Katolički odgovori

Ono je bio moj drugi post ovdje. Ne znate ništa o mom načinu kako živim svoju katoličku vjeru niti kako odgajam svoju djecu. Možda bi bilo bolje da sam i dalje šutjela - na forum sam se registrirala nakon što sam u nekoliko navrata dobila odgovore na tražene pojmove i dosad sam ga samo ponekad čitala. A ministranti su ovdje malo offtopic, ne znam postoji li tema o tome ili bi je trebalo otvoriti pa možemo razgovarati i o njima. Nadam se u pozitivnijem ozračju.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Mislim da ima srodna tema, zove se ministriranje za djevojčice. Ne uznemirujte se, pisao sam načelno. Za mene je današnje ministriranje blagi užas. Osim jedne i pol radnje većina ministranata ništa drugo ne rade, već se 95% Mise dosađuje i gleda u narod (kroz narod). Nije to to. Nešto tu debelo debelo ne štima.

Ovo zadnje je krajnje neuljudno. Jesi li ti kad prao reverendu ili habit ili peglao? Ja jesam i ne bi mi palo na pamet ovako nešto izjavit.

I jedna napomena - nemaju svi roditelji mogućnost kupovati i cipele i tenisice u vrijeme kad djeci noge rastu za broj svake godine.

Zašto misliš da ja stavljam u svom primjeru Nijemce ispred nas?
I zašto misliš da je iz primjera evidentno "zapadnoeuropsko crkveno urušavanje"?

Tiha,
nemoj sve uzimati toliko k srcu. Rio dosta radikalno problematizira probleme u Crkvi i jednim dijelom je u pravu.
To stvarno nema veze s tvojim življenjem katoličke vjere...
nema potrebe da tako reagiraš i ne bi bilo bolje da si i dalje šutjela.
Dobro je napisala i sara, dobro ili ne, danas su glavna dječja obuća tenisice, koje se taman raspadnu kad ih dijete preraste.
Cipele koje bi bile primjerene ministriranju ne bi imale nikakvu drugu funkciju, a noga brzo raste.

Možda bi mogla župa nabaviti 20-ak pari cipela svih brojeva, no onda bi bio po sakristiji festival tenisica.
Tko zna jel bi roditelji dozvoljavali djeci da obuvaju takve cipele (prenose se gljivice i tome slično...)

Zašto je 'krajnje' neuljudno, ne razumijem? Čovjek je dobio od Crkve reverendu za upotrebu, ne za ormar. Vidiš da mu je i kolar teško nositi jer 'ga znaju'.

Zato što je neuljudno reć župniku u godinama da si sam opere tešku haljinu koju iza toga treba i znat i moć speglat. Voljela bih tebe vidjet kako bi to napravio.
PS ne znam koji je svećenik dobio reverendu, svi koje poznajem su si je kupili.

Ma nema frke, samo sam se malo naljutila.
Moji naprosto nose tenisice, stariji je morao obuti cipele za krizmu - jednom ih je nosio i više nikada. Ima i pristojnih tenisica, mislim da to zapravo i nije problem.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Reverenda. Revna reverenda. Pobožna reverenda. Eh da. U kojoj li riječi ima svoj korijen ime te mantije?

Evo malo sličica:
1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18.

Kao što vidimo ove radosne, radišne, vrijedne i Kristu predane sjemeništarce i svećenike FSSP-a ne može ni blato, ni snijeg, ni kiša niti išta drugo spriječiti da svaki dan nose svoju reverendu. Isto jedan primjer iz vlastitog iskustva. Sa zborom Shalom iz svoje župe išli smo u BiH u župu Poljake svirati pjevati na trodnevnici pred mladu Misu i na samoj mladoj Misi mladomisnika vlč. Jeronima Jokića. Tamo gdje smo ručali bilo je veliko blato, a i padala je kiša. Mislim da se zna šta se desi reverendi u spoju sa kišom i blatom. Prljavština. Ukaljao se dobrih 15 cm i više. Njemu nije bio problem.
Ako reverenda već nekome zbog nekih njegovih prilika stvarno i jeste određena poteškoća te ju je uistinu teško održavati, stvarno bi bio red staviti neko obilježje pripadnosti svećeničkom Redu i staležu. Možemo smatrati to, bilo kakvo obilježje, radnom odjećom ako uzmemo u obzir da je svećenik non-stop na dužnosti.

_________________
http://www.mhfm1.com

Bila sam prije tri godine na jednom stručnom skupu u Napulju, u drugoj polovici srpnja kad su temperature u svako doba dana bile iznad 35°C, a među nama je bio jedan otac isusovac srednjih godina zainteresiran za tematiku. Od jutra do mraka je spokojno šetao u svojoj reverendi i šeširu, dok smo mi umirali od vrućine u kratkim rukavima i bezrukavnicima. Mislim da je tu psihička priprema jako važna.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Ako ti smatraš da svećenik treba biti rob odjeće i zato hodati prljav, ja to ne mislim. Isto tako ne mislim da odjeća čini čovjeka. Svećenik je to i u kupaćim gaćama.
Nošenje uočljivog znaka ima svoje prednosti i svoje mane, ovisi o situacijama. Meni osobno je baš svejedno. Daleko mi je važnije ono drugo - život.
PS spomenuto bratstvo mi sigurno nije nikakav argument. Prije koju godinu je bilo takvo neko sjemenište na glasu kao jako pobožno, osobito za oči, a ispalo leglo svega i svačega - biskup umirovljen i doveden drugi da uvede malo reda, a sjemenište raspušteno.

Ne smatram da bi TREBAO bit prljav, ali smatram da mu prljavština odjeće, ako se zadesi koji puta, ne bi trebala biti na prvom mjestu.

Apsolutno jeste. Zauvijek je svećenik po redu Melkizedekovu. Baš slušam jednu finu pjesmicu vezanu za Melikizedeka. A smatraš li ti da bi svećenik trebao biti rob svojoj raspuštenosti i ne zračiti svetošću i pobožnosću iako bi se u suprotnom na sam njegov prizor dešavala obraćenja kao što su se dešavala po ulasku u ispovjedaonicu sv. Leopolda? Naravno da ne smatraš...niti ja smatram ono prvo što si ti meni rekla.

Kao što sam već nešto slično napisao možda bi poštivanje tih nekih detalja dovelo do reda u Crkvi u Hrvata, do veće pobožnosti naroda, do većeg osjećaja za sveto itd.

Upravo tako, a život i djela očituju na vanjštini ono što je skriveno iznutra.

Ne bratstvo samo po sebi nego mnošto oduševljenih i revnih mladića kojima očito ne smeta stroga formacija, pa iz toga izvodim zaključak da nekima ne bi smetao stroži život iako im je ovako lakše. Čovjek inače naginje prema onome što manje zahtjeva od njega.

_________________
http://www.mhfm1.com

Cunjozu, izvana može biti huj, iznutra fuj. Tako ti je bilo u biskupiji St. Pelten. Izvana pobožno, sve strogo, sjemenište puno dok se odjednom nije prelilo i svo smeće izašlo na javu.
Životno iskustvo me uči da naglašena pobožnost izvana može svašta skrivati. Razum je Božji dar i treba ga koristiti i u ovakvim stvarima.
Svećenik, a to sam dosta puta vidjela, bez znaka često biva uvučen u razgovor u kojemu i te kako može djelovati. Puno puta sam vidjela i kako se ukoče i postanu fini (čitaj ušute i neiskreni) jer je s njima u društvu svećenik. Istina, tada će recimo i manje psovati. Svaka strana tu imai lice i naličje.

Ništa ih ne može spriječiti da nose svoju revendu osim košarke
http://www.fssp.org/album/VS2004D/basketball.htm

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.