Katolički odgovori

Uzinić je govorio da i kad se čini da svi pozivi na mir i papini apeli nisu urodili plodom ipak nije tako, sjeme mira može negdje pasti na dobru zemlju. Pritom je naveo za primjer jednu konkretnu odluku pred kojom će se naći mladi u Hrvatskoj:
"Možda će pasti na plodno tlo u srcu jednog mladića koji bira, sada kada je ponovno uveden vojni rok, između vojnog roka i civilnog služenja, i potaknuti ga da izabere civilno služenje, premda je zakonodavac ovo drugo uredio tako da je za njega osobno to nepovoljnije."

Evo zašto je pacifizam perverzija.

Pukovnik u miru, Robert Čulina reagirao je na Uzinićeve izjave, podsjetivši na krvavu agresiju koju je Hrvatska prošla 90-ih godina. "​U zemlji u kojoj ratovi kucaju svakih trideset do petsto godina, pacifističke riječi nadbiskupa Mate Uzinića o vojnom roku i prigovoru savjesti zvuče kao prepisane iz sterilnog europskog priručnika. Nadbiskup pred mladiće baca 'biserje'apsolutnog pacifizma, zaboravljajući da s druge strane granica ne sjede teoretičari, nego stvarna opasnost. On nudi teoriju ljudima koji u kostima još osjećaju užase rata.

Ako je Uzinić mislio reći da je vojska zlo i da je civilno služenje jedini pravi put, to bi svakako bilo pogrešno. Crkva priznaje obranu domovine jednako kao i prigovor savjesti. Katolička crkva je uvijek protiv svakog rata i uvijek za mir, ali ne traži od svih vjernika da budu pacifisti.
Međutim, smatram da Uzinić nije rekao da je civilno služenje jedini put za katolika. To je samo jedan od izbora i Crkva potiče da se prihvati i taj izbor nenasilja.

Nevezano uz to, sve je više mladih koji ne žele ratovati za tuđe ideje, jer nije svaki rat pravedan rat, i po savjesti ne žele sudjelovati u ratovanju za interese drugoga.

Iako se silno trudim, nemerem skužiti zašto bi katolici trebali slušati pukovnika u miru, Roberta Čulinu (tko god da jest Robert Čulina ), a ne npr. nadbiskupa Katoličke Crkve Mate Uzinića?! E moj prika! I ti si f kmicu vritnuv.

Uzinić se u tom komentaru osvrnuo na nove državne pravilnike koji daju veće poticaje mladima za vojnu obuku nego za civilno služenje, on misli da bi bilo pravednije da poticaji budu jednaki, a o "pravednom miru koji vodi do civilizacije ljubavi" imao je jedno jako dobro predavanje:
https://www.ri-nadbiskupija.hr/2026/pra ... e-ljubavi/

Tu se većinom poziva na Papine izjave iz najnovije enciklike i mislim da je pogodio pravu bit mira koji je pravedan i dijaloga koji vodi miru.
Između ostaloga kaže:

"Nitko, kaže papa, ne bi smio misliti da je malen i nemoćan te da ne može učiniti ništa na izgradnji novoga svijeta ljubavi.
Pri mirotvornom djelovanju, primjećuje papa, u nas se «uvlači suptilna napast, to jest pomisao da su problemi preveliki, a mi premali, i da stoga naše odluke ništa ne mijenjaju. To je elegantan oblik predaje, često prerušen u realizam. Dakako, nemaju svi istu moć utjecaja na stvarnost: ima onih koji vladaju, koji odlučuju o ulaganjima, vode ustanove, istražuju, odgajaju, informiraju, proizvode; a ima i onih koji naizgled imaju samo svoj svagdašnji život. Pa ipak, – nastavlja papa – nitko nije bez odgovornosti. Svatko raspolaže vlastitim poljem djelovanja i upravo je ondje – nigdje drugdje – pozvan izabrati hoće li hraniti logiku sile (pa makar samo ravnodušnošću, cinizmom, lažima, mržnjom) ili će čuvati logiku mira (istinom, umjerenošću, blizinom, brigom)» (MH 212).

Dobro je da papa i biskupi govore o tome u novom svjetlu imajući vjerojatno u vidu i greške koje je Crkva imala u prošlosti oko ovog pitanja.

A ti misliš da je svaki nadbiskup Katoličke crkve neko kog bi katolici morali slušati?

A ti misliš da postoji ijedan pukovnik u miru kog bi katolici morali slušati? Ej prika moj!