Pozdrav.
Znam da su ovakvi stavovi kao moji trenutno u manjini, jer veliku popularnost imaju izgleda knjige kao Grmljavina pravde, Veliki znak i dr. koje govore suprotno. Zato hvala što si se javio i pružio mi poticaj da razmislim još jednom o svemu tome i napišem razloge zbog kojih smatram da nisam u krivu.
zvone je napisao/la:
prvo da kažem da se meni mnoge stvari na Grmljavini pravde ne sviđaju.
Niti meni. To je zbirka onih “poruka” koje je Crkva proglasila istinitim, ali i onih koje je osudila. Naravno, te osude autori knjige relativiziraju. Ne sviđaju mi se niti neki uopćeni zaključci autora, kao što je sljedeći (citiram):
Katoličko nas proroštvo upozorava na teške probleme koji prijete papinstvu u ovim posljednjim vremenima. Jedan se od vjerojatnih vidova razvoja događajâ odnosi na progonstvo katolikâ koji slijede istinska Crkvena učenja. Kada Papa Ivan Pavao II više ne bude među nama, svi su izgledi - prema iskazima današnjih vidioca, kao i prema mišljenju pozornih promatrača događanja u Crkvi - da nas očekuje potpuni kaos. Papinsku će vlast zgrabiti antipapa, dok će vjerni elementi Crkve biti podvrgnuti jakim progonima. Proročanstva nam govore o dosad nezabilježenim progonima onih koji će slijediti Crkvena učenja. Oni koji će se čvrsto držati vjerskih istina bit će, prema riječima nekih vidjelaca, proglašeni najgorim krivovjercima.Osim što taj citat (namjerno ili slučajno?) pogađa sadašnjeg papu Benedikta XVI., ovakav zaključak nudi jedno sektaško viđenje spasenja – sugerira čitateljima kako će sam Papa progoniti iskrene vjernike, tj. kako će se sama Crkva do te mjere izopačiti da će prave vjernike proglašavati krivovjercima! U koju “crkvu” treba dakle bježati? Možda osnovati neku novu – ionako sve sekte za sebe tvrde da su “jedino one pravovjerne”…
To nije sve. Grmljavina pravde govori o nekim napuhanim zavjerama unutar Crkve (kao što je odlomak o prešućenoj Trećoj fatimskoj tajni). Ta zavjera izravno pogađa, opet, povjerenje čitatelja u dobre namjere crkvenog autoriteta.
Citiranjem poruka lažnih proroka kao što su Conchita, Christina Gallagher, Julia Kim, Theresa Lopez
Grmljavina pravde aludira na njihove biskupe (koji su ih osudili) kao na nevjerne, slijepe i zavedene.
Znači, postavlja se pitanje:
treba li vjerovati autorima knjige ili biskupima?
Na jednoj temi sam već prije napisala kako mi se čini da sve te objave više nisu pitanja Marijinih ukazanja, nego pitanja poslušnosti crkvenom autoritetu.
Jer ako taj autoritet griješi u tako jednostavnim pitanjima “privatnih objava”, kako li onda neće griješiti u nekim drugim pitanjima vjere, morala ili društvenih pojava?
Zanimljivo, jedan dobar dio knjige govori o lošim stranama modernizma (pokreta osuđenog u Crkvi), jer modernizam potkopava hijerarhiju i autoritet, a autori knjige ne vide da to upravo i oni čine.
Citat:
Što se tiče Garabandala, citirala si stav biskupa, neke stvari si istrgnula iz konteksta, a neki argumenti su ti zaista smiješni. Bilo bi lijepo da si recimo dala čuti brojne ljude koji su svjedočili "ukazanjima" ili citirati Conchitin dnevnik. To bi bilo isto kao da o Međugorju citiraš samo izjave mjesnog biskupa.
Izjave mjesnog biskupa su itekako važne, jer bez njih slušamo (i čujemo) samo jednu stranu, a jednostranost u takvim slučajevima otvara prostor manipulacijama i igrama. Citati Conchitinih dnevnika postoje u
Grmljavini pravde i u
Velikom znaku i to istrgnuti iz stvarnog konteksta i stavljeni u nov kontekst okružen porukama iz Fatime i Krakowa, da čitatelj ne bi primijetio razliku.
Stvaran kontekst Garabandala je ono što sam opisala u prijašnjem postu, ma koliko “smiješno” neke stvari izgledale. Na youtubu ima nekoliko video-priloga na kojima se dobro vide te čudnovate stvari (znakovi) koji su toliko uzbunili svijet da se postavilo pitanje – je li ovdje na djelu Bog ili Sotona?
Jedno su osobni dojmovi, zapažanja i svjedočenja, a drugo je tumačiti te znakove
poznavajući tradiciju Crkve, postojeće teološko znanje o djelovanju Sotone. Stručnjaci znaju (kroz brojne zabilježene primjere kroz povijest) što je sve Sotona kadar učiniti, a kakvo sve iskustvo Boga može biti. Ako je potrebno, imam i kratak opis toga. Ako su u Garabandalu petorica biskupa ustvrdili (petorica, a ne jedan) da to nije Božje djelo, jesu li se svi oni dakle urotili protiv dobronamjernih hodočasnika, ili su možda u pravu?
Citat:
Govoriti da je to sotonsko djelo, a poziva se na obraćenje života, molitvu, pokoru je neozbiljno. Treba pustiti vrijeme pa će se vidjeti što je istina..btb
Ako je sotona Zavodnik, varalica, usto, kažu, inteligentniji od ljudi, zar će se on pojavljivati možda crn, dlakav, s dugim repom, govoriti psovke i bestidnosti? Koga će on time zavesti? Koga prevariti?
Ali ako se pojavi u liku anđela s porukom poziva na molitvu, obraćenje i post onda su njegove šanse puno veće. Tim više što je njemu cilj pridobiti povjerenje ljudi i zavesti čak i izabrane. Ako narod sluša njegove poruke, čak 90 % poruka može biti vrlo pobožnih i dobronamjernih, pa ljudi neće ni primjetiti da su zbog onih 10 % pogrešnih zavedeni zašli u krivi smjer. Sotona djeluje tako da iskrivi savjest kod ljudi, da više niti ne primjete da loše čine, pošto se smatraju velikim vjernicima.
Ima jedan primjer iz knjige
Veliki znak 2, radi se baš o Conchiti iz Garabandala kako je krenula u samostan:
Končita je ušla u novicijat karmelićanki u Pampeloni 7. veljače, a 13. veljače 1966., unutrašnjim glasom govorio joj je Gospodin:
— Končita, ti si došla ovamo, u ovaj koledž, da bi se pripremila postati moja zaručnica i to kažeš da je to zbog toga da bi me slijedila. Zar ne kažeš, Končita, da želiš slijediti moju volju? Ali, sada ti izvršavaš svoju volju. I zar će to biti čitavog života? Ja sam te izabrao u svijetu da bi u njemu i ostala, da bi se srela s mnogim teškoćama na koje ćeš, zbog mene naići. Sve ovo ja želim za tvoje posvećenje i da bi se prikazala za spas svijeta. Treba da svijetu govoriš o Mariji. Prisjeti se da si me u lipnju pitala, da li da postaneš redovnica. Odgovorio sam ti: »Posvuda ćeš naći križ i patnju.« To ti i sad ponavljam. Končita, da li si ikada osjetila da te zovem da budeš moja zaručnica? Ne. I to je zato jer te nisam zvao.
— A kako se zna da smo pozvani, upita Končita.
— Ne uznemiruj se zbog toga, ti to nikada nećeš osjetiti.
— Onda me Ti, Isuse, ne voliš?
— Končita, to me ti pitaš? Tko te je otkupio? Ispuni moju volju i pronaći ćeš moju Ljubav ...Samo šest dana nakon ulaska u novicijat “Isus” joj govori:
Zašto si došla? Pa nisam te zvao!Svi znamo da Bog uvijek zove, puno ih je zvanih, malo ih se odaziva. Conchita je izišla iz samostana uvjerena da ju Gospodin nije niti zvao…!
Znam da ovo opet neće svi shvatiti, ali i opisani događaj je jedan od znakova…
Bb!