Prenosim iz Slobodne Dalmacije (2007. godina) jedan interview s tim urednikom. Vrijedi pročitati. Naslovi i podnaslovi (osobito I hetero i gay Bogu su OK) vjerojatno su potekli iz uredništva lista.
RAZGOVOR VJERNIK LAIK HRVOJE CIRKVENEC, GLAVNI UREDNIK NAJPOSJEĆENIJEGA KATOLIČKOG PORTALA U REGIJI
http://WWW.kriz.zivota.comI hetero i gay Bogu je O.K.
Homoseksualnih osoba ima u svim granama društva, pa i u Crkvi. Katekizam Katoličke crkve zabranjuje diskriminaciju homoseksualaca, ali...
PIŠE SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS
Konzervativne katoličke ekstremiste crkveni vrh nagrađuje, dok laike kritičare, kao i slobodnomisleće svećenike, crkva kažnjava: don Ivan Grubišić stjeran je u svoju župu sv. Roka u Splitu, ne dopušta mu se predavati, njegove knjige nisu dobrodošle u crkvenim knjižnicama, a dobronamjernoj kritičarki Ani Mariji Grunfelder Crkva je, sama kaže, toliko zaprijetila da ne sudjeluje više u javnom životu. Stoga je pojava mladog vjernika laika Hrvoja Cirkvenca (24), koji zajedno sa svećenicima uređuje najposjećeniji katolički portal u regiji
http://www.kriz-života.com, oduševila liberalne krugove u Crkvi. Hoće li Crkva uspjeti ušutkati i ovoga mladog "progresivca", pitanje je na koje odgovor daje sam Cirkvenec: "Neće!"
Pojedini svećenici Mesića nazivaju narkomanom, drugi drže mise Anti Paveliću i Juri Francetiću, a svećenik u kastavskoj župi vjernike proglašava četnicima. Zašto vrh Crkve prešutno odobrava takve istupe i zašto se ne ogradi od njih?
- Kao katolik, prema takvim istupima svećenika ne gledam blagonaklono i sramim ih se jer nisu na tragu kršćanske poruke i poruke evanđelja. A zašto se nadređeni u Crkvi ne zabrinjavaju i ne sankcioniraju kreatore takvih izjava, to je već drugo pitanje. Mislim da bi biskupi trebali češće kontrolirati javne istupe katoličkih svećenika koji često privlače pozornost medija nepromišljenim i primitivnim izjavama koje su daleko od kršćanske poruke.
Crkva se često i nepotrebno bavi homoseksualnošću i biseksualnošću, štoviše opsjednuta je tom normalnom stranom ljudske seksualnosti.
- Temeljni problem crkvene "opsjednutosti" homoseksualnošću prije svega leži u velikoj krizi braka i obitelji. Činjenice govore da je sve više rastavljenih, da se obitelji raspadaju, a Crkva u svoj toj problematici pokušava dati odgovor na pitanje zašto je to tako i kako naći rješenje.
Crkva posrće na tom putu, ali ustrajava...
- Mislim da je neispravan put u rješavanju spomenute problematike sukob s homoseksualnim osobama koje u društvenom, sekularnom društvu traže svoja prava. Zatvaranje homoseksualaca u neki "vakuumirani" društveni prostor ne bi riješio problem obitelji i braka. Direktna pomoć Crkve obiteljima je zasigurno mnogo bolje rješenje od jeftinih napada na homoseksualne osobe.
Što osobno mislite o homoseksualcima, te o gay ljudima koji su uz to i vjernici ili svećenici?
- Homoseksualne osobe prisutne su u svim granama društva, pa tako i u Crkvi. Katekizam Katoličke crkve zabranjuje diskriminaciju takvih osoba, no u praksi kao da se svakog dana pojavljuju novi primjeri marginaliziranja i diskriminacije. Glavni problem leži u tome što se u Crkvi određene ljude unaprijed određuje kao manje ili više grešne. Takva praksa nije pozitivna za kršćanstvo jer osobno ne vjerujem da su Bogu heteroseksualne osobe draže od homoseksualnih.
Jesu li istupi don Ivana Grubišića dobronamjerni, kako drži većina društva, ili je vaš stav da on urušava Crkvu, o čemu govore konzervativni krugovi u Crkvi?
- Nikako se ne mogu složiti s mišljenjem da don Ivan Grubišić urušava Crkvu. Šteta je što nema više takvih svećenika koji su spremni na javnu polemiku. U istupima svećenika Grubišića često se može iščitati kriticizam utemeljen na kršćanskim vrijednostima, i te kako potreban da bi se mijenjale loše stvari unutar Crkve.
Don Ivan je u "Slobodnoj" nekoliko puta istaknuo da su mu zbog njegovih istupa prijetili čak i kolege svećenici. Ana Maria Grunfelder je često imala konstruktivne kritike Crkve u medijima, da bi se zbog, kako je sama rekla, prijetnji iz "vrha Crkve" povukla iz javnog života.
- Činjenica je da u hrvatskom društvu, a onda i u Crkvi u Hrvata, prevladavaju konzervativni stavovi. Ljudi koje ste spomenuli ne spadaju u tu većinu pa se često moraju boriti s onima koji ih ne razumiju ili ne žele razumjeti. No, želio bih istaknuti kako je važno da ovih progresivnih bude što više, te je potrebno da se u svom djelovanju, u kojem se često susreću s mnogobrojnim kritikama, pa čak i prijetnjama, ne uplaše, već da ostanu hrabri i još snažnije zastupaju svoja stajališta.
Je li teško biti dobronamjerni kritičar crkvenih zbivanja?
- Svakako da jest, jer nas se često stigmatizira kao one preliberalne, mrzitelje tradicije i kršćanskog nauka i slično. No, to je daleko od istine. Kritičari Crkve, a posebno oni koji su i sami vjernici, svojom kritikom žele promijeniti loše stvari koje se događaju u Crkvi. S druge strane, oni koji negativne pojave ne žele locirati ni imenovati, već ih radije stavljaju pod crkveni tepih, čine najveću štetu samoj Crkvi i kršćanstvu. Problemi su uvijek postojali u Crkvi, a šutnja je u tom procesu najveći neprijatelj.
Jeste li vi doživjeli neke pritiske zbog rada na portalu Križ života?
- Ako svećenici i teolozi, koje ste i sami spomenuli, trpe od pritisaka zbog svojih stajališta, onda zasigurno ni ja kao vjernik laik nisam zaštićen od toga. Ipak, na mojoj su strani neovisnost te na neki način mladost koja sa sobom nosi veliku količinu energije i mnoge ideale koje (još) nisam izgubio.
U čemu griješe današnje crkvene strukture?
- Najviše griješe u prevelikoj birokratizaciji, više se gleda na kvantitetu nego na kvalitetu, a vjernika se prečesto gleda kao običnu brojku ili pak kao jednog od izvora financiranja hijerarhije i službenika Crkve. Takva praksa zasigurno nije dobra i ne vodi u pozitivnom smjeru. Isto tako, crkvene strukture često imenuju podobne i nepodobne, te premalo ili nikako ne cijene rad vjernika laika unutar Crkve.
Građani su prije bili u komunističkoj partiji, da bi se danas veći dio njih samo "učlanio" u Crkvu krsteći sebe i djecu a da nisu istinski vjernici.
- Prihvaćanje kršćanstva "preko noći" služilo je početkom 90-ih godina kao potvrda hrvatstva. Mnogi su tada katoličanstvo iskorištavali samo kao potvrdu da su istinski Hrvati i domoljubi. Ipak, demokratizacijom društva u Hrvatskoj mnogi su stekli uvjete kako bi slobodno upoznali kršćansku poruku.
Što mislite o primanju milodara tijekom blagoslova kuća, a na kojima pojedini svećenici inzistiraju?
- Kako svećenici i biskupi služe svojim vjernicima, mislim da se po standardu ne bi smjeli znatno razlikovati od njih, što u praksi često nije slučaj. Inzistiranje pojedinih crkvenih službenika na milodaru tijekom blagoslova kuća samo je jedan od evidentnih problema kada svećenici zaborave na svoje temeljno poslanje i postanu obični poreznici koji svoje usluge uredno naplaćuju. To je za mene neprimjerena pohlepnost.