Katolički odgovori

Adrijano neka ti se ne uznemiruje srce. I sama sam razmišljala slično i nepravda koja je od davnina do današnjih dana nanošena mom narodu jako me boljela. ali onda sam prisustvovala jednoj jako dobroj duhovnoj obnovi vlč. Radigovića koja mi je ukazala da mi kao narod zaista činimo najteže grijehe protiv Boga. Niti jedan jezik u svijetu ne poznaje toliko psovki protiv Boga, Kristove krvi, Majke Božje, kao hrvatski. Psovke su postale poštapalice velikom broju Hrvata.
Onda razne metode i tehnike magije...svemu se naš narod više utječe nego jednom pravom Bogu.
Pa rad nedjeljom...
Pobačaji...govorio je trideset tisuća pobačaja godišnje u Hrvata (statistike nisu točne). Nevino prolivena krv koja vapi u nebo za osvetom.
(A mogu nadopuniti i s jednanest tisuća zamrznutih hrvatskih građana u postupku umjetne oplodnje kojima je uskraćeno pravo na maternicu).
Krađe, privatizacija, pohlepa itd...itd...
I bilo je govora o tome kako zbog grijeha pojedinaca ispašta čitav narod.
Uglavnom nakon toga drugačije gledam na činjenicu da gubimo državu da srljamo u novu uniju kao guske u maglu, da ćemo u svemu loše proći da su žrtve za domovinu uzaludne...
Ne uznemirujm se. Bit će sve onako kako mora biti. Njvažnije u svemu je da smo stvoreni za nebo...

Inače jako lijep post i u svemu se s tobom slažem. Ne može se drugo niti očekivati...ta jugo politika je razvila u bivšem sistemu cijelu mrežu diplomata, doušnika i ostalih koji su imali za cilj provoditi svoju propgandu za slučaj da Jugoslavija propadne. Mi nismo imali ništa.

Narod ide u smjeru kojem ide, pa kako i cijela zapadna civilizacija, a ova kombinacija novih zapadnih "vrijednosti" i balkanskog mentaliteta je prilično pogubna. Ipak mislim da bi svatko trebao poći od sebe samoga, a Crkva prva. Uzalud upozoravanje, prozivanje i propovjedanje, ako nema autentičnog života, počevši od vjernika laika pa do biskupa...ako ne stojimo životom iza onoga što propovjedamo, sve je uzalud.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Ne samo psovke i pobačaji, nego je naš narod i jako prevrtljiv i lakovjeran. Slični smo onima u Isusovo vrijeme, koji su Ga na Cvjetnicu slavili i hvalili, a par dana kasnije vikali "Raspni ga, raspni..." Ono što se uistinu kod nas događa nekako teško dopire do naroda, a tome su krivci nažalost i hrvatski mediji. Ne da oni nisu "slobodni", već njihova sloboda nema nikakvih granica!! Već deset godina u našem "demokratskom sustavu" postoji rupa u zakonu prema kojoj novinari nisu odgovorni za klevete, laži i javne linčove ljudi. A sad kad se povela javna rasprava o tome, sad su kao oni povrijeđeni jer im se "narušava sloboda"...
A nije da naš narod zaslužuje živjeti u takvoj društvenoj atmosferi, jer nismo "gori od drugih" mada se često o nama stvara takva slika u javnosti... Prešućuju se glasovi pogotovo svećenika koji istinu govore...

Zato hvala ti na ovom svjedočanstvu i riječima utjehe...

Možda bi bilo bolje kad bi konkretno naveo tko to promiče tzv. "kombinaciju novih zapadnih "vrijednosti" i balkanskog mentaliteta"...?

Ne mislim da Crkva upozorava "uzalud", a o autentičnom životu ne možemo generalno suditi - ukoliko imamo posve iskrivljenu i izopačenu sliku u javnosti o sebi samima (tj. o našem društvu, čemu su "zaslužni" kreatori te slike a to su nitko drugi nego mediji)... Crkva smo svi mi, a svi znamo koliko svaki pojedini od nas griješi i koliko je sam odgovoran...
Negativnosti se previše razvlače po medijima, a onda imamo dojam da dobro uopće ne postoji...

Za kraj, sačuvaj nas Bože toga da svaki laik propovijeda...

Tko? Pa nitko konkretno, ali događa se svakodnevno, donose se tzv. proeuropski zakoni (pr. onaj o diskriminaciji), a ti isti koji ih donose krše beskompromisno svaki postojeći zakon, što je odlika balkanskog mentaliteta. Primjera imaš na svakom koraku u gospodarstvu i politici.



Zašto o autentičnom životu Crkve ne bismo mogli razgovarati na generalnoj razini? Izopačena slika u medijima nije razlog da se sami zapitamo i kao pojedinci, ali i kao Crkva u cjelini pridonosimo li rješavanju ili produbljivanju krize...ni ja ne mislim da Crkva upozorava uzalud, ali to mora biti potkrepljeno autentičnim življenjem. Samo to bi bilo dovoljno. Što se medija tiče, sve je jasno, sve si napisala kako je...i usput, naravno da nisam mislio da laici trebaju propovjedati, već svjedočiti životom i primjerom.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Ja bih to ovako postavio: hajdemo se zamisliti što mi možemo učiniti da Kraljevstvo Božje u Hrvata funkcionira bolje, pa u skladu s tim nešto poduzeti...a nakon toga i s te pozicije predlagati poboljšanja zajednici.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Jedino što možemo učiniti je da svojim životom svjedočimo Krista i da se molimo za domovinu.
Ali Adrijana je velikim dijelom u pravu s ovom pričom o medijima. Ispada da kao takvi nismo medijima interesantni. Mediji su pozvani i plaćeni da promiču sasvim suprotno.
Međutim nije u svemu niti krivnja medija. Problem je što zaista vrlo mali dio katolika uistinu živi svoju vjeru. A oni koji je ne žive, ne mogu je niti promicati, a niti stvarati bolji svijet.

Nemamo niti svi istu razinu društvene odgovornosti, danas su oči javnosti usmjerene prema onima koji su na vlasti, a koji se nazivaju katolicima. Od njih se s pravom puno očekuje, o važnosti kršćanskog nauka u politici svjedoče, na indirektan način, i oni zlonamjernici koji prozivaju vjernike u politici zbog neetičkog djelovanja. Time i oni neizravno, a neki i ne htijući ( ), svjedoče da je kršćanski socijalni nauk “svjetlo svijeta”, samo je problem što mnogi to prekasno saznaju…

Prema većim, visokotiražnim medijima sam nepovjerljiva, ali da se razumijemo, ne iz razloga da omalovažavam nečiji posao. Mediji nisu neutralni promatrači u društvu, niti samo objektivni informatori, njihova uloga je puno utjecajnija i složenija. Od njih zapravo puno očekujem i žao mi je što iz dana u dan opažam da nisu u službi istine, pravednosti, objektivnosti, realnosti niti zajedništva, dakle sve ono što bi po svojoj funkciji morali biti, već postaju nehumano sredstvo manipuliranja. U službi nečijih privatnih interesa. A to je loše, ne samo za vjernike, već i za čitav narod. Svi bi se trebali dići na noge i to im glasno reći.
Naime zbog toga im sve više opada naklada, a ne radi toga jer se društvo informatizira…

Slučaj oko Glasa Koncila ili kako se (namjerno) rade krivine na ravnoj cesti

"Već poslovično se u hrvatskim medijima tamo oko četvrtka komentira urednički komentar iz Glasa Koncila, pa ni ovaj tjedan u tom smislu nije bio iznimka. Pri prepričavanju Glasa Koncila uvijek dosta toga bude ispušteno, a u nekim slučajevima biva i potpuno iskrivljen smisao onoga što se htjelo reći. Treba li uopće naglašavati da primjerice zadnji komentar Ivana Miklenića pod naslovom „Odvraćanje pozornosti" nema uopće dodirnih točaka s naslovima tekstova u hrvatskim medijima s kojima je on bio popraćen: „Glas Koncila: Uhićenje premijera razaranje je hrvatske državotvornosti", „Crkva stala iza Sanadera i Merčepa", „Glas koncila osudio uhićenje Sanadera: Zašto je to bitno?".

Međutim, to je stvarnost. Danas mnogi čitaju samo naslove i idu odmah dalje, pa o pisanju Glasa Koncila dobivaju potpuno krivu sliku. Zato je dosta nesretna okolnost da se s jedne stane najveći dio tiskanoga izdanja Glasa Koncila čita tek u nedjelju, poslije svete mise, a da se s druge strane elektroničkom izdanju na Internetu može pristupiti samo uz pretplatu.
..."
http://hakave.org/index.php?option=com_ ... &Itemid=36

Na ovom linku u nastavku su preneseni ovotjedni komentar mons. Miklenića i "vijesti" o ovom komentaru iz Jutarnjeg lista, tportala, nacionala i 24sata, gdje se može na licu mjesta vidjeti vrsna istinoljubivost pojedinih novinara... ( )

Ah, mediji...nije li Davor Butković u Jutarnjem listu objavio potpuno izmišljen interview sa spomenutim Sanaderom? Kakvo novinarstvo, to je čista manipulacija.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Ne volim se petljati u politiku, no kako ona nužno utječe na naš život, tako je ipak htjela - ne htjela, pratim. Krajem prošle godine sam od prijatelja saznala za novu opciju - stranku koja se pojavila pod imenom HRAST, što bi trebalo značiti hrvatski rast. Ne znam je li se ovdje već o tome pisalo pa neću dalje, može se o tome čitati na LINKU

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Čini mi se da ljudi sve više i više gube povjerenje u političare općenito, pa će se Hrast morati dobro potruditi da prođe zapaženo.
Kao da svi bježe čim čuju "nova politička opcija"...

Da, slažem se, tako je i sa mnom. No čula sam da bi ovaj hrast mogao dobiti potporu Crkve, da je zapravo već ima, da su tamo neki iz udruge GROZD i još nekih, ne mogu se sad sjetiti kojih udruga... Živi bili i vidjeli

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Pročitao sam to, poznajem i neke ljude koji se trude oko HRAST-a, i sigurno ću na sljedećim izborima glasovati za njih. Oni su za jaku Hrvatsku iznutra i izvana, a ne za ovaj privid od države kojeg imamo sada i koji štiti sve, samo ne narod po kojem se ta ista država zove. Eto, ja se opredjelih.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Prošlo je već 4 mjeseca od zadnjeg upisa na ovoj temi, pa bih pitala i ostale forumaše što misle:

1. o društvenom angažmanu vjernika da se što prije iziđe iz stanja moralne krize - ima li ovdje nade ili još uvijek vlada defetizam ?

2. što iskreno mislite o dosadašnjem predstavljanju i djelovanju pokreta HRAST - slažete li se s njihovim prijedlozima ili imate drugačije stavove ?

3. jesmo li, inače kao vjernici, više usmjereni samo na negativnosti i na obranu od napada sa svih strana, a manje na stvarni pozitivni doprinos društvu, od kojeg bi koristi imali svi ?

Imate li kakav pozitivan primjer, možete navesti i pohvaliti ...