Katolički odgovori

Pusti Hrki! Nemere on to shvatiti. Bezuvjetna ljubav. Svima nama, kad kažem nama, onda mislim nama ljudima je to dosta strani pojam. Ne može Izrael toliko zla napravit koliko ga Bog može ljubiti. U biti, sam si rekao, citiram;


Zaista! Iz priloženog vidimo da mnogi to ne mogu shvatiti. Ili, još ljepše kad si napisao, citiram;


Lijepo napisano Hrki! Dodao bih samo: i dalje od toga. Nezamislivo dalje.

U potpunosti se slažem sa tvojim razmišljanjem da je tu stvar skroz jasna...tu nema nikakve sive zone ili mjesta za različta tumačenja
Sve vrlo jasno piše u Svetom pismu...sve si sam više puta citirao...sve si dao kao na dlanu, ali nekima ni to nije dovoljno??

Kako sam kažeš i ponavljao si više puta ...nije bitno šta misli Duško ili baba Jana...Bitno je šta kaže naša Crkva i nauk KC
A on je više nego jednoznačan oko toga...tu nema spora nimalo
Sve , drugo je puko filozofiranje i kratka ljudska pamet

BRAVO HRKI!!!


Između ostalog, Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama NOSTRA AETATE kaže;


Istražujući otajstvo Crkve, ovaj se Sveti koncil sjeća sveze kojom je narod Novoga saveza duhovno povezan s rodom Abrahamovim. Kristova Crkva, naime, priznaje da se počeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Božjem otajstvu, nalaze već kod patrijarhâ, Mojsija i prorokâ. Ona priznaje da su svi Kristovi vjernici, Abrahamova djeca po vjeri, uključeni u pozivu istoga patrijarha i da se spas Crkve otajstveno predoznačuje u izlasku Izabranoga naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne može zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojao iz svojega neizrecivog milosrđa sklopiti Stari savez, primila objavu Staroga zavjeta i da je hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene divlje maslinske mladice poganâ. Crkva, naime, vjeruje da je Krist, naš mir, križem pomirio Židove i pogane i oboje u sebi učinio jednim. Crkva također ima neprestano pred očima riječi apostola Pavla o njegovim sunarodnjacima, kojima »pripadaju: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja; njihovi su patrijarsi, od njih potječe Krist po tijelu« (Rim 9, 4-5), sin Djevice Marije.

Sjeća se, također, da od židovskoga naroda potječu apostoli, temelji i stupovi Crkve, a i mnogi od onih prvih učenika koji su svijetu navijestili Kristovo evanđelje svijetu. Kako svjedoči Sveto pismo, Jeruzalem nije spoznao vrijeme svojega pohođenja i Židovi velikim dijelom nisu primili evanđelje, štoviše, mnogi su se suprotstavili njegovu širenju. Usprkos tome, prema Apostolu, Židovi zbog otaca sveudilj ostaju vrlo dragi Bogu, čiji su darovi i poziv neopozivi. Zajedno s prorocima i s istim Apostolom Crkva očekuje dan, koji je znan samo Bogu, u koji će svi narodi jednim glasom zazivati Gospodina i »jednodušno mu služiti« (Sef 3, 9). Kad je, dakle, kršćanima i Židovima zajednička tako velika duhovna baština, ovaj Sveti koncil želi potaknuti i preporučiti međusobno poznavanje i poštivanje jednih i drugih; ono se osobito stječe biblijskim i teološkim studijem te bratskim dijalogom.

Premda su židovske vlasti sa svojim sljedbenicima ustrajale na Kristovoj smrti, ipak se ono što je počinjeno u njegovoj muci ne može uračunati niti svim Židovima bez razlike koji su tada živjeli niti današnjim Židovima. Iako je Crkva novi Božji narod, neka se ipak Židovi ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma. Stoga neka svi paze da u katehezi i u propovijedanju Božje riječi ne naučavaju nešto što se ne bi slagalo s evanđeoskom istinom i Kristovim duhom. Osim toga, Crkva, koja osuđuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjećajući se zajedničke baštine sa Židovima, potaknuta religioznom evanđeoskom ljubavlju, a ne političkim razlozima, žali mržnju, progone i očitovanja antisemitizma, kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni. Uostalom, Krist je, kako je Crkva uvijek držala i drži, pretrpio svoju muku i smrt dobrovoljno, iz neizmjerne ljubavi, zbog grijehâ svih ljudi, da bi svi postigli spasenje. Kad dakle Crkva propovijeda, dužnost joj je da naviješta Kristov križ kao znak sveopće Božje ljubavi i izvor sve milosti. DEKLARACIJA O ODNOSU CRKVE PREMA NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA "NOSTRA AETATE"

Vidi ovo Hrki prijatelju stari. Ova žena kaže, citiram;




Sada se moramo zapitati: tko su zapravo bili Isusovi tužitelji? Tko je inzistirao na tome da bude osuđen na smrt? Moramo uzeti u obzir različite odgovore koje evanđelja daju na to pitanje. Prema Ivanu, to su jednostavno bili „Židovi“. No Ivanova uporaba toga izraza ni na koji način ne označava – kako bi suvremeni čitatelj mogao pretpostaviti – izraelski narod u cjelini, a još manje ima „rasistički“ karakter. Uostalom, sam Ivan bio je po podrijetlu Židov, kao i Isus i svi njegovi sljedbenici. Cijela rana kršćanska zajednica bila je sastavljena od Židova. U Ivanovu evanđelju ta riječ ima precizno i jasno određeno značenje: odnosi se na hramsku aristokraciju. Tako je krug tužitelja koji potiču Isusovu smrt u Četvrtom evanđelju točno određen i jasno ograničen: to je hramska aristokracija — i to ne bez određenih iznimaka, kao što pokazuje spominjanje Nikodema (7,50–52). U Markovu evanđelju krug tužitelja se proširuje u kontekstu pashalnog pomilovanja (Baraba ili Isus): „ochlos“ stupa na scenu i odlučuje se za oslobađanje Barabe. „Ochlos“ u prvom redu jednostavno znači mnoštvo ljudi, „mase“. Ta riječ često ima pogrdno značenje, u smislu „svjetina“. U svakom slučaju, ona se ne odnosi na židovski narod kao takav. U slučaju pashalnog pomilovanja (koje, doduše, nije potvrđeno u drugim izvorima, ali se ipak ne mora dovoditi u pitanje), narod, kao što je to često slučaj s takvim amnestijama, imaju pravo iznijeti prijedlog, izražen putem „aklamacije“. Narodna aklamacija u ovom slučaju ima pravni karakter (usp. Pesch, Markusevangelium II, str. 466). U stvarnosti se ta „svjetina“ sastoji od Barabinih pristaša koji su bili mobilizirani kako bi osigurali njegovo pomilovanje: kao pobunjenik protiv rimske vlasti on je, naravno, mogao računati na dobar broj pristaša. Tako je Barabina skupina, „svjetina“, bila uočljiva, dok su Isusovi sljedbenici iz straha ostali skriveni; to je značilo da je vox populi, na kojem se temeljilo rimsko pravo, bila zastupljena jednostrano. Prema Markovu izvještaju, dakle, uz „Židove“, to jest vladajući svećenički krug, pojavljuje se i ochlos, krug Barabinih pristaša, ali ne i židovski narod kao takav.

Proširenje Markova pojma ochlos, s kobnim posljedicama, nalazimo u Matejevu izvještaju (27,25), koji govori o „svemu narodu“ i pripisuje mu zahtjev za Isusovo raspeće. Matej ovdje zasigurno ne iznosi povijesnu činjenicu: kako bi cijeli narod mogao biti prisutan u tom trenutku i vikati za Isusovu smrt? Očito je da je povijesna stvarnost ispravno opisana u Ivanovu i Markovu izvještaju. Stvarna skupina tužitelja jesu tadašnje hramske vlasti, kojima se u kontekstu pashalnog pomilovanja pridružuje „svjetina“ Barabinih pristaša. Ovdje se možemo složiti s Joachimom Gnilkom, koji tvrdi da Matej, nadilazeći povijesna razmatranja, pokušava ponuditi teološku etiologiju kojom objašnjava strašnu sudbinu naroda Izraela u Židovskom ratu, kada su im oduzeti zemlja, grad i Hram (usp. Matthäusevangelium II, str. 459). Matej ovdje misli na Isusovo proročanstvo o kraju Hrama: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja piliće pod krila svoja, ali vi ne htjedoste! Evo, ostavlja vam se kuća vaša…“ (Mt 23,37–38; usp. Gnilka, Matthäusevangelium, cijeli odlomak pod naslovom „Gerichtsworte“, II, str. 295–308). Ove riječi — kako je ranije izloženo u poglavlju o Isusovu eshatološkom govoru — podsjećaju nas na unutarnju sličnost između poruke proroka Jeremije i Isusove poruke. Jeremija je — nasuprot sljepoći tada vladajućih krugova — prorokovao razorenje Hrama i progonstvo Izraela. No također je govorio o „novom savezu“: kazna nije posljednja riječ; ona vodi prema ozdravljenju. Na isti način Isus prorokuje „opustjelu kuću“ i potom nudi Novi savez „u svojoj krvi“: u konačnici, riječ je o ozdravljenju, a ne o razaranju i odbacivanju.

Kada u Matejevu izvještaju „sav narod“ kaže: „Krv njegova na nas i na djecu našu“ (27,25), kršćanin će se sjetiti da Isusova krv govori drukčijim jezikom od Abelove krvi (Heb 12,24): ona ne viče za osvetom i kaznom, nego donosi pomirenje. Ona se ne izlijeva protiv ikoga, nego se izlijeva za mnoge, za sve. „Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje... a Bog je [Isusa] izložio kao žrtvu pomirnicu u njegovoj krvi“ (Rim 3,23.25). Kao što se Kajfine riječi o potrebi Isusove smrti moraju čitati u posve novom svjetlu iz perspektive vjere, isto vrijedi i za Matejev spomen krvi: čitano u svjetlu vjere, to znači da svi trebamo pročišćujuću snagu ljubavi koja je njegova krv. Te riječi nisu prokletstvo, nego otkupljenje, spasenje. Tek kada se shvati u svjetlu teologije Posljednje večere i križa, kako proizlazi iz cijelog Novog zavjeta, ovaj redak iz Matejeva evanđelja dobiva svoje pravo značenje. Benedikt XVI. - Joseph Ratzinger "Isus iz Nazareta - II. dio., Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća"


Ona jednostavno nezna. Ne treba joj to uzeti za zlo. Pa ipak, iako ne zna, još uvijek kaže, citiram;


Fascinantno razmišljanje. Da ne povjeruješ da netko može tako razmiljati. Prema ovomo znači: bolje što se babi snilo to se babi htilo, glavno da je "moje", od npr. nauka Katoličke Crkve ili jednog Joseph Ratzingera.



Imate. Pravo kažeš. Ali često puta, kad vidim to vaše mišljenje, požalim što imate to pravo. Ne znam odakle taj ponos na to što je to tvoje mišljenje?! Odakle to dolazi?! Mora da dosta držiš do sebe, odnosno, svojeg mišljenja.

I dalje naivno kaže, citiram;


A ova žena ne zna da nauk Katoličke Crkve uči, citiram;


Razlozi Kristove patnje

Razlozi zbog kojih je Spasitelj trpio također se trebaju objasniti, kako bi se još potpunije očitovala veličina i snaga božanske ljubavi prema nama. Ako bi netko pitao zašto je Sin Božji podnio svoju pregorku muku, ustanovit će da su, osim krivnje naslijeđene od naših prvih roditelja, glavni uzroci bili poroci i zločini počinjeni od početka svijeta pa sve do danas, kao i oni koji će se počiniti do kraja vremena. U svojoj muci i smrti Sin Božji, naš Spasitelj, htio je okajati i izbrisati grijehe svih vjekova te za njih prinijeti Ocu potpunu i obilnu zadovoljštinu. Nadalje, kako bi povećao dostojanstvo ovog otajstva, Krist nije trpio samo za grešnike, nego i za same začetnike i izvršitelje svih muka koje je podnio. Na to nas podsjeća Apostol u riječima upućenima Hebrejima: „Pomno promatrajte Onoga koji je podnio takvo protivljenje grešnika protiv sebe, da ne klonete i ne sustanete u svojim dušama.“


I pazi sad ovaj dio;


U tu krivnju ubrajaju se svi oni koji često padaju u grijeh; jer, kao što su naši grijesi osudili Krista Gospodina na smrt na križu, tako oni koji se prepuštaju grijehu i nepravdi, koliko je do njih, ponovno razapinju Sina Božjega i izruguju mu se. Ta se krivnja čini još većom u nama nego u Židovima, jer prema svjedočanstvu istog Apostola: „Da su znali, nikada ne bi razapeli Gospodina slave“; dok mi, naprotiv, ispovijedajući da ga poznajemo, a djelima ga niječući, na neki način kao da sami dižemo ruku na njega. The Catechism of the Council of Trent



Jesi.

To Fran26, stari prika moj.
Majstorski iznosiš sve te velebne argumente iz svoje Teolog Billy torbice !
Sve si ti to sistematski posložio

Samo nisam siguran koliko će ovih negatora to uopće uzeti srcu i prihvatiti? Koliko vidim negatori izabranja židova su u velikoj manjini...barem nešto

Imam jednog prijatelja s kojim sa o ovoj temi pričao barem 10 puta...i sve ove argumente koje i ti navodiš sam mu navodio...ali čovjek ne prihvaća ni sveto pismo , ni nauk KC ni enciklike ništa... njemu je kao Totus Tuus bitno samo šta on misli

Ne možeš mu ništa pojasniti
Za njega je Stari zavjet mit, izmišljotina židova...on smatra da SZ nije božja objava , da to nisu sveti spisi za nas kršćane i da mi katolici ne trebamo čitati SZ!????..vidiš dokle ide kada katolik počme razmišljati kao protestant!!
I kada mu ja kažem da je to teška hereza, da on time otpada od vjere, on meni kaže da previše čitam o židovima i da ih dižem u nebesa??
On priča da je Rotčild, rokfeler bio židov...da je soroš židov...ja mu kažem pa šta...kakve to ime veze...nemoj generalizirati čitav narod od barem 10 miljuna ljudi sa nekoliko koje ćeš ti navesti i koje mrziš
Pa opet židovi drmaju svijetom,bankama, oni su ovo ,ono...opet generaliziranje iz pojedinaca i slične gluposti...
Nikako da prihvati Božju riječ. riječ proroka iz SZ , ono što piše u SP i gdje je bjelodano da su židovi bili i da dalje jesu izabrani narod!

Fran, jesi li ikada razmišljao u vezi šta bi bilo da je većina Židova ipak prihvatila Krista?
Da li bi to zaustavilo širenje kršćanstva prema poganima, nežidovima!!?
Po meni se kršćanstvo proširilo cijelim svijetom upravo zbog toga što je judeokršćana bilo manje, i jer su vrlo brzo počeli progoni protiv njih...to je pomoglo širenju kršćanstva po dijaspori i prema poganima!

To pišem u smjeru toga da ukažem da protivljenje hramske aristrokacije i recimo većine židova možda nije bila tako loša stvar, i ne treba gledati jako strogo na to...posebno ne mrziti židove radi toga!
TEOLOGIJA SPASENJA

BRAVO prijatelju moj!!!


Teško ili nikako. Doduše, dobra stvar jest da njihovo prihvaćenje ili ne prihvaćanje nema nikakvog učinka. To je isto kao da ja sad tvrdim kako ne prihvaćam da je trava zelena.


Ma nemere on shvatiti. U tome ti je štos.


Nisam.


Stvarno ti ne bi znao reči.