modus vivendi je napisao/la:
Naime, posve sam siguran da su se u srednjem vijeku i početkom renesanse, crkveni oci opirali napretku znanosti iz posve dobrih namjera (stvarno su vjerovali da se bore protiv zla i hereze), ali pokazalo se poslije da su štitili (konzervirali) neznanje, predrasude i neke dokazano promašene teorije.
Nitko se nije protivio napretku znanosti, nego su crkveni oci baš naprotiv bili najveći znanstvenici svojeg vremena. Isto kao i brojni učeni teolozi i crkveni ljudi, od kojih su neki postavili začetke suvremenih znanosti. Kao i Crkva uopće koja je uvijek bila veliki pokrovitelj znanstvenih istraživanja. Jednostavno, radi se o jednom (još uvijek, nažalost) široko raširenom mitu koji se nekritički prihvaća, a kosi se sa objektivnim stanjem stvari. Odraz toga je i pojam ''mračnog Srednjeg vijeka'', kao čisto iluminatske koncepcije, stvorene isključivo iz protucrkvenih propagandnih motiva, te se prešutna kao takva provukla do dana današnjeg.
Citat:
Inače, tko misli da su ovo gluposti, nek se podsjeti crkvene teorije prema kojoj je Zemlja centar svemira oko kojeg se vrte svi ostali planeti, zvijzde, galaksije, pa razno raznih učenja o vješticama, protivljenja preuzimanju arapskih znanja o kirurgiji i ljudskoj anatomiji (tada smatrano herezom) koja su danas osnova suvremene kirurgije te općenito medicine i sl, to su samo neki primjeri a bilo je još mnogo manjih i manj poznatih sličnih primjera gdje je crkva (nesvjesno) štitila neznanje ili predrasude.
Nije to bila crkvena, nego dotad prihvaćena znanstvena teorija, koja uostalom u strogom smislu nikad nije dokazana, nego se naprotiv danas javljaju i drukčije opravdane teorije. I Crkva na službenoj razini nikad nije donosila ovo što navodiš, već se radilo o spletu društvenih okolnosti. Tako da je ponovno riječ o sličnom slučaju kao gore.
Citat:
Ne mogu vjerovati da ovo stanje nazivaš dobrim stanjem, samo me zanima ako je to tako, zbog čega se sve više širi ateizam?
Posljedicu širenja ateizma na praktičnoj razini vidim u nekoliko razloga. Prvi je iskvarena ljudska narav koja teško odolijeva poticajima požude tijela, očiju i oholosti života u današnjem svijetu koji je njima preplavljenom. Drugi je vrlo široka neupućenost u temelje katoličke vjere i nepostojanje jasne vizije njezine vrijednosti. Treći taj što čovjek prije nasjeda na ono osjetilno, instantno dohvatljivo, umjesto duhovnog koje se neizravno dohvaća te stoga i ne promišlja o smislu svoje egzistencije dok se od njega na odijeli. A četvrti je i krivica sviju nas koji nepoznavanjem, iskrivljenim predstavljanjem, ili neusklađenošću svog života s katoličkom vjerom možemo postati sablazan, kao što to Drugi vatikanski koncil iznosi.
No, sve je ovo posve odvojeno pitanje od objektivne datosti katoličke vjere kao istinite i od Boga objavljene, kao što nadbiskup F. Sheen primjećuje:
''The truth is the truth even if no one believes it, and a lie is a lie even if everyone believes it.''Istina je dakle objektivna i nepromjenjiva kategorija, čiju valjanost ne može narušiti opseg njezina prihvaćanja. Kad smo to utvrdili, ostaje nam da odredimo što je to istina. To ne bi trebao biti problem u našem slučaju, s obzirom da su nam ispravni odgovori zajamčeni od samoga Boga, te preostaje samo prihvatiti ono što je već određeno.
Pa, prihvaćaš li ti da postoji objektivna istinitost moralnih propisa, zato jer su odraz same Božje biti? Ja se nadam da da, jer to stoji kao sastavni dio kršćanske vjere, a ono protivno nije ništa drugo do li agnosticizam ili ateizam, odnosno nevjera u Božju objavi.
Ako dakle prihvaćaš kao istine od Boga objavljene da su abortus, homoseksualizam, korištenje kontracepcije, ređenje žena, teški prijestupi protiv naravnog moralnog poretka stvari, tada si prihvatio i da one obvezuju svekoliko ljudsko stvorenje. Stoga je svatko obvezan svoje ponašanje s njima uskladiti, i ne može biti drugog rješenja protiv ovih prijestupa, odreći ih se i prihvatiti moralno i uredno ponašanje. To je, vjerujem jasno kao logična posljedica, i zato samo preostaje da se izjasnimo tko stoji na kojoj poziciji, kako bi rasprava mogla biti konstruktivna.
Citat:
No, dat ću ovdje odgovor na naslovno pitanje.
Ne, Katolički konzervativizam nije rješenje, rješenje je vrlo široki Katolički dijalog koji mora uključivati sva mišljenja unutar onoga što se naziva Katolička Crkva
U ovako općenitoj situaciji moramo držati obzir prema konkretnim zbiljama unutar katoličke vjere, i ako je to moguće, prepoznati karakteristične razliku između pojedinosti. I tu jednu stvar moramo odmah posvijestiti. Katolička je vjera od Boga objavljena. To se obojica slažemo. I kad govorimo o predmetu te iste vjere koja je od Boga objavljena, i njegovom točnom sadržaju, postoji li kojeg drugog rješenja osim priznavati je bezuvjetno istinitom i nepromjenjivom? Naravno da ne postoji, jer to nužno slijedi iz same činjenica da je objavljena od Boga koji je sama istina, te je tu konzervativizam jedino rješenje. Pod tim pojmom mislimo očuvanje vjere istom kakva nam je od Boga objavljena.
I u tom opsegu ne može biti govora o dijalogu za utvrđivanjem njezina točna sadržaja, budući da točan sadržaj već jest određen, i to od Boga. Pristajati na takav dijalog značilo bi ne priznavati bezuvjetnu istinitost već držati da je određena zbilja relativna, te nije od Boga objavljena. Dijalog je stoga samo moguć oko stvari koje nisu utvrđene kao od Boga objavljene, i ja se potpuno slažem da je tu i potreban. Zato se postavlja pitanje razlikovanja stvari koje sigurno jesu od Boga objavljene i onih za koje to nije sigurno. A u našoj raspravi mi govorimo o stvarima koje jesu objavljene od Boga, stoga tu ne može biti riječi o dijalogu radi utvrđivanja neutvrđenog točnog sadržaja, nego prihvaćanju onoga što jest utvrđeno kao od Boga objavljeno, i njezinom očuvanju (tj. konzerviranju).
Citat:
Kada bi znanost kojim slučajem bila sotonsko sredstvo, onda bismo se ovog trena trebali odreći apsolutno svih dosega današnja civilizacije i vratiti se u srednji vijek, pa čak i u neka razdoblja prije.
Potpuno je neutemeljena teza da se u određenim razdobljima znanost cijenila više ili manje, ili da se nekad specifično bilo protiv nje, ili da je današnja visoka tehnologija produkt konačne vjere u znanje. Ništa od toga nije točno, već se radi o klasičnim iluminatskim karikaturama radi protucrkvenih tendencija. Kojih su u današnje vrijeme ipak objektivno prevladane, pa smatram da nema smisla njihovom pojavljivanju na ovom forumu.
A da Crkva nikad nije bila protiv znanosti govore njezini najveći autoriteti, poput sv. Tome, s priznanjem da istine vjere i istine razuma nikad ne mog ubiti u suprotnosti, što je i logički samorazumljivo.
Citat:
A koliko je stanje alarmantno svjedoći i jedna priča koju mi je ispričao jedan dečko iz jedne inače konzervativne i prilično katoličke sredine:
Potpuno sam svjestan takvih slučajeva (iz vlastitog iskustva), i jedino rješenje je tim ljudima posvjedočiti smisao svega stvorenja koji se nalazi jedino u Bogu i zajedništvu koje se ostvaruje u Njegovom narodu – Crkvi, stupu i uporištu istine. Koja danas nije popularna, no kad je uostalom bila, i kada je to prava mudrost odgovarala ljudskim strastima? Naprotiv:
"A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim." (Lk 12, 8-9)
A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.'' (Lk 9,23)
Login
Registracija
FAQ
Traži
