"? - Jedino kada je to vodilo većem dobru i kad je htio ukazati na pogrešna tumačenja pismoznanaca i farizeja...
Istina, ta tema nije u evanđelju najbitnija, ona je sporedna, ali je u Crkvi danas jako aktualna... I papa Franjo je često govorio o toj temi.

Komunistička ideologija (i danas feministička) pokušavaju prodati ideje kako je Crkva tijekom povijesti imala vrlo loš stav prema ženama (i tu uglavnom misle na progone vještica) i da u Crkvi i danas fali ravnopravnosti (jer se žene ne rede za svećenice, pa ne mogu ni "napredovati u hijerarhiji"). Njima nasuprot stoje "desni radikali" koji će "pokazati ženi gdje joj je mjesto", a i jedni i drugi na sličan način štete Crkvi, pogotovo kad se prikazuju kao njeni članovi.

Zanimljivo je kako je papa Franjo jednom povezao evanđelje o uskrsnuću s posebnim položajem i dostojanstvom žena u Crkvi. Istina je evanđeoska da se Isus najprije ukazao ženama, a apostoli su isprva bili u šoku i nevjerici...

Hvala ti Adrijana za svaki tvoj post.

Pretjerani obažavatelji lika i djela nadbiskupa Uzinića jako griješe jer to povezivanje susreta s Samarijankom s modernom idejom „rušenja društvenih pravila o ženama“ zapravo je anakronizam, odnosno uguravanje suvremenih ideologija u evanđeoski tekst. U Evanđelju naglasak nije na „emancipaciji žene“, nego na objavi Mesije i obraćenju grešnice. Isus ne razgovara sa Samarijankom zato da bi mijenjao društveni poredak ili vodio neku borbu za prava žena, nego kako bi doveo jednu dušu do istine i pokajanja. Uostalom, upravo u tom razgovoru on razotkriva njezin grešan život („pet si muževa imala…“) i poziva je na obraćenje. To je središte događaja, a ne poticanje feminizma u Crkvi.
Tvrdnja da je Isus „kršio pravila o ženama“ također je promašena. Krist nije došao rušiti zakon ili poredak stvorenja, nego ispraviti pogrešna tumačenja i pozvati na spasenje. On nikada ne ukida razliku i komplementarnost muškarca i žene, niti relativizira moralni zakon. Naprotiv, u istom Evanđelju Krist jasno govori o braku, grijehu i potrebi obraćenja. Uzinić to u svojoj propovjedi ne radi pa je zato i loš biskup te je u duhu 2. Vatikanskog sabora baš potrebno napraviti to što je Ursić napravio.

Tko su ti radikali i koliko je desnog radikalizma u hrvatskom društvu pa se biskup našao ponukanim reagirati? Koje su to snage koje ženi pokazuju gdje joj je mjesto?

To je čisti strawman kojeg Uzinić cijelo vrijeme koristi, a sasvim je u skladu sa djelovanjem ektremnih lijevih udruga.
Konstruira se neku imaginarnu prijetnju, pa je se napadne uz obilnu medijsku podršku.

Kako to izgleda u praksi? Biskup se odlučio obračunati sa moliteljima u Rijeci na način da je organizirao molitvu krunice u katedrali nakon mise, pa nakon toga klanjanje pred Presvetim, točno u vrijeme kada molitelji mole. Na tu misu su došli svi mediji, pred Uzinićem je bilo bar četiri, pet mikrofona, HRT, NOVA, RTL, u 7 ujutro.... Kako su znali što biskup smjera, tko ih je pozvao?

Jedino što je u Hrvatskoj ekstremno je miroljubivost naroda - nema čak ni mirnih uličnih buntova, a kamoli nekih drugih ekstremizama. Po ovom pitanju Uzinić je običan karijeristički manipulator koji ambon koristi za svoju promociju. Svejedno, nisam vjerovao da će otići toliko daleko da instrumentalizira čak i klanjanje pred Presvetim. Bog je na kraju sve to okrenuo na dobro i imali smo najbolje molitve od kad je izloženo Presveto, ali biskup je IMHO prešao neke granice koje jedan katolički biskup ne bi smio proći.

Mada, gledajući što se događa sa velikim dijelom Crkve na Zapadu bilo je za očekivati da će se dio tog ludila prenijeti i na hrvatsku Crkvu.
Svaki dan molim za svojeg biskupa, ali svoju gorčinu i razočaranje ne mogu sakriti.

Što je osnovna odlika vjernika katolika? Poslušnost... jer ko ne sluša zakonski izabranog biskupa ne sluša ni Krista...
pošto se jasno očitovala istina smatram za potrebnim da podržimo pisanje članova koji brane Crkvu i njezine biskupe.

[quote="Majkićka » Uto ožu 10, 2026 07:30"]Pretjerani obažavatelji lika i djela nadbiskupa Uzinića jako griješe jer to povezivanje susreta s Samarijankom s modernom idejom „rušenja društvenih pravila o ženama“ zapravo je anakronizam, odnosno uguravanje suvremenih ideologija u evanđeoski tekst. U Evanđelju naglasak nije na „emancipaciji žene“, nego na objavi Mesije i obraćenju grešnice. Isus ne razgovara sa Samarijankom zato da bi mijenjao društveni poredak ili vodio neku borbu za prava žena, nego kako bi doveo jednu dušu do istine i pokajanja. Uostalom, upravo u tom razgovoru on razotkriva njezin grešan život („pet si muževa imala…“) i poziva je na obraćenje. To je središte događaja, a ne poticanje feminizma u Crkvi.
Tvrdnja da je Isus „kršio pravila o ženama“ također je promašena. Krist nije došao rušiti zakon ili poredak stvorenja, nego ispraviti pogrešna tumačenja i pozvati na spasenje. On nikada ne ukida razliku i komplementarnost muškarca i žene, niti relativizira moralni zakon. Naprotiv, u istom Evanđelju Krist jasno govori o braku, grijehu i potrebi obraćenja. Uzinić to u svojoj propovjedi ne radi pa je zato i loš biskup te je u duhu 2. Vatikanskog sabora baš potrebno napraviti to što je Ursić napravio.[/quote



Izjaviti ili podržati osobu koja javno govori protiv kanonski izabranog biskupa snosi za posljedicu svojevoljnog samoisključenja iz Crkve.

Kaže ' po plodovima će te ih raspoznati'

Idolopoklonici oproštaj napišu na cijelu stranu, pa patetično dopuzaju na istu granu. Zato je problematično kada se evanđeoski tekst koristi kao dokaz moderne ideološke teze. Evanđelje nije manifest društvene revolucije, nego objava spasenja. Krist dolazi spasiti ljude od grijeha, a ne potvrditi političke ili kulturne programe bilo kojeg vremena.

Idolopoklonstvo se ne može mjeriti sa neposlušnošću jer kao što reče jedan izuzetno pametan čovjek na ovom mjestu..
' neposlušnost je kao grijeh čaranja'.
Zato budimo poslušni u svemu što nam govori naš uzoriti biskup Uzinić.

Tvrdnja kako svaka javna kritika kanonski izabranog biskupa Uzinića znači „samoisključenje iz Crkve“ nije katolički nauk, nego opasno šizmatičko pojednostavljenje. Drama, oproštaj, dugačka tirada, takvima patetičnost potpuno vlada.
Katolička vjera nikada nije učila da je svaka kritika crkvene vlasti raskol ili neposluh. Vjernici su dužni poštovati svoje pastire, ali također imaju pravo i dužnost braniti vjeru i upozoriti na zabludu ili zlouporabu vlasti. Sam Zakonik kanonskog prava (kan. 212 §3) kaže kako vjernici imaju pravo iznijeti svoje mišljenje o onome što se tiče dobra Katoličke Crkve.

Biskup djeluje in persona Crhisti, ali to ne znači da je zaštićen od ljudskih slabosti i pogrešaka. Njegov autoritet vrijedi dok je u službi Kristove istine. Tako kaže Katekizam.

Zadnja linija je tvoja savjest, a ne biskup. Tako kaže katekizam.

Vjernici imaju pravo, pa i dužnost, očitovati svoje mišljenje kako pastirima, tako i drugim vjerinicima. Tako kaže katekizam.

Je nisam u ratu sa svojim biskupom niti negiram njegovu "in persona Christi" ulogu, ali izražavam razočaranje nekim aspektima njegove službe. Ne znam jesi li u riječkoj nadbiskupiji pa znaš točno o čemu govorim, ili komentiraš sa strane. Jedan iskreni razgovor sa svećenicima i aktivnijim vjernicima u ovoj biskupiji bi ti dosta toga otkrio. Živim u nadi da će biskup shvatiti kako je duhovni otac svim vjernicima, a ne samo ultra-liberalima, i da će se naći zajednički modus operandi na opću korist nadbiskupije.

Usput rečeno, kada je biskup molio krunicu ja sam bio u crkvi sa njim, a ne sa mojim sumoliteljima na trgu. Teška srca, prepun tuge i gorčine, ali ipak sam ostao sa biskupom i na kraju je Bog sve okrenuo na dobro. Mi molitelji stalno molimo i postimo za svojeg biskupa i to je sve što ću napisati, mislim da je dosta.

Ko određuje o tome da li je kanonski izabranog biskup u službi istine?
Ja, ti, moja savjest, tvoja savjest, molitelji na trgu...

Ne bih se igrao sa tako ozbiljnim stvarima, moj savjet je pokušati ispraviti štetu na ispovjedi.

Onaj tko javno zagovara kontracepciju, tko relativizira moralni nauk Katoličke Crkve o spolnosti, tko ne poštuje dostojanstvo žene ili banalizira svete stvari primjerice zagovarajući neprimjerene i nepristojne oblike „pobožnosti“ srpske crkve pokazuje da mu je savjest pomućena i izobličena pa nije sposoban biti mjerilo istinitosti biskupskih djela. Katolička moralna teologija uvijek je učila kako savjest mora biti oblikovana istinom Objave i naukom Katoličke Crkve. Kada se savjest trajno protivi tom nauku, ona prestaje biti siguran vodič i postaje iskvarena savjest (conscientia depravata).

Dva komentara:

* Jednom sam imao zanimljiv razgovor sa starim isusovačkim svećenikom o etici i moralu. Tada mi je rekao tvrdnju oko koje smo se sukobili: "Bog svakome sudi prema njegovoj savjesti." Meni se to činilo jako relativističkim, što ako je savjest iskrivljena, što ako.... Godinama sam vrtio tu njegovu rečenicu u glavi, tražio druga mišljenja, pa i sa njim razmjenjivao argumente. Danas, nakon više godina i malo više životnog iskustva, razumijem što je htio reći i mogu samo potpisati. Možeš ti biti ziheraš i prebaciti svoju odgovornost na biskupa, ali ako te tvoja savjest bude optuživala neće ti pomoći.

* Zanimljivo da spominješ ispovijed. Prošle godine sam imao tokom ispovijedi razgovor o mojem odnosu spram biskupa, i to opet sa jednim iskusnim svećenikom u godinama, koji je vidio i svijeta i Vatikana i funkcija unutar Crkve. Zahvalio mi je što javno molimo krunicu na trgovima i rekao da imamo strpljivosti za svoje biskupe i da molimo za njih jer ne razumiju svi taj oblik duhovnosti. Baš me digao taj njegov komentar.

Ne znam za tvoju savjest ali poznavajući svoju ne bi se baš po njoj ravnao osobito kad trebam suditi druge ili govoriti protiv biskupa, ako mi Bog bude sudio po mojoj savjesti i mojoj pravednosti nemam se čemu nadati.

Biskup Uzinić je biskup moje Crkve a ja i moja savjest nismo ništa i uopće me ne zanima šta mi ona govori već samo ono što govore pastiri svećenici i biskupi koji je predstavljaju i imaju poslanje govoriti i ne budem li njih slušao loše mi se piše.

Ovo je strašna rečenica. Upravo si izjavio kako ti ništa ne znači Božji glas u tebi. Glas koji ima svako ljudsko biće.
Sumnjam da postoji neki iskreni teolog i svećenik koji će ti reći da je dobro to što govoriš, pa i KKC ti kaže je svatko dužan slijediti Božji zakon koji odzvanja u savjesti.
Sad ja tebi moram reći da razmisliš što pišeš i govoriš.