Katolički odgovori

Zapanjujuće podatke donosi kath.net o napuštanju Crkve u Austriji:
Die Kirchenaustritte sind in Österreich massiv angestiegen: Nach 40.654 Austritte im Jahr 2008 gab es 2009 53.215 Kirchenaustritte das sind fast 1 Prozent der Katholikenzahl -
Napuštanje Crkve /ispis/ je u Austriji jako porastao nakon 40.654 izlaska u 2008 u 2009 je bilo 53.215 ispisa iz Crkve, što sačinjava skoro 1% broja katolika.
Prednjače biskupije Beč i Linz...
Očekujem slično i kod nas ... prema glasnogovorniku biskupske konferencije Austrije uzroci su mnogo dublji nego sama činjenica crkvenog poreza..

Pa kad smo se navikli (kao opća Crkva) na Isusa, pa nismo više s njime oduševljeni. A to se vidi da ga se skoro uopće ne navješta među vjernicima, i još manje među deklarativnim vjernicima i ateistima. Ništa čudno. Ali time ne i manje žalosno. Jer ondje gdje nam je blago tamo će nam biti i srce. Još samo par godinica sada uz Ivu, i možda s premijerom Milanom pa bumo imali isto kao i 'katolička' španjolska legalne istospolne 'bračne' zajednice, njihovo usvajanje djece, eutanaziju, možda i marihuanu u prodaji, legaliziranu prostituciju i ostala demokratska 'pomagala'.

Što zapravo znači "ispis iz Crkve"? Mislim, formalno pravno, jasno mi je da se krštenjem postaje članom zajednice, da se to potvrđuje kroz sakrament sv. potvrde i da bi se kao vjernik i član crkve trebalo živjeti odgovarajućim sakramentalnim životom i potvrđivati svoju pripadnost i kroz sve životne aktivnosti u svim situacijama.

Mislim da je kod nas ovakva statistika nemoguća jer nemamo zadovoljavajuću metodu praćenja pripadnosti. Kad bi se uveo formalni upis u crkvu, pitanje je koliko bi bilo upisanih, a mislim da bi i među neupisanima ostao velik broj vjernika koji se na formalnosti ne obaziru.

U mojoj župi se trenutno nastoje prikupiti podatci i stvoriti kartoteka o obiteljima vjernika putem posebnog obrasca koje bismo trebali ispuniti. No kako to nije obavezno odaziv je slab, među ostalim zato što treba upisati datume primanja sakramenata za sve članove obitelji što nemaju svi ili bi morali malo potražiti...

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Poznam dobro problem "istupa iz Crkve" u Austriji. Puno ima faktora. Ja bih nekako sortirao po nekom svom redosljedu, što ne znači da je jedini.
1. Potpuni gubitak vjere i životno udaljavanje od vjere - bračni moral - recimo, (odvija se već godinama)
2. Crkva je izgubila onu duhovnu snagu koja je privlačila ljude.
3. Materijalizacija života.
4. Kler nije na vrijeme uočio probleme niti je pokušao odgovarati na potrebe ljudi (osim ulagivanja, odobravanja svakakvih gluposti )
5. Plaćanje crkvenog poreza (nagomilani dugovi zbog višegodišnjeg neplaćanja) porez nije uređen kao u Njemačkoj.
6 propaganda da se napusti Crkva, koja nije baš tako malena i bezazlena.

Eto to bi bilo moje gledanje na krizu.

Kod nas su vrlo uočljive mnoge tendencije točke 1, 2 i 3 a 4. na žalost kao da naši biskupi ne vide što se događa. Na žalost i nas čeka ista situicija, ako ne i gora, jer smo mi i nacionalno povezali uz vjeru.

Evo,kako se "lako" ispisati iz crkve..
http://www.kirchenaustritt.at/Austritt/austritt.html


Sam ispis iz crkve,je postala neka moda u zadnje vrijeme..ovo je moje zapazanje..

1.Crkveni porez
2.Ja mogu bez Crkve biti krscanin..-"katolik"
3.Svejedno mi je za Crkvu..ja za moj zivot ne trebam nikakvu religiju
4.ovakva Crkva mi nista ne znaci..(misle na skandala u crkvi)
5.prelazak u druge konfesije ili sekte..(slobodne crkve)Jehovas..


Kod nas Krscana je tako,jednom krsten…zauvjek krsten..
KRSTENJE NE MOZE NITKO DA PONISTI…I IZBRISE...ONO ostaje dok zivis..
Znaci ,onaj tko se ispise iz KC.(?).smatra da jos uvjek ima pristup i da moze otici u bilo koju crkvu,na recimo ispovjed(ako se uopce ispovjeda?) i na sv.pricest…(sto mnogi i rade)
Mnogima nije jasno,da poslje ispisa nebi vise smio pristupati ..Euharistiji.-Veceri Gospodnjoj…i sve ostalo...( Mnogi zovu svecenika na " sahranu" svojih ,kako bi obavili po Katolickom obredu ispracaj...???) A,svecenici..imaju pravi problem...Ako se ne odazove,i kaze da to ne smije uciniti...prijete..ispisom iz KC...???
Sa strane KC ,je to itekako pojasnjeno...i dato do znanja..
Mnogi misle da za sada Crkva gubi samo clana crkve..tako vide to..i evangelisti i katolici...( oni,koji su bili do sada na papiru...(?)..) krscani,koji se eto sada odlucili za ispis...

Godina....Evangelisti..........Katolici..

Jahr Evangelische Kirche Katholische Kirche
1970-- 202.823................ 69.454
1980-- 119.814............... 66.438
1985-- 140.553............... 74.112
1987-- 140.638................ 81.598
1988-- 138.700............... 79.562
1989-- 147.753............... 93.010
1990-- 144.143............... 143.530
1991-- 237.874................ 167.933
1992-- 361.256................ 192.766
1993-- 284.699............... 153.753
1994-- 290.302................ 155.797
1995-- 296.782................. 168.244
1996-- 225.602................ 133.275
1997-- 196.602............... 123.813
1998-- 182.730................. 119.265
1999-- 192.880................... 129.013
2000-- 188.557................... 129.496
2001-- 171.789.................... 113.724
2002-- 174.227................ 119.405
2003-- 177.162................ 129.598
2004-- 141.567................. 101.252
2005-- 119.561.................. 89.565
2006-- 121.598................. 84.389
2007-- 131.000................... 93.667
2008-- 168.901................... 121.155
2009-- 123.681
Zahlen ev. Kirche ab 1992, kath. Kirche ab 1990 gesamtdeutsch.
Quellen: ev. Kirche: Kirchenamt der EKD, Referat Statistik,
kath. Kirche: Deutsche Bischofskonferenz, Referat Statistik



Statistika iz Njemacke...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Čini mi se da je uzrok napuštanja Crkve u tome što velika većina ljudi doživljava pripadnost Crkvi kroz neku vrstu običaja ili folklora i otuda olako odbacivanje kad im to postane prevelik teret zbog plaćanja crkvenog poreza, zahtijeva za moralnim životom itd. dakle pitanje je koliko se može ljude dugoročnije zadržati uz Crkvu ili vratiti nazad, ako se isključivo potiču običaji i forme bez istinskog poziva na obraćenje u životu i istinskog upoznavanja žive vjere.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Čini mi se da ovdje nije spomenut faktor od ne male važnosti. Ono što Crkva nudi kao vrednote ne interesira veliki broj ljudi, bilo da je to po sistemu - pusti me mislit ću kad ostarim ili - daj ne gnjavi, kao da uopće išta postoji, a ako postoji tko zna što je to.
Mentalitet ovdje i sada sve čini da privlači samo spektakl, drama, euforija.
Na redovitoj, nedjeljnoj misi nema previše ljudi, ali napunit stadion ili nešto slično nekim seminarom sa izlječenjima, nije problem. Uostalom, Isusa su slušale mase, kad ih je nahranio, htjeli su ga učinit kraljem, a pod križem?

imam osjećaj da osuđuješ mase sa seminara ,a na kraju posta sama kažeš da su isto ljudi činili i dok je Bog hodao zemljom

jest da bi za katolika bilo ispravnije da traži Boga i kad mu je dobro i kad mu je loše
i da ide redovito na svetu misu ,ispovijed ili barem na nedeljnju misu
ali ne treba zabranjivati bolesnima koji traže izljećenje da ga traže na seminarima i na kako ti kažeš spektaklima ,jer Bog sigurno ne zabranjuje bolesnom da kuca i da traži, da ga zaziva i moli za izlječenje
jer nekome ograničavati kako će tražiti spas nije kršćanski ...da li će ga Bog uslišiti jer je takav katolik to je na Bogu a ne na nama da sudimo
bolje da takve viđamo na katoličkim seminarima nego kod reikija, vere čudine, hiromanta, gatara, brace, jogista, harekrišni itd

Valja gledati stvar s dva aspekta. Svaki seminar može biti dobar navještaj vjere, ali onda valja krenuti dalje. Ako čovjek ostaje samo na emocionalnim doživljajima i eventualno ponekom izlječenju nečega (ne znam da su u Crkvi posvjedočenja i verificirana izlječenja o kojima se priča), onda tu nema nikakve vjere.
Uistinu čudesni su znaci pratili Isusovo djelovanje, ali je on uvijek odbijao praviti bilo kakav spektakl od toga. Sam je glatko obrusio đavlu kad ga je nukao da se baci s Hrama da bi zadivio mase.
Svake nedjelje se pred našim očima događa najveće čudo - Bogočovjek postaje komadićem kruha da bi nas nahranio - to pak baš ne dira ljude.

ja mislim da ljudi koji ne vjeruju da je Isus prisutan u Euharistiji pod prilikama kruha i vina nemaju što činiti u Crkvi. Bolje da nikad ne dolaze!
Čak i biskup Laun napisa u članku Pledoaje za razum (uskoro će biti objavljen na mojoj stranici) da oni koji zapostavljaju upotrebu razuma(a trče za duhom vremena) nisu nikakvi kršćani.

Po meni je problem u tome što ljudi imaju sve manje vjere. Razlozi su najvećim dijelom u materijalističkom društvu koje uzrokuje nevjeru.

Jedan veći dio dobro situiranih ljudi okrenuti su materijalnome i smatraju da im je sasvim dobro i bez Crkve.

Dio srednje klase (koje skoro više ni nema) gubi povjerenje u Crkvu zbog afera unutar Crkve vezanih za pedofiliju i homoseksualizam, zbog nekih pojedinačnih slučajeva kad svećenik tjera luksuz, zbog toga jer također i sami teže materijalizmu, a samim time gube duhovne vrijednosti.

Dio niže klase (siromašniji ljudi) još donekle idu u Crkvu, jer imaju vjere odnosno pobožnog duha. Imaju zdravog razuma da shvate da se problemi u Crkvi ne smiju gledati generalno nego samo kao zasebni slučajevi. Velika većina svećenika nema veze s pedofilskim i drugim skandalima.

Možda bi se laici trebali ugledati u pojedine starije ljude koji još imaju ljubavi u srcu prema Crkvi i teško da će ih okrenuti materijalističko društvo od Kristove Crkve, jer na kraju krajeva u Crkvu se ide radi našeg spasenja.
Tu na zemlji smo ipak samo određeno vrijeme dok u vječnosti bivamo zauvijek.

A zašto i ne bi ljudi napuštali Crkvu?
Zašto bi itko ostao (ili trebao ostati) u Crkvi?

Ne šalim se. To su provokativna, ali vrlo ozbiljna pitanja i mislim da u njima leži bit problema.
Nije pravo pitanje zašto netko odlazi; pravo je pitanje: a zašto bi trebao ostati?
Ako tu nemamo jasan odgovor, ne trebamo se čuditi da ljudi odlaze.

Jako dobro. Slažem se. Jer:
"Tvrda je to besjeda, tko je može služiti. Otada su mnogi učenici odstupili, nisu više išli za Isusom"

Moje četvero djece su pohađali jednu novozagrebačku školu...
Jednom prilikom sam ih pitao?
Koji tata, osim mene ide nedjeljom u Crkvu?
Pitanje, iako opće, svima je bilo jasno, ne mora biti baš svake nedjelje, možda 1-2 puta mjesečno, ali ne niti samo na blagdane.
Da ne bih griješio, sigurno se nije moglo skupiti 3 oca po razredu, ni majke nisu bile puno bolje, ali njih i ne razmatram.

Zašto sam dao primjer?
Da li ja moram postaviti pitanje sebi u vezi tih ljudi koji (ne) dolaze u Crkvu, zašto bi oni trebali ostati ili zašto bih ja ostao?

Prvo je 2007. otišao kod svog župnika i rekao mu da bi se htio ispisati iz Crkve. “Župnik mi je rekao da jako griješim. Tražio sam objašnjenje zašto, i nisam ga dobio”,

Dva tjedna kasnije dobio je odgovor ordinarijata. “Ne postoji upis u Rimokatoličku crkvu, jer su vaši roditelji za vas (…) tražili primanje sakramenta krštenja, a nisu zatražili upis u Rimokatoličku crkvu. Slijedom činjenica da ne postoji upis, prihvatite također da ne postoji niti ispis”, stoji u odgovoru.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=36399

Nije mi bas jasan ovakav stav...Sta kazete vi..??

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott