Josip2 je napisao/la:
Citat:
A rezultat tog seminara, s kojim sam ja imala posla je bio dobrano uzdrmani brak mojih prijatelja kad je ona počela bivat u crkvi sate i sate i doma se drugačije ponašat. Trebalo je koji mjesec i puno razgovora da se stvari srede.
Mislim da nemora biti rezultat seminara samo uzdrmani brak jer se na seminarima dogodi više dobrog nego lošeg i zrelih i zdravih plodova ima puno više ali naravno da ovakvih slučajeva ima što si navela i ja znam za jedan sličan slučaj gdje je žena zanemarila potpuno svoju obitelj a ona hoda okolo po seminarima i hodočašćima te okolo radi više štete nego koristi jer se moli za obraćenje svih oko sebe i za svoga supruga i djecu a zapravo se mora moliti najviše za sebe jer paralelno uz sve te seminare i hodočašća ide i radi društva gdje okolo kleveće koga stigne i svi su za nju grešnici a ona je pravedna i bezgrešna,želi mjenjati ljude a nije svjesna da ako želi nekoga promjeniti da bi prvo trebala promjeniti sebe i moliti se da joj Gospodin blagoslovi jezik da više nepriča loše o drugim ljudima.
Drugim riječima, Josipe, složila bih se s tobom da karizmatski seminari štete psihički labilnim osobama, ali toga ima svugdje.
Izgleda da su naistaknutiji ovakvi slučajevim, na veliku žalost, baš na ovakvim karizmatskim otvaranjima ljudi prema Bogu.
Da nam svima fali topline, zajedništva, pjesme i smjeha istina je, međutim na tim obnovama duha i duše događa se forsiranje emotivnog stanja vjernika...
A da li je to pravi put?
ne bih rekla....
Imala sam nakon duhovnog seminara patera Jamesa blagi osjećaj manipulacije....je li grijeh ovo izreći?
to je moje iskustvo..
Mislim da time ne umanjujem poslanje patera Jamesa.
Isto tako, smatram da se ovim mojim mišljenjem ne vrijeđaju vjernici koji su imali pročišćenja i produhovljena na ovakvim obnovama. Sve je moguće!
Hvala dragome Bogu na svakom obraćenom čovjeku! Hvala na svakoj Božjoj intervenci, pa bila ona preko karizmatskog ili našeg svakodnevnog dragog i tihog župnika!
Zar nisu naša obraćenja svakim danom? Trebala bi bar biti...sa karizmatskim seminarom, ti vidim, Josipe nisi stao i to mi je drago!
Zaista sve ovisi o nama samima i o našoj vjeri, a nikako ne dolazi isključivo preko duhovnika..on je jedan instrument..međutim ja sam taj instrument u ovom slučaju kod patera J. vidjela skroz ljudski i ogranićen...ništa mi James nije nešto posebno. Čovjek koji je kroz svoj svećenički "staž" proživio patnje i po tijelu i po duši i iz toga izrastao u jednog od jače nabrijanih karizmatskih duhovnika..
(ova riječ: nabrijani, birja i sl.. neobično mi se dopala u kontekstu ovog razmišljanja, nadam se da ne moram prevoditi i da nije previše antipatično)

A tebi Josipe hvala na nesebićnom davanju i svjedočenju vjere iz koje se može čitati tvoj osobni rast...fala Bogu nisi stao kod svog duhovnog autoriteta, nego nastavljaš dalje....
