Barnaba je napisao/la:
Dopisnik Nove TV iz Rima, Silvije Tomašević, intervjuirao je najpoznatijeg talijanskog egzorcista i predsjednika međunarodne udruge egzorcista, oca Gabriela Amortha. Silvije Tomašević je s ocem razgovarao u prostoriji u kojoj ovaj obavlja egzorcizme. Čitav sadržaj intervjua možete pogledati na
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/nova-t ... istom.htmlKad se pogleda ono što je izjavio i usporedi s bombastičnim naslovima iz novina itekako se vidi drastična razlika. Kako komentirate njegove izjave?
O. Amorth prilično realno govori, ali naslov je užasan i uopće ne paše uz tekst. Senzacionalizam – samo da se privuče pozornost, ali nažalost u ovom slučaju nije bezazlena stvar, jer takav sektaški duh uopće nije primjeren u kontekstu intervjua jednog svećenika – kao da mu se rečena izjava stavlja u usta !
Trebao bi pružiti ruku glavnom uredniku GK, vlč. Mikleniću, jer njemu takvi novinari svaki drugi put isto čine ! Srećom nije sve tako crno, jer tim napadima, s druge strane gledano, podižu popularnost i njegovim stavovima pridaju značaj…
Ali treba se buniti i reagirati jer ovakve izjave o „vragovima u Vatikanu“ su sektaške i blasfemične…
Treba pričati o tome, jer ima vjernika koji postaju zavedeni onakvim naslovima i „proročanstvima“ u stilu lažne poruke iz La Sallete-a : „“Rome will lose faith and become the seat of Antichrist“ (Rim će otpasti od vjere i postati sjedište Antikrista). U tome je baš i zamka đavlova, jer ukoliko ljudi povjeruju takvim stvarima, pomisle kako je važno kad-tad izići iz Crkve, a njihova vjera gubi oslonac i temelje te postaje praznovjerje.
ozana55 je napisao/la:
Mene zanima jedna druga stvar. Žena koju svakodnevno susrećem, a u kasnijim godinama se obratila, u svemu oko sebe vidi zloga. Svakodnevno sve oko sebe škropi svetom vodom, često govori da prepoznaje sotonu u nekim ljudima i kad ih susreće prekrsti ih...kad sma ju pitala zašto to čini, kaže da osjeća smrad od tih ljudi.
Inače se ponaša kao što navodi adrijana:
adrijana je napisao/la:
Srela sam u životu ljude koji nikad nisu znali biti posve zadovoljni svojom duhovnošću, stalno su mijenjali i umnožavali svoje molitve i ovakve i onakve pobožnosti, vezali se zavjetima i obvezama (npr. moliti 15 molitvi sv. Brigite svaki dan tijekom pune godine dana – to je otprilike pola sata dnevno × 365) i smatrali se uzrujanima ako bi koji dan to propustili, pa npr. razne zaštitničke molitve i molitve za oslobođenje (npr. one duge molitve u kojima se nabrajaju i bolesti od kojih bolesni nismo), a propustili su pogledati sebe IZNUTRA, i zaboravili na život bližnjih oko sebe…
Uz to je veoma egoistična i u svemu gleda samo sebe i svoju korist, dobri su joj samo oni ljudi koji njoj čine usluge...a sebe smatra duhovno vrlo ispravnom i na Božjem putu, odlazi na sva moguća hodočašća i duhovne seminare...
Pitam se ako njen život svojim unutarnjim stavovima i vanjskim očitovanjem – osobito prema bližnjima – ne odražava Kristovo lice, na čiju smo sliku i stvoreni, nisu li onda sva odricanja i njene molitve samo produžetak karnevala...
Razmišljala sam i ja o tome, što se ustvari događa s ljudima da postaju takvi? … U svojoj vjeri postaju zatvoreni individualisti, koji umjesto ljubavi prema bližnjemu traže spasenje samo za sebe. Jesu li se uplašili raznih proročanstava o „posljednjim vremenima“, Antikristu, „malom stadu“ (što bi značilo za njih (karikirano): „ja sam mogu poraditi na sebi i biti dobar, biti Božji, ali nitko oko mene nije dobar, nije vjernik – svi su vragovi“). Gledaju li oni u bližnjem dijete Božje ili otpadnika, nevjernika i Sotonu?
Takva vjerovanja u blisku „propast svijeta“ pretvaraju se lako u rezignaciju, zatvorenost, usredotočenost samo na sebe. Čovjek ne čini ništa za druge iz čistog nepovjerenja. Strah od budućnosti potiče njihovo religiozno ponašanje (umnažanje molitvi).
Jesu li to uglavnom vjernici koji su se obratili u kasnijoj dobi pa im nedostaje baza katoličkog („školskog“) nauka?
Jer Katekizam i Sveto Pismo izričito tvrde da ako čovjek zanemaruje bližnjeg i dobra djela Bog na njegove molitve i vapaje zatvara uši…