Katolički odgovori

Adrijana, ovaj zadnji post-citat ti je extra. Nadam se da se ne ljutis, citirala sam ga i postavila kao temu na forumu obracenje. Zbilja me zanimaju reakcije.

prvo da kažem da se meni mnoge stvari na Grmljavini pravde ne sviđaju. Što se tiče Garabandala, citirala si stav biskupa, neke stvari si istrgnula iz konteksta, a neki argumenti su ti zaista smiješni. Bilo bi lijepo da si recimo dala čuti brojne ljude koji su svjedočili "ukazanjima" ili citirati Conchitin dnevnik. To bi bilo isto kao da o Međugorju citiraš samo izjave mjesnog biskupa. Govoriti da je to sotonsko djelo, a poziva se na obraćenje života, molitvu, pokoru je neozbiljno. Treba pustiti vrijeme pa će se vidjeti što je istina..btb

Pozdrav.
Znam da su ovakvi stavovi kao moji trenutno u manjini, jer veliku popularnost imaju izgleda knjige kao Grmljavina pravde, Veliki znak i dr. koje govore suprotno. Zato hvala što si se javio i pružio mi poticaj da razmislim još jednom o svemu tome i napišem razloge zbog kojih smatram da nisam u krivu.



Niti meni. To je zbirka onih “poruka” koje je Crkva proglasila istinitim, ali i onih koje je osudila. Naravno, te osude autori knjige relativiziraju. Ne sviđaju mi se niti neki uopćeni zaključci autora, kao što je sljedeći (citiram):

Katoličko nas proroštvo upozorava na teške probleme koji prijete papinstvu u ovim posljednjim vremenima. Jedan se od vjerojatnih vidova razvoja događajâ odnosi na progonstvo katolikâ koji slijede istinska Crkvena učenja. Kada Papa Ivan Pavao II više ne bude među nama, svi su izgledi - prema iskazima današnjih vidioca, kao i prema mišljenju pozornih promatrača događanja u Crkvi - da nas očekuje potpuni kaos. Papinsku će vlast zgrabiti antipapa, dok će vjerni elementi Crkve biti podvrgnuti jakim progonima. Proročanstva nam govore o dosad nezabilježenim progonima onih koji će slijediti Crkvena učenja. Oni koji će se čvrsto držati vjerskih istina bit će, prema riječima nekih vidjelaca, proglašeni najgorim krivovjercima.

Osim što taj citat (namjerno ili slučajno?) pogađa sadašnjeg papu Benedikta XVI., ovakav zaključak nudi jedno sektaško viđenje spasenja – sugerira čitateljima kako će sam Papa progoniti iskrene vjernike, tj. kako će se sama Crkva do te mjere izopačiti da će prave vjernike proglašavati krivovjercima! U koju “crkvu” treba dakle bježati? Možda osnovati neku novu – ionako sve sekte za sebe tvrde da su “jedino one pravovjerne”…

To nije sve. Grmljavina pravde govori o nekim napuhanim zavjerama unutar Crkve (kao što je odlomak o prešućenoj Trećoj fatimskoj tajni). Ta zavjera izravno pogađa, opet, povjerenje čitatelja u dobre namjere crkvenog autoriteta.
Citiranjem poruka lažnih proroka kao što su Conchita, Christina Gallagher, Julia Kim, Theresa Lopez Grmljavina pravde aludira na njihove biskupe (koji su ih osudili) kao na nevjerne, slijepe i zavedene.
Znači, postavlja se pitanje: treba li vjerovati autorima knjige ili biskupima?

Na jednoj temi sam već prije napisala kako mi se čini da sve te objave više nisu pitanja Marijinih ukazanja, nego pitanja poslušnosti crkvenom autoritetu.
Jer ako taj autoritet griješi u tako jednostavnim pitanjima “privatnih objava”, kako li onda neće griješiti u nekim drugim pitanjima vjere, morala ili društvenih pojava?

Zanimljivo, jedan dobar dio knjige govori o lošim stranama modernizma (pokreta osuđenog u Crkvi), jer modernizam potkopava hijerarhiju i autoritet, a autori knjige ne vide da to upravo i oni čine.




Izjave mjesnog biskupa su itekako važne, jer bez njih slušamo (i čujemo) samo jednu stranu, a jednostranost u takvim slučajevima otvara prostor manipulacijama i igrama. Citati Conchitinih dnevnika postoje u Grmljavini pravde i u Velikom znaku i to istrgnuti iz stvarnog konteksta i stavljeni u nov kontekst okružen porukama iz Fatime i Krakowa, da čitatelj ne bi primijetio razliku.

Stvaran kontekst Garabandala je ono što sam opisala u prijašnjem postu, ma koliko “smiješno” neke stvari izgledale. Na youtubu ima nekoliko video-priloga na kojima se dobro vide te čudnovate stvari (znakovi) koji su toliko uzbunili svijet da se postavilo pitanje – je li ovdje na djelu Bog ili Sotona?

Jedno su osobni dojmovi, zapažanja i svjedočenja, a drugo je tumačiti te znakove poznavajući tradiciju Crkve, postojeće teološko znanje o djelovanju Sotone. Stručnjaci znaju (kroz brojne zabilježene primjere kroz povijest) što je sve Sotona kadar učiniti, a kakvo sve iskustvo Boga može biti. Ako je potrebno, imam i kratak opis toga. Ako su u Garabandalu petorica biskupa ustvrdili (petorica, a ne jedan) da to nije Božje djelo, jesu li se svi oni dakle urotili protiv dobronamjernih hodočasnika, ili su možda u pravu?




Ako je sotona Zavodnik, varalica, usto, kažu, inteligentniji od ljudi, zar će se on pojavljivati možda crn, dlakav, s dugim repom, govoriti psovke i bestidnosti? Koga će on time zavesti? Koga prevariti?
Ali ako se pojavi u liku anđela s porukom poziva na molitvu, obraćenje i post onda su njegove šanse puno veće. Tim više što je njemu cilj pridobiti povjerenje ljudi i zavesti čak i izabrane. Ako narod sluša njegove poruke, čak 90 % poruka može biti vrlo pobožnih i dobronamjernih, pa ljudi neće ni primjetiti da su zbog onih 10 % pogrešnih zavedeni zašli u krivi smjer. Sotona djeluje tako da iskrivi savjest kod ljudi, da više niti ne primjete da loše čine, pošto se smatraju velikim vjernicima.

Ima jedan primjer iz knjige Veliki znak 2, radi se baš o Conchiti iz Garabandala kako je krenula u samostan:

Končita je ušla u novicijat karmelićanki u Pampeloni 7. veljače, a 13. veljače 1966., unutrašnjim glasom govorio joj je Gospodin:
— Končita, ti si došla ovamo, u ovaj koledž, da bi se pripremila postati moja zaručnica i to kažeš da je to zbog toga da bi me slijedila. Zar ne kažeš, Končita, da želiš slijediti moju volju? Ali, sada ti izvršavaš svoju volju. I zar će to biti čitavog života? Ja sam te izabrao u svijetu da bi u njemu i ostala, da bi se srela s mnogim teškoćama na koje ćeš, zbog mene naići. Sve ovo ja želim za tvoje posvećenje i da bi se prikazala za spas svijeta. Treba da svijetu govoriš o Mariji. Prisjeti se da si me u lipnju pitala, da li da postaneš redovnica. Odgovorio sam ti: »Posvuda ćeš naći križ i patnju.« To ti i sad ponavljam. Končita, da li si ikada osjetila da te zovem da budeš moja zaručnica? Ne. I to je zato jer te nisam zvao.
— A kako se zna da smo pozvani, upita Končita.
— Ne uznemiruj se zbog toga, ti to nikada nećeš osjetiti.
— Onda me Ti, Isuse, ne voliš?
— Končita, to me ti pitaš? Tko te je otkupio? Ispuni moju volju i pronaći ćeš moju Ljubav ...


Samo šest dana nakon ulaska u novicijat “Isus” joj govori: Zašto si došla? Pa nisam te zvao!
Svi znamo da Bog uvijek zove, puno ih je zvanih, malo ih se odaziva. Conchita je izišla iz samostana uvjerena da ju Gospodin nije niti zvao…!

Znam da ovo opet neće svi shvatiti, ali i opisani događaj je jedan od znakova…

Bb!

Nemoj se uvrijediti , ali me zanima Adrijana dali ti ovdje vjeruješ da je izmislila priću ili da joj objava nije od strane svjetla . Pozdrav svima.

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Nisam se uvrijedila, a nemoj se ni ti . Mislim da su moji postovi prilično jasni.

Pozdrav i tebi!

prvi dio o grmljavini pravde uopće neću komentirati, dovoljno je reći da neki od tih proroka i dan danas imaju na svojim stranicama da nakon Ivana Pavla 2. dolazi antikrist, pa ako je Benedikt 16. antikrist onda sam ja svemirski brod..
drugo, ja uopće ne postavljam pitanje treba li vjerovati biskupu ili autorima knjige. Mogu ti navesti niz primjera kao npr slika milosrdnog Isusa ( Faustina Kowalska) gdje su je čak zabranjivali štovati u crkvi. Bog ponekad dopušta takve stvari, da bi pokazao da to dolazi od njega. Sjeti se Padre Pia. Tu bih također naveo da je prije 2 godine (mislim) crkva priznala ukazanja u Notre Dame de Luz, koja su se odvijala prije par stotina godina , a trajala su nekoliko desetaka godina. Jesu li i oni koji su vjerovali u to bili zavedeni? Dakle ja mislim da treba biti oprezan, uostalom vrijeme će vrlo brzo pokazati što je istina. Slažem se da su stavovi biskupa važni, samo mislim da su i oni ljudi. Naveo bih primjer Međugorja. Nije slučajno da se osnovala međunarodna komisija, jer je preočito da je tu bilo svega osim objektivnosti. I u Međugorju se ne radi o izjavi jednog biskupa, već više njih, koji su ponavljali tezu da se tu ništa ne događa, iako su bili pozvani iz Vatikana da se sudrže komentara. Zato im je i odgovoreno da je to njihov stav.A o brojnim kontraverzama vezanim uz poruke vidioca su napisane knjige i knjige.
Vjeruj mi da mi ne treba objašnjavati da je Sotona Lučonoša, na tu temu sam pročitao i vidio jako puno.Također, znam da je u stanju izvoditi čudesa. "ozdravljati",on je zapravo majmun koji oponaša Boga, pa ima i svoje proroke. U tvom zadnjem odlomku ne vidim ništa sporno. Ivan( vidioc) je također krenuo u samostan, pa je izašao i poslije se oženio. To je bio, on kaže, Božji plan ili poziv,. Mnogi to koriste kao napad na Međugorje, jer kao nitko od vidioca nije otišao u samostan, kao da je brak manje vrijedan poziv.
Ovdje dosta pišem o Međugorju jer o tome dosta znam, a vidim dosta sličnosti između Garabandala i Međugorja.
Na kraju, moja vjera ne ovidi ni o Garabandalu, ni o Međugorju, niti mi je namjera nekog uvjeravati u istinitost ukazanja. Osobno vjerujem u ukazanja u Međugorja, za Garabandal nisam siguran iako sam puno čitao o njemu, pričao s ljudima koji su bili tamo itd...
Mislim da treba biti jako oprezan, kao što crkva i jest, te ne osuđivati. Vrijeme će vrlo brzo pokazati jesu li ukazanja vjerodostojna. A Sotona nikad ne spava i kao ričući lav obilazi- sukob franjevaca i biskupa, te bivši franjevci koji su izbačeni i imaju paralelnu crkvu na području Hercegovine. eto, toliko btb

To je vrlo neozbiljno od njih



U knjizi "Grmljavina pravde" nalaze se vidioci za koje je već vrijeme pokazalo da su lažni, da su prevaranti ili zavedeni, tu se više ne radi o tome da bi nakon nekog vremena mogli biti priznati. Pošto autori knjige (iako su obavješteni) još nisu našli moralne snage ispričati se čitateljima radi svojih propusta, vjernike treba obavijestiti da ne nasjedaju na "mnoštvo poruka i znakova" opisanih u knjizi, jer knjiga jednostavno nije vjerodostojna. Katolici bi trebali tražiti istinu, istinite Marijine poruke svijetu u današnje vrijeme, ali prije svega znati da prava katolička vjera u budućnost nije trčanje za samozvanim prorocima, nego povjerenje u javnu objavu (koja je sasvim dostatna za potpuno razumijevanje Božje objave svijetu).

Između ostalog, knjiga ostavlja čitatelju mučan okus gorčine, straha, panične bojazni oko budućnosti, za razliku od pravih Marijinih poruka koje nude utjehu, svjetlo i rješenje, te zato mogu biti poticaj za svakodnevni život. Prave poruke potiču na budnost, ljubav i milosrđe, a ne ulijevaju čitateljima strah u kosti mnoštvom prorokovanih kazni, upozorenja i nesigurnosti spasenja.
Kakva je Marija, Majka Crkve i naša majka, koju opisuje knjiga?



Upss... pogrešna interpretacija. Vatikan nije zabranio ni prvom ni drugom biskupu na čijem se području Međugorje nalazi da govore o svojim saznanjima i stavovima. Jedan vatikanski dužnosnik bio je upitan je li stav mostarskog biskupa i službeni stav Crkve (Vatikana), na što je odgovorio da biskup ima svoje mišljenje, a da se Vatikan drži službene izjave BKJ (tzv. Zadarske izjave). Nadam se da je poznat sadržaj te izjave.



Kad se usporedi slučaj Conchite iz Garabandala sa sv. Bernardicom iz Lurda ili sa sestrom Lucijom iz Fatime, postavlja se pitanje kako to da su obje otišle u samostan (i to prilično strog), odvojile se od svijeta, a ipak se poruka o ukazanjima munjevito proširila svijetom (bez njihove dodatne pomoći). A "Isus" iz Garabandala je Conchiti rekao drugačije:
Ja sam te izabrao u svijetu da bi u njemu i ostala... Treba da svijetu govoriš o Mariji.

A na kraju krajeva, za Garabandal zna nekolicina vjernika... Prošlo je puno vremena... Još nije priznato.



Mislim da su puno pogriješili takvi koji su pisali razne grmljavine pravde kad su počeli uspoređivati i pronalaziti sličnosti između ovih dvaju ukazanja. Željeli su Garabandalu vjerojatno povratiti izgubljenu (ili bolje reći nikad postignutu) popularnost, a Međugorju su učinili veliko zlo.

Garabandal je u ispitivanju pokazao osobine demonskog ukazanja, s vidjelicama su se naočigled sviju događale vrlo neobične i protuprirodne stvari, kao npr. kad su tijekom nekoliko ukazanja hodale unatraške brzim koracima glavama potpuno zabačenim unatrag s pogledom nepomično u vis, te ostali vrlo neprirodni pokreti, bez pada i bez ikakve ozljede... Toga niti sličnih stvari u Međugorju uopće nije bilo. U Garabandalu su se ukazanja većinom događala noću, u atmosferi koja je više sličila na neki horor film, nego na mistično iskustvo anđela. U Međugorju se nikako ne bi moglo raditi o tome.
Jedino o dvije preostale stvari: ili se radi o prevari, prevari franjevaca, kao što biskupi tvrde; ili su ukazanja istinita i jedinstvena.



Bog te blagoslovio, Zvone!

gle, o grmljavini pravde imamo iste stavove pa nema potrebe dalje o tome polemizirati.
Što se tiče preporuke vatikana, riječ je o tip feleru, dakle radi se o dokumentu kongregacije za nauk vjere na čelu sa tadašnjim prefektom Ratzingerom upućenom biskupu Periću, a ne biskupima (o suzdržavanju komentiranja događaja u Međugorju).


citat:Kad se usporedi slučaj Conchite iz Garabandala sa sv. Bernardicom iz Lurda ili sa sestrom Lucijom iz Fatime, postavlja se pitanje kako to da su obje otišle u samostan (i to prilično strog), odvojile se od svijeta, a ipak se poruka o ukazanjima munjevito proširila svijetom (bez njihove dodatne pomoći). A "Isus" iz Garabandala je Conchiti rekao drugačije:
Ja sam te izabrao u svijetu da bi u njemu i ostala... Treba da svijetu govoriš o Mariji.

A na kraju krajeva, za Garabandal zna nekolicina vjernika... Prošlo je puno vremena... Još nije priznato.


ovaj argument ti ne stoji,pogledaj Notre dame de Luis, u krajnjoj liniji i za La Salette zna malo ljudi, a priznato je ukazanje. A što se tiče poziva, slobodni smo odabrati.


O demonskom karakteru ukazanja ne bih, u Međugorju su također djeca trčala na brdo ukazanja kroz trnje pa im nije ništa bilo, a interpretacija o atmosferi kao u horror filmovima, ne znam na temelju čega si to zaključila.
uglavnom nemam namjeru dalje polemizirati o Garabandalu, jer smatram da ti nikamo ne vodi. Mnoge stvari smo i ti i ja pročitali, a što je stvarno istina to je pitanje.
Za kraj dio razmišljanja moje prijateljice koja je bila u La Salettu


Ovo o La Salette je zanimljivo, ali ja tamo u svetištu u knjižari nisam mogla naći nikakvu knjigu niti brošuru koja bi pisala o tome što se događalo nakon ukazanja, iz nekog razloga očito postoji konsenzus o šutnji, jer i ovih par misionara notre dame de la salette isto ne pričaju o događajima nakon ukazanja - mislim da je stvar nepouzdanih pisanih izvora. Uglavnom radi se o tome da je Melanie nakon objave ukazanja htjela objaviti i "tajnu", pa je pisala još neke stvari kasnije, a vezane uz grijeh u svećeničkom staležu - zanimljivo je da su je francuski biskupi odbacivali, a dvojica papa podržavali. treba čitat iz više izvora da bi se dobila slika o tome što se događalo, ali meni je skroz moguć i prihvatljiv scenarij da se radilo o masoneriji u redovima francuskih biskupa, koji nisu mogli otrpjeti takvo nešto, da im netko sipa kritike na račun...osim toga, sjećam se u priče o progonu redovnika iz Francuske početkom 20.st., dakle biskupije su mogle ostati ali su redovnici morali van iz Francuske... ono, otkud takva pogodba s vlašću? odnosno, što je to zadržalo dijecezanske svećenike a otjeralo one koji nisu pod direktnom paskom biskupa? meni se zaključak nameće sam po sebi - imaš biskupe masone koji kontroliraju kler, a time i narod, a ukloniš monahe i redovnike i time je kontrola uspostavljena. morat ću potražit neku literaturu sad u fr kad budem.

Što se tiče poziva, osobe koje dožive ukazanja vrlo često imaju potrebu potpuno se posvetiti Bogu i odreći se svjetovnih užitaka, a to mogu bolje u redovničkom zvanju. Ni Isus ni Marija od osoba ne traže širenje svojih privatnih objava svijetom, nego život po vjeri i krjepostima. Za ostalo se brine Božja providnost.


Da, i ja sam čula za to. Čak na jednoj američkoj stranici o Međugorju sam pročitala da su djeca "čudesnim levitacijama" (lebdenjem) bili uzdignuti na mjesto ukazanja. A Vicka zapravo u svojoj prvoj knjizi pripovijeda:
Poletili smo gori ko krilati. To je sama drača, kamen... Strašno je uzastranu. Ali leti se ko tica. Sve leti. I mi i narod.

i to je levitacija.. ... o da.


Na temelju starih snimki koje sad možeš vidjeti i na youtube, a zaključak nije samo moj, nego i drugih ljudi koji su gledali!



Na web-stranicama La Saletta piše sve o tome:
http://www.lasalette.org/index.php?opti ... &Itemid=44

Piše sve o poruci:
http://www.lasalette.org/images/stories ... sublet.pdf

I o Melanie i Maximinu:
http://www.lasalette.org/images/stories ... ildren.pdf
(također i o Melaninom lutanju i serviranju javnosti lažnih poruka koje nisu imale veze s njenim prvotnim pričanjima o ukazanjima)

Jedna dobra stranica koja sve opisuje što se događalo nakon ukazanja:
http://www.associatepublisher.com/e/l/la/la_salette.htm

Prema tome, nema nikakvog konsenzusa o šutnji. Melanina lažna poruka nije bila zabranjivana i stavljena na Popis zabranjenih knjiga (onda dok je još vrijedio) radi nekakve „urote biskupa protiv Melanie“, nego jednostavno zato što je ona upala u krug ljudi koji su se bavili okultizmom i pseudo-misticizmom i pred kojima se željela „dokazati“ svojim proročanstvima. Njome su se koristili francuski masoni i antiklerikalci u svojim napadima na Crkvu. Kad se malo pozornije pročita, vidi se koliko ima dvoznačnih i višeznačnih izjava i zagonetki koje se pripisuju Gospi u toj lažnoj poruci.
Velika je šteta i propust što se u knjigama kao „Grmljavina pravde“, „Veliki znak“ i na stranicama molitve.info i sites.google.com – molite draga djeco u opisu La Saletta navodi ta Melanina krivotvorena poruka i mislim da na to treba upozoriti ljude.
Nema tu nikakve šutnje, urote niti tajne, to je sve već dugo poznato. Za one koji svjesni situacije šire tu poruku i pišu za nju da je „najvjerodostojnija od mnogih koje su se pojavile“ (G. pravde), osobno sumnjam u njihove dobre namjere. To je zloupotreba privatnih objava za sektašenje unutar Crkve. Ljudi, ni krivi ni dužni, nasjedaju.

slažem se da se osobe mogu potpunije posvetiti Bogu u redovničkom zvanju, a to što Isus i Gospa traže od osoba to bih ostavio Isusu i Gospi. Ana Katarina Emerich je godinama svakodnevno primala objave o životu bl. Djevice Marije i Isusovoj muci valjda sa ciljom da ih objavi jer je Isus to tražio, uz naravno život po vjeri i krepostima.

Snimke sam davno gledao i ja nisam stekao takav dojam, dakle radi se o subjektivnom stavu, tvom ili mom svejedno.

To je tvoj kut gledanja, rekoh da se ne želim osvrtati na Grmljavinu pravde i zašto. Ja sam bio u La Salettu, a ovo je dojam moje prijateljice koja je ondje provela mjesec dana. Francuski masoni su iskoristili njenu poruku za napad na crkvu, i mislim da ona za to nije kriva. Nekim pojedincima u crkvi tada očito nije pasala poruka, kao što je to i danas slučaj sa nekim stvarima u crkvi. Dvojica papa su je podržavali.Priča se događala u osjetljivom trenutku francuske povijesti, republika-kraljevstvo i to je odigralo važnu ulogu( političke igre). Melanie je kasnije objavljivala s imprimaturom biskupa, a to što je poruka završila na Indexu ne znači baš ništa - tamo je, naime, bila i sveta Faustina Kowalska sa svojim Dnevnikom...

Na kraju Navedene web stranice NISU web stranice svetišta N.D. de La Salette, nego web stranice američke provincije Misionara. I kao i u prethodnom slučaju smatram da ova rasprava ne vodi nikamo. Toliko od mene BTB.

Ako baš želiš možemo ravršiti ovu raspravu, ali ne mogu se složiti da baš nikamo ne vodi.

Evo mojih odgovora:

Ti misionari pišu SVE ISPRAVNO o ukazanjima i poruci, ništa ne taje, ne izobličavaju, niti ne zbunjuju ljude.
Njihova karizma jest širenje PRAVE pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji i Isusu. Na tim stranicama piše kako i kada su osnovani.

Isto kao što je i Misionarima Predragocjene Krvi Kristove karizma i misija širenje PRAVE pobožnosti prema Kristu, nasuprot nekim udrugama koje se slično nazivaju, a šire one nepriznate poruke i ukazanja iz Nigerije...



Naravno da su je dvojica Papa podržavali. Ukazanje se dogodilo 1846.g., biskup je priznao 1851.g. pa su Melanie i Maximin (tada još mladi) proslijedili svoju poruku Papi, a Melanie je krivotvorila svoju poruku tek 1879.g. - znači punih 18 godina ona je bila u Papinoj milosti, pisala sam prije da ju je i biskup često branio od onih koji su je osporavali. Nijedan Papa ju nije isključio, ona se sama isključila i iznevjerila svoje poslanje (da ne govorimo da je pošla u samostan i nekoliko samostana promijenila dok nije konačno napustila zvanje). Kako u Crkvi to obično biva, ona se uvijek mogla vratiti na pravi put; jer je kao vrlo mlada vidjelica uživala veliko povjerenje ljudi iz hijerarhije.



Nije tako. Poruka je stavljena na Index NAKON objavljivanja 1879. s imprimaturom, a pošto takva zabrana dolazi iz više razine odgovornosti, imprimatur je poništen Indexom, pa se ne može više govoriti (kao što to čine na stranici molitedragadjeco) da je "Crkva priznala poruku u studenom 1879.g." Crkva je poruku odmah nakon objave ZABRANILA.

Danas imamo ukazanja u svijetu koja su DJELOMIČNO priznata (samo u lokalnoj biskupiji), a to znači da ne uživaju potporu cijele Crkve (cijelog svijeta), a imamo i ukazanja koja su POTPUNO priznata, što znači da ima dovoljno vjerodostojnih dokaza o njima, da su dopuštena hodočašća, da se Papa o njima pohvalno izjasnio (u službenim obraćanjima vjernicima, a ne u osobnim razgovorima), te da crkvene službe koje ispituju takve stvari nisu u njima pronašle ništa sporno.

Poruka i molitva "Gospi sviju naroda" (iz Amsterdama) imala je imprimature više od 30 biskupa, pa se ipak Kongregacija za nauk vjere negativno odredila prema njoj, a sve zbog stiha u molitvi koji glasi "Gospa ... koja je nekoć bila Marija". Pogrešku koju su uočavali i prosječni vjernici, neki biskupi su, iz ne znam kojeg razloga, PREVIDJELI.

Sv. Faustina Kowalska je sa svojim Dnevnikom s pravom bila na Indexu, jer su se u to najranije doba pojavili NETOČNI PRIJEVODI njenih dnevnika s poljskog jezika, a sadržavali su više toga što je međusobno bilo proturječno i zbunjujuće. Krakowski nadbiskup (kasnije papa Ivan Pavao II) osobno se zauzeo da se te netočnosti isprave, da do ljudi dođe prava poruka Milosrdnog Isusa, te je on oblikovao niz pobožnosti na temelju objava i istraživao život redovnice Faustine, što je dovelo do kanonizacije.



Čitala sam o tome, imam jedan dio njenih objava kod kuće. Otkad je dobila stigme, bl. Anna je radi njih toliko trpjela da je svoj život provela prikovana uz krevet. Kako piše u predgovoru knjige:"Bila je duboko uvjerena da je njezina patnja ujedno i patnja za druge. Kao što je Krist podnosio muku na križu za svijet, tako je i ona htjela biti sudionikom patnje. Oni koji su je poznavali i doživljavali njezine muke, piše dr. Michael Bangert, imali su osjećaj da doista preuzima na sebe muku drugih koju strpljivo podnosi."
Često je padala u ekstaze iz kojih se satima nije budila. Njena viđenja zabilježena su zahvaljujući književniku-obraćeniku Clemensu Brentanu koji je zadnjih šest godina njenog života boravio uz njenu postelju zapisujući viđenja koja mu je pripovijedala. Te bilješke nakon njene smrti 1824. počeo je sređivati i oblikovati u knjigu. Brentano je 1833.g. objavio "Gorku muku Gospodina našega Isusa Krista". Obilje materijala koje sam nije uspio srediti, uredio je i objavio p. Schmoeger poslije Brentanove smrti. Tako su nastale knjige "Život Blažene Djevice Marije" i "Siromašni život Gospodina našega Isusa Krista".

hvala na info, ovo mi je promaklo. Postavlja se pitanje čemu tolika tajnovitost i bi li se izbjegle brojne sekte i zablude da jednostavno objave sadržaj kao što su objavili treću fatimsku tajnu, pa prošlo je 160 godina

Navodno je o. Michel Corteville 1999.g. pronašao u vatikanskim arhivima poruke s tajnama koje su Melanie i Maximin dostavili papi 1851.g. Objavio je to u nekim knjigama, ali nije imalo veliki odjek.

Maximinova tajna: http://www.miraclehunter.com/marian_app ... 1_01e.html

Melanina tajna: http://www.miraclehunter.com/marian_app ... 1_01e.html

To je uzeto iz konteksta stranice http://www.miraclehunter.com/marian_app ... index.html na kojoj je crvenim slovima istaknuto da Tajne nemaju službeno priznanje Vatikana, već je priznanje sadržano samo za ukazanje i neka čudesna ozdravljenja.

I još jedna stranica koja govori nešto više o tome: http://jloughnan.tripod.com/salquote.htm

Antikristi i masoni, komunisti, ovi - oni...

Infiltracija u crkvene redove

Izrazito pobožni tekstovi nekih katoličkih suvremenih proroka koji govore o masonskom utjecaju na Crkvu, globalno gledajući, spas za vjernike i svećenstvo vide ponajviše u povratku u tradicionalizam: tj. kritiziraju Novi Red Mise, ekumensko shvaćanje II. vatikanskog koncila, “protestantizaciju” crkvene glazbe, tvrde kako će masoni-svećenici prisiljavati vjernike da sv. pričest primaju samo na ruku i sl.
Povod takvome shvaćanju možemo donekle pronaći u reakciji na onaj “progresivni”, liberalni, “sekularistički duh” II. vatikanskog koncila, prisutan kod raznih ekstremnih teologa. U toj reakciji, koja nije do kraja domišljena, prisutne su i razne nedorečene, dvoznačne poruke, kojima se očito pretjeruje, vjerojatno s ciljem jačeg afektiranja i zastrašivanja. Posljedica toga može uistinu biti jedan neracionalan strah kod vjernika, nesigurnost u vjerskim i duhovnim stvarima, opterećenost nepotrebnim brigama i udaljavanje od korisnog angažmana u društvu.

Primjeri takvih poruka:
“Zaposjeli su najviše crkvene "položaje", sa ciljem da vode Moju Crkvu kako hoće, učinivši da ih slušaju i iščeznu svi oni koji Me istinski ljube. Vodi ih sotona, njihov poglavica, i zauzeli su tri najviša položaja svijeta, s ciljem da upropaste svaku dušu.”
Francois, iz okolice Pariza, 1996., citirano s jednog foruma

“Moj Papa, Ivan Pavao II... potvrđujem ti da je on Papa moje tajne; Papa o kojem sam govorila djeci za vrijeme ukazanja; Papa moje ljubavi i moje žalosti... Kada taj Papa izvrši zadaću što mu ju je Isus povjerio, a ja siđem s neba i primim njegovu žrtvu, svi ćete već biti zastrti gustom tminom otpada, koji će tada postati sveopćim."
Otac Gobbi, 1991.

“Dana 13. lipnja 1989., odmah po pouci o masonstvu u politici, Blažena je Majka Svećeničkom marijanskom pokretu pružila uvid u masoneriju u crkvenim redovima i njenu snagu na zemlji: "Dolazi iz zemlje kako bi pomogla Crnoj zvijeri koja izlazi iz mora, zvijer koja ima dva roga nalik na janjeća ... Uz simbol se žrtve usko vezuje svećeništvo: dva roga. Veliki su svećenici iz Staroga zavjeta na glavama nosili pokrivala s dva roga. Crkveni biskupi nose mitru - s dva "roga" - kako bi izrazili puninu svoga svećeništva.”
(opaska: osnivač Svećeničkog marijanskog pokreta je o. Gobbi)
Ulomak iz Grmljavine pravde

Ono što je doista vrlo tragično jest da upravo takve poruke (naravno bez stvarnog konteksta) koriste anti-katolički nastrojeni pojedinci, kao npr. američki adventist koji je snimio niz prezentacija na temu “Đavao u Vatikanu”. U njima, nakon uvodnog citata o. Martina Malachija (ni krivog ni dužnog prikazanog kao protivnika vjere), dotični anonimni redatelj koristi opis biskupske mitre (iz poruke o. Gobbija) kao “argument” za poganstvo i masonstvo u Crkvi (!!) Prikaz se nastavlja predstavljanjem bl. Alojzija Stepinca kao “fašističkog suradnika koji je blagoslivljao progone”. Dalje niti ne treba pisati…!

Iako je to primjer kako neke laži godinama uspijevaju preživjeti i dalje se širiti, zanimljivo je primijetiti kako su upravo one potekle iz masonsko-komunističkih krugova. Više knjiga (koje su pisali masoni, ali i njihovi povjesničari) govore da je određen broj ljudi koji su pisali optužnice protiv kard. Stepinca i sudili mu, bili iz redova prijeratnih slobodnih zidara, koji su se vješto preobukli u komuniste, “osloboditelje”. Za pomilovanje, nudili su mu uvjet da se odrekne veza sa Svetom Stolicom, tj. da je kard. Stepinac pristao na to, bio bi to kraj Katoličke crkve u Hrvatskoj.
Kako su ta ratna vremena bila specifična, bilo je i svećenika koji su se borili na strani partizana, kao i onih koji su prihvatili komunizam kao svoju doktrinu. (Međutim, to još ne znači da su bili i masoni.)

Jučer (28.8.) Večernji list je (u majušnom članku) objavio zamisao predsjednika Josipovića da posjeti grobove poginulih svećenika partizana. Ljevičarska novinarka J. Popović tako je o poznatim svećenicima-antifašistima napisala: “…Najpoznatiji je Svetozar Ritig, svećenik koji je 1943. otišao u partizane, a potom bio i ministar u prvoj “partizanskoj vladi”…”
Mons. Rittig je, međutim, po zadatku, zajedno s pleterskim priorom E. Leopoldom, dolazio u Krašić kardinalu Stepincu nastojeći ga nagovoriti da prihvati uvjete komunista, pokušavajući ga “izmiriti”, na što im je Stepinac obojici rekao da su otpadnici.
(I. Mužić, Katolička crkva i Stepinac)

Jako dobro sročeno ali mi se čini kako takvo djelovanje nije karakteristično samo za "suvremene proroke".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.