Knjiga je vrlo jasna, sustavna, sistematična i nadahnjujuća.
Ne znam osvrćeš li se to na moj kratki komentar ili si možda pročitala cijelu knjigu pa daješ kritiku?
Ako si pročitala, jesi li uočila jasne političke stavove protiv fašističkog režima u ranim 20-tim?
Možeš insinuirati koliko hoćeš, ali onaj tko je upoznat s životom Pier Giorgia Frassatija uočit će moderan pristup koji nudi Paolo Asolan za razliku od npr knjige Prima Soldija koja ipak pripada starijem tipu katoličke biografije i njezina je svrha prvenstveno izgradnja pobožnosti. Asolan pak pokušava nasilno provesti povezivanja Frassatijeva života s pitanjima Crkve i društva 20. stoljeća. Navesti ću samo jedan primjer prezentacije poruke iz pisma koje je sam Frassati napisao Isidoru Boniniju, 27. veljače 1925., ne koliko mjeseci prije smrti.
Asolan reže prvi dio poruke i daje samo: „život bez vjere, bez baštine koju treba braniti, bez podupiranja istine u stalnoj borbi, nije život, nego životarenje. Nikad ne smijemo životariti, nego živjeti, jer unatoč svim razočaranjima trebamo se sjetiti da smo jedini koji posjedujemo istinu, imamo vjeru koju trebamo podupirati, nadu koju trebamo doseći, svoju domovinu.
Primo Soldi daje cjelovitu poruku bez rezanja: „
Svaki dan sve više shvaćam kolika je milost što smo katolici... Živjeti bez vjere, bez baštine koju treba braniti, bez zastupanja Istine u stalnoj borbi nije život, nego životarenje. Mi ne smijemo životariti, nego živjeti, j
er se i svaki put kad se razočaramo trebamo sjetiti da smo jedini koji posjedujemo Istinu, imamo vjeru koju trebamo zastupati, nadu koju trebamo postići: našu Domovinu. I stoga treba odbaciti svaku potištenost koje može biti samo kada se izgubi vjera.“
Uoči kako Soldi Domovinu piše s velikim D aludirajući na Nebo i tako prenosi izvornu Frassatijevu poruku, dok je to kod Asolana zemaljska domovina i promašena poruka.
Zato se treba držati principa: Što starija biografija to bolja.