Leja je napisao/la:
Wikipedija..
Stajališta različitih kršćanskih Crkava po pitanju Svetog Trojstva se bitno razlikuju, a koncept sa sobom donosi brojne teološke probleme, o kojima većina običnih vjernika najčešće ne razmišlja. Poznato je, na primjer, pitanje iz koje Božje osobe dolazi Sveti duh. Rimokatolička crkva uči da Sveti Duh proizlazi iz Oca i Sina, dok pravoslavne Crkve uče da Sveti Duh proizlazi samo iz Oca.
Dio kršćanskih zajednica odbacuje koncept Trojstva.
Molim one koji vise znaju o ovome..da malo pojasne-
Sveto Trojstvo i druge Religije...Krscana.." razlika"..?
To je veoma teško teološko pitanje, koje ipak postaje sve razumljivije, zahvaljujući savremenim crkvenim ocima i teolozima. Da bismo razumeli tu temu potrebno je, pre svega, imati veru u Trojicu (Trojstvo), jer tek onda će nam se dati otkrivenje i razumevanje tih tajni.
Međutim, potrebno je neprestano se boriti i izbegavati pogrešno razumevanje toga pitanja kao ideloškim načinom, to jest treba izbegavati verovanje u Trojicu kao načinom nekakve ideologije. Razumevanje prave istine o Trijadološkim istinama ostvaruje se putem uvrštenja u biće Crkve, učestvujući u tajnama, pre svega u Evharistiji, i sledstveno tome imaćemo razumevanje tog teškog pitanja.
Glavno dogmatsko verovanje u Trojicu uči da su ličnosti Oca, Sina i Duha Svetoga uvek nerazdvojne, da se u potpunosti nalaze jedna u drugoj, i da se na takav način sagledava jedinstvenost Božija. U apsolutnom smislu Bog je ljubav, a suština kojom postoji Bog čini Ga Jednim Bogom.
I pored svega toga, treba znati da se Bogu treba uvek obraćati kao prema Ličnostima, ili kao prema Ličnosti jednoga od Trojice. Dakle, obraćamo se ili celokupnoj Trojici istovremeno, ili pak, Dvojici, na primer Duhu i Sinu, ili jednome od Trojice, Ocu ili Sinu ili Duhu.
Bog za nas nije neka bezlična ,,sila'' i tome slično, naš Bog je konkretno Biće Zajednice. Međutim, u savremenoj teologiji, istina o trojičnosti Božijoj toliko se iskristalisala, da oslovljavanje svakoga pojadinačnog Lica Trojice može posedovati pojam bića, a da istovremeno bude zadržano jednoboštvo. To je teologija koja danas predstavlja najdragoceniji doprinos čitavoj filosofiji.
Uglavnom, kod objašnjenja o trojičnosti Božijoj, govori se da Bog nije samac. Naime, Bog u Svome postojanju, večnom i nestvorenom, nije samac, već postoji kao ,,zajednica Tri Ličnosti'', u tolikoj meri sjedinjenih da Njihova ,,suština'' jeste Njihovo jednoboštvo. Lica Trojice nikada ne mogu biti razdvojena.
Tek u ikonomiji, to jest u domostroju spasenja sveta, Bog se otkriva u različitim službama. Sin uzima na Sebe prirodu čovečansku, Otac blagovoli i šalje Sina, a Duh sudeluje i sabira narod u Telo Hristovo. To su, dakle, tri razlite božanstvene službe zarad večnog spasenja ljudi. Time je otkriveno da ljudi treba da postanu ,,deca Božija'', odnosno da budu usinovljeni kroz Hrista, da budu poneseni i oboženi Hristom u suštinskom smislu njihovih bića, a to se postiže Evharistijom i pričešćem.
