Katolički odgovori

Kad promatramo duh i spise svete Terezije Avilske (1515.–1582.), a osobito njezinu strogu vjernost Crkvi i oprez prema svakoj novotariji, jasno je da bi ona imala vrlo čvrst i jasan stav koji je blizak onima koje danas nazivaju tradicionalistima.
U svojim spisima više puta ponavlja: „Ja sam kći Crkve.“ (Libro de la Vida, 33,5)
To nije bila samo pobožna rečenica, nego program života. Za Tereziju Avilsku, Crkva nije društvo ideja, nego Kristov živi organizam, vidljiv i hijerarhijski uređen. Sve što je činila činila je u poslušnosti Crkvenom nauku, čak i kad je nisu razumjeli ili kad su je sumnjičili. Dakle ne postoji svetost izvan Katoličke Crkve pa tko želi ljubiti Krista, mora ljubiti i Njegovu zaručnicu.

Bože, ti si svetoj Tereziji dao milost da zapali u svojoj Crkvi plamen ljubavi prema tebi;
daj da se i mi napajamo njezinim duhovnim spisima i gorimo istom ljubavlju.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvojemu,
koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog,
po sve vijeke vjekova.
Amen.
Sancta Teresia a Iesu, ora pro nobis.

Dok je Luther raskolio Crkvu, Sveta Terezija Avilska reformu Crkve započela je od sebe. Dvije godine nakon njezina rođenja Luther je raskolio Crkvu jer je bio nezadovoljan Crkvom i životom crkvenih dostojanstvenika. Tražio je milosrdnoga Boga. Ni Terezija nije bila zadovoljna životom i počela je sa svojom reformom. Ne Crkve, nego same sebe i svoga Reda. Iskusila je, kao i Luther, stvarnost grijeha i zla te slabost ljudske naravi, ali je također poznavala Božje milosrđe i preobrazbenu moć njegove milosti. Znala je i da je jedina pobuna bila protiv grijeha i zla u svome vlastitom srcu i da reforma, gdje god na kraju završila, mora početi iznutra, u vlastitu životu. https://dijalog.hr/vjera-i-duhovnost/do ... be/101021/