Katolički odgovori

Najiskrenije, i bez cenzure, posjecujem ovaj forum zbog Istine i nauka KC,
ali mi se (grozno receno, ali istinito) "prevrce u zelucu" od pustog teoretiziranja.
u cijeloj "prici" nema ni 5% nekog zivotnog i osobnog iskustva.
Ne kuzim da li samo ja to primjecujem, ili sam ipak pretjerano sklona kritiziranju i osudjivanju?
Trenutno sam spremna podijeliti samo ovaj svoj priznajem, grijeh.
Ne ocekujem ja da se tu javno ispovijedamo, ali najobicnije iskustvo u zivotnim situacijama...
zar je to tesko?
Ne znam, ali ja sam "programirana" da kroz citanja (sv. Pisma, psalama) gledam na svoj zivot
i povlacim paralelu.
Oprosti Domenika, ali dok sve ovo pisem vrtis mi se u glavi sa svim svojim hvalospjevima
koji mi se na na kraju totalno razvodne kad ostaju oni sami.
I ne odnosi se ov samo na taj dio, nego u koji god da zavirim - sve je ista prica - samo teorija.
Sve je lijepo: slike, rijeci... ali meni u tome fali malo iskustva, svjedocanstva.
Voljela bih da ovo shvatite kao konstruktivnu kritiku, a nadam se i probijanju leda u svjedocanstvima

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Evo me vec nazad, necu brisat prethodni post,
jer sam se "ispucala" i to mi je bas trebalo.
Oprostite svi kojima nije milo citati tako nesto

Nego, ohrabrih se ja, pa htjedoh reci svoju "pricu"
i zahvaliti se (ovak javno, da svi cuju - sto i ne ulazi u
domenu poniznog krscanina ) na izabranju.
Sad vidim Bozju ruku kako me vodila kroz zivot u ovom svijetu
gdje Ga nisam poznavala niti sam cula za Njega.
Mogla sam zaglibit u raznim sektama u svom lutanju i trazenju,
ali bi mi Bog svaki put dao da osjetim jednu nelagodu i odbojnost,
da bih na kraju zavrsila u KC. Prvi susret s njom (RKC) bio mi je preko
mladih framasa, koje kad sam vidjela i cula - bila sam odusevljena
kako se netko tako mlad i lijep moze odluciti na takav
nacin zivota i takva obecanja (poslusnost, cistoca, siromasnost)
Sva u svojoj oholosti (i nikad je se odreci ) drzala sam se suzdrzano i promatrala
sve samo iz daleka, ali On je bas imao plan sa mnom i od tada me njezno drzao u blizini Crkve.
Na kraju sam ipak zavrsila u jednoj sekti (rekli bi mnogi) - neosima.
I tako ja tu sam, vec 10 godina.
S Njim zavrsih fax (tamo je pocela moja glad za Njim), prodjoh (meni dugo) vrijeme kusnje i
otkrih svoj zivotni poziv i zivim vec 4 godine u braku i primam Njegove darove / a najveci - dvoje djece (za sad )

Eto "kostura" mog iskustva.
Voljela bih da sam hrabrija i da mogu podijeliti vise

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

..Kalimero...pravedni... ..

Nemam puno iza sebe...a ono što imam,
sve je (još uvijek) ružićasto...pa i moje pisanje
na ovom forumu...odiše sladunjavim miomirisom...!!
...Ćim se javi neki ozbiljniji problem, obavjestit ću forumski
auditorij...a dotle, što mogu drugo...nego pjevati Hvalospjeve...!!
...U ovoj životnoj fazi...oni su moje jedino Svjedoćanstvo...!!

_________________

Ja se slazem s ovim,i sama sam razmisljala ,kako je dosta ogranicen ovaj forum...
Po mojem misljenju, bilo bi dobro da bude za svakoga po nesto...Za velike i za male, za skolovane i neskolovane...za teologe,leike i vjernike i nevjernike..itd..
Volim svjedocanstva, i bas svjedocanstva privlace i poticu druge, na priznanje i svjedocenje,i na obracanje drugih...A svi dobro znamo,da je itekako potrebno da se svijet obraca..pogotovo mladi...Koji,recimo tako ; "bdiju..(cvonje) nad kompjutorom",i sve se takoreci odvija preko neta za njih...Ne mozemo samo ocekivati da netko drugi pokrene i odluci nesto novo za nas...
Ako zelimo forum i stranice ,da stvarno budu krscanske,da se dobije odgovor,u svim razinama...
za sve one koji Boga traze,i one koji zele postici rast u vjeri...Onda bi to trebalo poci,malo vise opsirnije...i omoguciti..."dijalog"...razgovor,pravi razgovor..bez uljepsavanja...i maske..
Nego da bude "stvarnost"
Pa i u samoj bibliji su sama svjedocanstva...Nemam nista protiv,dapace drago mi je kada vidim razne teologe drugih religija,kako izmjenjuju misljenja..To treba podrzati,ali isto tako trebalo bi s Katolicke strane vise uciniti,da ljudima bude dopusteno,i pri rucu...na raspolaganj netko od RKC...ili neko vodstvo od drugih religija..i da oni mali,u njihovom nivou,isto tako mogu djelovati...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Dosta sam promišljao o ovoj temi i na temelju vlastitog iskustva u pisanju na netu moram reći da svatko od nas ima pravo staviti onoliko osobnosti i privatnih podataka koliko smatra da treba ali ne smije od drugoga tražiti da postupi isto. Različita su iskustva i posljedice toga, bio sam svjedokom da je osoba napisala na netu da ima bolesno dijete a onda je modaratorica to koristila za obračun s tom osobom jer se nisu slagali u mišljenju i djelovanju. Isto tako ima i pozitivni primjera kad su ljudi bili utješeni, kad su pronašli odgovor na svoje nedoumice, kad su izašli iz krize uz pomoć interneta. Dakle treba imati na umu da sve nosi neke posljedice i da može biti i dobro ali i loše, svi moramo biti svjesni tih posljedica.
Dakle ako netko ima poziv da svjedoči neka to čini bez ustezanja i gledanja na druge koji to rade na drugačiji način.
Primjećujem da je previše prozivanja moralo bi ovako a ne onako i umjesto da se daju rješenja konstruktivno i u okviru jasnih pravila koja negdje vladaju. Valja imati uvijek u vidu da Forum nije stvarnost u doslovnom smislu već virtualni svijet sa svim manama ali i prednostima. Svoje probleme i dalje moramo rješavati u stvarnom svijetu i ne smijemo ga zapostaviti ni u kojem smislu.
Ako nema jasnog koncepta vjernici se zbunjuju nejasnoćom i raspravljanjem o svemu i svačemu a odgovora ne nalaze.
Ovaj forum je Katolički forum s namjerom davanja što jasnijih odgovora na pojedina suvremena pitanja. Na dijelu odgovori se omogućava postavljanje pitanja i dobivanje odgovora prvenstveno od teologa ali ovdje na forumu imamo i dio Razgovori gdje se može iznositi iskustva, raspravljati o pitanjima iz života Katoličke crkve. Postoji i dio za molitvu i duhovnu okrepu.
Mislim da je generalno to dosta dobro zamišljeno ali prvenstveno od interesa članova ovisi koje teme će se obrađivati. Jedino je ograničenje u tome da se ne trola i ne unosi zabuna oko Katoličkog nauka.
Nisam ovim htio nikoga prozivati ni osuđivati samo sam iskreno i na temelju iskustva dao svoj doprinos ovoj temi, nisam pisao nova pravila već samo dao svoje mišljenje..

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

S ovim se slazem u podpunosti..Ali kazimo ovako, da je tu bila razlika u misljenju,i mozda sasvim dva razlicita karaktera...Ja poznajem ljude kojima su prijedlozi i svjedocanstva ,mnogo pomogli da se odstrane nedoumice,da se sazna vise, i da se cuje sta sve danas postoji u lijecenju necga..i da ih ohrabri,kada saznaju da nisu sami...pogotovo ne s teskim bolestima...
A ako netko ,tako nesto iskoristi za obracun..onda je to vrlo lose...

Da tako je ..Barnaba..Sve u nasem zivotu ima prednosti i negativnosti,ima dobro i lose..
Najlakse je biti negdje aktivan,tamo gdje se svi slazu s tobom i gdje su tvojeg misljenja...
Cim se misljenja razilaze, ukoliko nema hrabrosti za zdravi dijalog, clanovi neke stvari.."gutaju"
ili recimo ne rijesavaju probleme...Problemi su da ih rijesavamo, a ne da bjezimo od njih...zar nije tako..?Znaci, tu mogu samo postici rast u mojem duhovnom zivotu...i obogatiti moje iskustvo , s drugim koji su to isto vec iskusili ,mozda samo na drugaciji nacin...
Znaci i tu bi vise trebali gledati na prednost...A onaj ,tko nije spreman,taj se svakako nece upustati u takve dijalog...

Pravilno primjecujes.."previše prozivanja moralo bi ovako a ne onako i umjesto da se daju rješenja konstruktivno i u okviru jasnih pravila koja negdje vladaju."
"umjesto da se daju rješenja konstruktivno i u okviru jasnih pravila koja negdje vladaju"
Da i to ce doci na red,kada shvatimo gdje su ;"rješenja konstruktivno i u okviru jasnih pravila koja negdje vladaju"Gdje postoje takvi okviri jasnih pravila,za one koji ne znaju ili nisu uputiti u to..Zar ,je danas podpuno sve jasno u nasoj Crkvi?? Dali nema dosta toga, sto vuce na zabludu.?Gdje su pravila,koja negdje vladaju???Meni osobno nije potrebno, jer ja znam kome se obratiti, ali smo duzni zbog mladog svijeta, i novog narastaja..postaviti sve na jednu cvrstu stijenu...Ako ljudi ne vide tu stijenu, kuda da krenu,gdje da je traze..??
Da i to ima koristi, ako je ovo mladi Forum,i ako zeli biti na korist svima, onda mora biti prozivanja i prijedloga...To je sve dobronamjerno napisano...

Ovo si tako lijepo rekao,ako nema jasnog koncepta ,vjernici se zbunjuju...A sta je s drugim forumima,gdje se pise sve i svasta..gdje na ni jednom nema katolickog Svecenika...????
Koliko mladih,stvarno mladih ima na ovom forumu???Znaci,treba krenuti u "navjestanje Evandjelja u privatnom,osobnom zivotu"..Teologija je nekada preteska za razumjeti,pogotovo ako se misljenja tuku s drugim religijama..

Apsolutno se slazem s ovim,kao da sam i sama pisala...Bravo...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

1 - bas ste me razveselili
2 - barnaba, ne bih stavila naglasak na dijeljenje problema i njihovo
rjesavanje, vec bas na iskustvo u raznim situacijama.

Istina je da onaj tko nije spreman, nece mu ni pasti na pamet da pise bilo sto,
a kamo li osobno previse.
Zato kazem, treba hrabrosti.
A s druge strane, ovdje ce zavirit onaj tko je u trazenju ovakvih zivotnih tema
i svog zivotnog puta, eventualno, a ne netko tko se usmjerio na rast u drugom
pravcu (pr. posao i karijera, kucni ljubimci, filatelija ... sl.)
I nekako me nije strah dati nesto ovdje, i dajem koliko trenutno mogu,
bas zbog razloga koje je Leja navela - mladi ljudi u svom sazrijevanju.

Sad sam se sjetila naseg Pavla II i njegove ljubavi za mlade (i za mene tada )

Bila sam 2x na susretu mladih s njim: Rim 2000. i Toronto 2002.
Bilo je prekrasno i toliko je ulijevao HRABROST, LJUBAV i VJERU, da mi se to
u tolikoj koncentraciji do sada nije nikad ponovilo.
Da to nisam tad iskusila i sama se uvjerila sto je moguce jednom tako krhkom starcicu,
ne bih nikad vjerovala nikom da mi je pricao tako sto.
I tko jos moze danas tolike tisuce mladih dusa okupiti na jednom mjestu, u zajednistvu?

Razumijem i osjecam, naseg Pavla II u njegovoj ljubavi za mlade.

I da, hvala Barnaba i na savjetu i tvom iskustvu s virtualnim.
Mozda sam ja prenaivna, ali ne bojim se, jer znam da je On sa mnom

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Moram priznati da sam očekivo eksploziju iskustva a ono nastupilo zatišje

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nisi nam rekla o kojoj se skti radi i koji je bio razlog napustanja RKC?

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Nisi shvatio što je htjela reći. Ne radi se o nikakvom napuštanju RKC nego o činjenici da su su mnogi župnici i teolozi bili ne samo kritični nego i ljubomorni na takav oblik crkvenoga života (Neokatekumenski put= neosi) , nazivajući ih katkad i “sektom”.
Međutim oni su uvijek bili i ostali dio Katoličke Crkve a procjenjuje se da danas Neokatekumenski put ima oko milijun ljudi koji se zajedno sa svojih 3000 svećenika okupljaju u približno 20.000 zajednica u 105 zemalja, u devetstotinjak biskupija i u oko 6000 župa.
http://www.vecernji.hr/home/kolumne/sul ... C8EFCD1B.2
Na temelju svog iskustva smatram da takva brojnost, plaši neke protestante koji iskorištavaju neaktivnost nekih djelova Katoličke crkve i zavode vjernike na krivi put.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Hvala na iscrpnom pojasnjenje, a Kalimeru izvinjenje!

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

A eto, i meni cudno sto kao da nema zainteresiranih za podijelit koje iskustvo.
Ne znam da li ljudi imaju neku fobiju, da ce se previse otkrit, ili sto?
Nadam se da prakse ima i da ne ostaje sve samo na pustoj teoriji, jer onda smo mrtvi.


Kokobil, ne stigoh ni zamjerit

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

pa evo ja bi iznio jedno moje iskustvo.

Radi se o mojoj babi,bila je na samrti.Pukla su joj dva čira na želudcu i tri dana je krvarila.Konstantno je imala proljeve i povraćala je krv.Internist je pogrešno postavio dijagnozu,nije gledao želudac nego je mislio da je u pitanju neka kapilara koja je pukla.
Nakon što više nije bilo krvi u njoj samo je pala u stanje šoka.Inače se takav oblik kroničnog krvarenja završava smrću osim ako hitno ne primi krv ili neki nadomjestak krvi.Ja sam taman došao kod nje kad je jedan liječnik,inače susjed istrčao iz kuće i rekao mi da ako ona hitno ne primi infuziju,da sigurno umire.To je bilo na selu a infuzije je bilo samo u obližnjem gradiću.
Ja sam došao do nje,primio je za ruku i zavapio:"Bože,daj svima nama snage i vjere da se moja baba izvuče".Okolo je bilo tetki i strina koje su molile krunicu.Tog trenutka ona je nekako bolje izgledala i za minut je otvorila oči i došla k sebi.Moram priznat da kad sam to zavapio iskreno nisam vjerovao ali siguran sam da je vjeza svih nas zajedno koji smo molili bila dovoljna da Gospodin učini čudo.Kad je bila u šoku tlak smo jedva mogli izmjerit a nakon što je ustala tlak je znatno porastao.

Zašto čudo? Kasnije sam se raspitivao o takvom obliku šoka u koji je ona upala i svi liječnici koji se u to razumiju su mi rekli da u takvom stanju pacijent sigurno umire bez terapije ali ako se dogodi da se izvuče bez terapije da je to ravno čudu

Hvala ti brate na svjedočanstvu i poticaju. Puno je prilika koje su bitne za našu vjeru. Nije bitno samo čudo već ono što je sam događaj značio za našu vjeru. Ona manje primjetna djela kad se nešto kronično dešava, npr. njega bolesnika isto imaju značajnu ulogu i vrijedna su svjedočanstva.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Evo da i ja posvjedocim,da sam dosta godina u dvojezicnoj ili vise jezicnoj sredini,u Austriji..
Gdje je zivot "Multi-Kulti",gdje je vrlo vazno,postivati drugoga i pokazivati respekt..
Iteko mi je u pocetku bilo tesko,da naviknem na strane jezike, druge religije i narodne obicaje kulture.ne samo austrijanaca,nego i svih stranaca..Nista to nije doslo ,od danas na sutra nego dugotrajna radnja na meni samoj, i treniranju "prihvacanja" svake osobe,kao covjeka..i brata svoga,i sestre svoje..Najgori su nevjernici,jer oni pobijaju sve...nema nikakvih polaganja racuna, smiju sve i dozvoljeno im je sve...
Moja misljenja su se cesto kosila,i danas jos uvjek se "misljenja tuku",ne samo s pojedinom granom,nego u opcenosti..Prosle su godine i godine, dok sam navikla ..."Da Bog ljubi svakog covjeka vise od mene" S tom uvjerenjem sam krenula u prihvacanje.."svakog"...
Danas uzivam u "zdravom dijalogu, bez obzira bile to religije,novi pokreti itd"..ukoliko se misljenja razmjenjuju,i covjek ostaje kod svojega, "svoje voli, a tudje postiva"
Zato ,mi stvarno mnogo lezi na srcu...da sve svi skupa malo vise probudimo,i naucimo slusati i citati onako kako se to prica i pise...Danas mladi ,traze..toliko odgovora,jer su se susreli s mnogo problema,pogotovo oni koji su svoju Krscansku vjeru zapustili,gdje su roditelji skrenuli na drugiput,pa im nisu dali korijen obiteljskog stabla i njihove djedovine...
Kada citam na drugim stranicama, u kakvim zabludama mnogi zive, onda se cesto pitam...
Dali ja kao katolik ,uvjek i dosta cinim za brata i sestru moju,dali stojim na raspolaganju onima kojima je potrebna pomoc, pa makar i svajetom,i u nekoj ispravci,koja se tice nase vjere...
A jos vise razmisljam, dali stvarno nasa Crkva ,daje sve od sebe sto moze i sto je joj duznost...
Ja sam rimkatolkinja, koja skace u vatru za svoju Crkvu,a neki puta se i "opecem",ali oziljaka ili s oziljkom malim ..nisam izgorjela...Isto tako se trudim,da onima kojima ja s necim nanesem stetu,da se potrudim da to nadoknadim..Cesto sam bivala razocarana,kada vidim da druga strana ne shvaca,ne prihvaca...cak ni ne razmislja,da je i ona dala povoda za "problm"ili da vidi,da je i ona duzna da se izvine, nego igra ulogu uvrijedjenog,a ne trazi "jezgru" zbog cega je nastala takva situacija...Od kada sam clan na jednom forumu..."TT",moj se zivot dosta promjenio...
To je vise jedna Molitvena zajednica ,gdje sam aktivan clan u svim molitvama...
Dozivjela sam i sama tu, dosta toga...zbog nesporazuma, i nejasnoca...a forum nema svecenika,da nas netko vodi i ispravlja...Da nam doslovno dadne do znanja, u cemu grijesimo...
Gdje god zivjeli, zive razliciti ljudi,dobri i losi.Oni koje vas vole,i oni koji vas manje vole..
Oni koji vas prihvacaju i oni keji vas izbjegavaju...Zato moje je iskusto uvjek bili, a vidim da je to i na forumima...Lako je biti katolik medju katolicima...Pravoslavni medju pravoslavnima...Adventista medju advenstistima, Musliman medju muslimanima...Ali kada se svi zajedno nadjemo na jednom mjestu...e ona tu dragi moji..."trebate turbo srce i ljubav,turbo prihvacanje i slobodu" A htjeli mi to ili ne htjeli,mi lako pisemo o tome, no kada se suocimo, tek onda vidimo da to nije tako lako...Voljela bi da ovaj forum preraste...u jednu stranicu...
ZA OBITELJ...gdj svi mogu naci nesto za sebe....i da psotane ono sto je potrebno za "obracenje"

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott