Čovjek ima titul

a k’o Čiko iz Zagora imena. Zanimljivo mi je to jer poznajem mnoge ljude koji ne žele uz svoje ime vezati nikakve titule, a često ih saznaš tek naknadno, ako te baš zanima.
Tako sam se nedavno zatekao u razmišljanju o natpisu „Trg dr. Franje Tuđmana“. Sjećam se da mi je i za njegova života, u ono vrijeme, isticanje te titule u raznim prigodama djelovalo pomalo neobično. Kao da bez nje ne bismo znali o kome je riječ.

Da, ako ideš razmisliti, možda...Kao i ulice dr Ivana Ribara, dr Ante Starčevića, dr Ljudevita Gaja itd. Možda tako mora?
Malo sam proguglala, i drugi imaju sličnu praksu :
• Njemačka i Austrija: Izuzetno su ponosne na titule. Ulice koje počinju s Dr.- (npr. Dr.-Martin-Luther-Straße) ili Prof.-Dr.- vrlo su česte u svakom gradu.
• Italija: Masovno koristi kraticu Dott. (od Dottore) ispred imena povijesnih ličnosti i liječnika.
• Srbija i BiH: Praksa je preslikana – ulice redovito počinju s "dr." (npr. Ulica dr. Zorana Đinđića ili dr. Alije Nimani).
• Španjolska i Latinska Amerika: Kratica Dr. (ili Doctor) iznimno je česta na uličnim pločama. Primjerice, Doctor Fleming (Alexander Fleming, izumitelj penicilina) jedan je od 10 najčešćih povijesnih naziva ulica u cijeloj Španjolskoj.
• Francuska: Vrlo često koristi prefiks Dr (bez točke prema francuskom pravopisu) za ulice nazvane po liječnicima (npr. Rue du Dr Roux)
U zemljama engleskog govornog područja prefiks "Dr." u nazivu ulice se gotovo nikad ne koristi za označavanje titule doktora.
• Razlog je čisto praktičan: u njihovim sustavima adresa kratica "Dr." označava vrstu prometnice – Drive (prilaz/avenija), baš kao što St. označava Street, a Rd. označava Road.