stranac je napisao/la:
Poštovani,
student sam filozofije pri završetku studija i, iako "(po)rodom" katolik, apsolutni sam laik u stvarima kršćanstva i Crkve. Ali u zadnje me vrijeme misli o religiji same pozivaju i dovode u svoju neposrednu blizinu, vjerojatno iz razloga blizine same religije s filozofijom. Do nedavno sam običavao svoj stav o religiji svoditi na stav o Crkvi, što sada većim dijelom pripusujem vlastitom plitkom pred-rasudu, a manjim nedostatku 'religijskih' kolegija na studiju. Pod religijom ovdje mislim isključivo na kršćanstvo, što je i razlog mog posjeta ovome forumu.
Moji dosadašnji susreti sa studentima teologije, kao i onima koji se drže istinskim vjernicima nisu urodili nikakvim plodom, pa čak niti smislenim i suvislim razgovorom. Pitanja koja htjedoh potaknuti ili su bila odbačena i ignorirana, ili su pojednostavljena i "riješena" izrijekom - 'sve je Božja volja' ili 'čovjekov je razum ograničena stvar'. Istom, ta su pitanja nerijetko shvaćena kao privatni napad i sva moja snaga u pokušajima da pokažem kako mi je stalo samo i jedino do same stvari, a ne do mene ili sugovornika, trošena je uzalud.
Iz tog razloga, te iščitavajući prethodno vaša pisanja, ponadao sam se ovdje pronaći plodno tlo za živu i konstruktivnu raspravu te na neki način utažiti žeđ vlastitih pitanja, za koja vjerujem da nisu tek puko moja, već se tiču religioznosti naprosto.
Stoga bih započeo sa odnosom religije i filozofije. Poznato je da su te dvije "kraljice" neprestano u sukobu, da među njima nema niti malo tolerancije. I to mi se čini sasvim prirodnom i njihovim unutrašnjim odredbama prikladnom stvari. Ali problem nastaje kada taj sukob i ta netolerancija završavaju tišinom pri kojoj se svaka strana povlači u svoj kut i gleda svoje poslove, kada ne završava niti konstruktivno niti bliženjem niti razbuktavanjem vatre, već samo razilazom. U čemu bi tu bio problem? U tome što i religija i filozofija imaju isti poziv i skrbe za istu stvar - ono vječno, ono apsolutno, ono božansko. Razlika je u pristupu, odnosno načinu (formi) prilaska toj stvari - ugrubo rečeno, za filozofiju je to (umsko) mišljenje, za religiju je to vjera.
Govoreno sa stajališta same stvari - ona se u filozofiji pojavljuje kroz mišljenje, u religiji kroz vjeru i to ne bilo kako nego kao teo-logija koja nije govorenje 'o' bogu ili nekakva ljudska 'znanost' o božanskim stvarima već bogozborenje kao zborenje samoga boga ili onog božanskog. I ako mišljenje i vjera pripadaju samome bogu kao načini njegova zborenja, (a bogu je govoriti i biti čini se isto) onda teško da možemo svakoj strani pustiti da priča svoju priču. Bilo bi to ljudski, odviše ljudski i nikako u skladu s teo-logijom (kako smo ju ovdje ukratko i još uvijek apstraktno, ali za potrebe uvoda dostatno, odredili). Jer već i pri samoj prethodnoj pomisli na smisao i bit vjere teško je odreći joj mišljenje u potpunosti, kao i mišljenju vjeru, što je još jedan pokazatelj potrebe, ne pomirenja, nego dovođenja religije i filozofije u određenu blizinu, stavljanje u jedan osebujan vid sukobljavanja, ali niti poradi religije, niti poradi filozofije, već poradi teo-logije koja ih okuplja i koja im oboma daje da budu to što jesu ili bi imale biti.
Kako sam već sada odužio, svoj ću uvod zaustaviti i pozvati vas na riječ u nadi u živost razgovora. Živjeli!
p.s. ono što pokretanje ove teme unaprijed pretpostavlja jest to da je ono bitno religijsko moguće iskusiti (jer misao nije dovoljno samo 'shvatiti', nju se mora i 'osjetiti') i onda ako se nije već unaprijed religiozan. Stoga bi mi bilo iznimno drago, poradi osobnih previranja, čuti vaš stav o tome.
Žao mi je što si imao problema u komunikaciji. Kao članica foruma te pozdravljam i nadam se poštenom razgovoru. Samo te molim da ti postovi ne budu ovako dugački. Kako je ovakva komunikacija osiromašena za onaj neverbalni dio koji puno govori, napornija je ukoliko se želi biti posve dobronamjeran prema svakoj napisanoj riječi. Stoga smatram prikladnijim veći niz manjih postova.
Već u ovom postu nalazim neke stvari koje nikako ne mogu prihvatiti. Sukob filozofije i teologije je nepostojeći - za mene. Vjera naime nije protivna razumu, ona ga nadilazi. A i filozofija, tragajući za istinskim smislom, dolazi do granica razumskog poimanja. I tu je mjesto susreta.
Osim toga - teologija je govor o Bogu, najjednostavnije rečeno.
I treće, mislim da treba definirati pojam vjere i razlikovati ga od pojma religije.
Toliko za početak