Nemamo niti svi istu razinu društvene odgovornosti, danas su oči javnosti usmjerene prema onima koji su na vlasti, a koji se nazivaju katolicima. Od njih se s pravom puno očekuje, o važnosti kršćanskog nauka u politici svjedoče, na indirektan način, i oni
zlonamjernici koji prozivaju vjernike u politici zbog neetičkog djelovanja. Time i oni neizravno, a neki i ne htijući (

), svjedoče da je kršćanski socijalni nauk “svjetlo svijeta”, samo je problem što mnogi to prekasno saznaju…
Prema većim, visokotiražnim medijima sam nepovjerljiva, ali da se razumijemo, ne iz razloga da omalovažavam nečiji posao. Mediji nisu neutralni promatrači u društvu, niti samo objektivni informatori, njihova uloga je puno utjecajnija i složenija. Od njih zapravo puno očekujem i žao mi je što iz dana u dan opažam da nisu u službi istine, pravednosti, objektivnosti, realnosti niti zajedništva, dakle sve ono što bi po svojoj funkciji morali biti, već postaju nehumano sredstvo manipuliranja. U službi nečijih privatnih interesa. A to je loše, ne samo za vjernike, već i za čitav narod. Svi bi se trebali dići na noge i to im glasno reći.
Naime zbog toga im sve više opada naklada, a ne radi toga jer se društvo
informatizira…