Katolički odgovori

Ovaj dio mi se čini zanimljiv pa sam ga izdvojio.
Cijenim razmišljanje prof. Paara koji kao fizičar povezuje znanost i teologiju.

Sa Katolik.hr:
Optuživanje religije za najveća zla ovoga svijeta ideja je na kojoj počiva dobar dio retorike suvremenog ateizma. Ideja je to koju potenciraju uvodni kadrovi filma “Zeitgeist”, koju agresivno promiču predstavnici pokreta “novog ateizma” poput Dawkinsa, Hitchensa i njima sličnih, i koja je u posljednje vrijeme, čini se, naišla na plodno tlo i među širokim narodnim masama kao argument protiv religije. Inkvizicija, križarski ratovi, bombaši samoubojice i razni oblici fundamentalističkog terorizma - primjeri su koji se obično izvlače “iz naftalina” u svakoj raspravi o vjerskim pitanjima, makar s temom ne imali nikakve veze.



Takvi protuvjerski argumenti su, međutim, bezvrijedni i postoje barem dva razloga zašto ih treba odbaciti:

(1) S čisto logičke točke gledišta, riječ je o školskom primjeru logički pogrešne “ad hominem” argumentacije. Pod ovim se nazivom u logici smatra pogrešno argumentiranje gdje se ne osporava sama sporna tvrdnja, nego se pokušava diskreditirati osobu (ili, u ovom slučaju, kolektiv) koja tvrdnju zastupa1. Upravo je o tome riječ i u ovom slučaju. Naime, predmet spora u raspravama između vjernika i ateista nije pitanje jesu li vjernici griješili, pa i činili zločine kroz povijest. Nitko ne osporava da jesu; štoviše, griješe i danas. Predmet spora je, naprotiv, pitanje je li istinit nauk vjere? A razmatranje bilo čijih zločina kroz povijest neće nam dati odgovor na ovo pitanje. Ateisti koji se služe navedenim argumentom, čini se, razmišljaju otprilike ovako: "Kroz povijest su, u ime religije, učinjeni mnogobrojni grozni zločini. Dakle, Boga nema, a nauk vjere je pogrešan". Ne treba biti osobito veliki logičar da bi se vidjelo da je ovakvo zaključivanje logički neispravno: zaključak ne slijedi iz premisa. Radi se, kako je već rečeno, tek o retoričkom triku koji ne cilja na razum, nego na emocije sugovornika.

Nauk vjere je ili istinit ili neistinit. Ako je istinit, onda je istinit - zločini učinjeni od strane vjernika, pa i u ime religije, tu neće ništa promijeniti na stvari, koliko god ih bilo i kako god grozni bili. Ako je pak neistinit, onda je neistinit - opet, ne zbog nečijih zlih djela, nego jer je takav u sebi. No u tom slučaju treba nezavisnim argumentima dokazati da je neistinit. A na ovim stranicama nalazi se mnoštvo argumenata za istinitost crkvenog nauka, kao i mnoštvo osvrta kojima se osporavaju pokušaji protuargumenata. U svakom slučaju, ostaje činjenica da su moralno problematična djela vjernika potpuno irelevantna za pitanje istinitosti nauka vjere, a time onda i za poželjnost ili nepoželjnost pripadanja Crkvi. Ako se istinitost nauka vjere pokušava “osporiti” na način da se blate (opravdano ili neopravdano - sasvim je svejedno) ljudi koji su taj nauk zastupali, očito je riječ o gruboj logičkoj pogrešci2.

(2) Zagovornici iznesenog ateističkog argumenta pate, čini se, od selektivnog pamćenja. Dok se zgražavaju nad zločinima povezanima s religijom i počinjenima prije mnogo stotina godina, zaboravljaju na daleko veće žrtve deklarirano ateističkih režima, počinjenih nedavno, u vrijeme koje neki još i danas pamte. Brojke su zastrašujuće: žrtve se broje u milijunima. Bezbožni komunistički režimi bili su u stanju u svega nekoliko tjedana pobiti više ljudi nego sve religije zajedno u četiri tisuće godina.

Donja tablica rezimira žrtve zločina ateističkih komunističkih režima3:
Narodna Republika Kina 65 milijuna
Sovjetski Savez 20 milijuna
Kambodža 2 milijuna
Sjeverna Koreja 2 milijuna
Afrika 1.7 milijuna
Afganistan 1.5 milijun
Komunističke države Istočne Europe 1 milijun
Vijetnam 1 milijun
Latinska Amerika 150,000

Aktivnosti međunarodnog komunističkog
pokreta i komunističkih partija izvan vlasti
10,000


Zloglasni Hitlerov nacistički režim, čije se žrtve također broje u milijunima, iako se iz propagandnih razloga nije želio upuštati u tako otvoren i naglašen sukob s religijom kao njegova komunistička braća, bio je isto tako sekularni (nipošto vjerski) sustav4.


Već za vrijeme Francuske revolucije, koja je po prvi put na velika vrata uvela sekularizam u europska društvena kretanja, u ime istog sekularizma ubijeno je između 18000 i 40000 ljudi (pod optužbom “kontrarevolucionarne djelatnosti”). U usporedbi s gornjim brojkama to može izgledati malo, ali to je još uvijek više žrtava u samo 10 godina u jednom ograničenom području Francuske, nego od svih triju inkvizicija5 zajedno tijekom pet stoljeća i u cijelom svijetu.

U svjetlu ovih brojki, čini nam se da je optuživanje religije za najveća zla u povijesti primjer teškog licemjerja.

No osvrnimo se ipak na neke prigovore kojima se ateisti pokušavaju obraniti od ovih za njih nezgodnih činjenica i njihovih implikacija:

Prigovor 1: “Svaka žrtva je previše”. Netko će, suočen s navedenim brojkama, možda reći: “Nije uopće bitno tko je koliko ljudi pobio; svaka žrtva je previše. Zato se religija ne može braniti pozivanjem na žrtve bezbožnih režima”. Slažemo se da je svaka žrtva previše, ali onaj tko misli da su brojke nebitne ne bi trebao ni započinjati raspravu optužujući religiju za sva (ili barem ona najveća) zla u povijesti. Smisao navednih brojki nije u tome da se relativiziraju zločini vjernika, nego da se ukaže na objektivne činjenice i da se pokaže da ateistički argument o religiji kao uzroku najvećih zala jednostavno ne stoji.

Prigovor 2: “Ateistički zločini nisu počinjeni u ime ateizma”. Često se čuje i ovakav odgovor: zločini vjernika su počinjeni u ime religije, dok zločini ateista nisu počinjeni u ime ateizma. To bi valjda trebalo značiti da je religija na neki način odgovorna za “svoje” zločine, dok je ateizam po tom pitanju čist i nevin, pa bi zato trebalo prihvatiti ateizam, a s indignacijom odbaciti religiju. Naš odgovor na ovo je trostruk:

Prvo, ovaj prigovor nema veze s raspravom. Cilj je bio osporiti jednu konkretnu ateističku optužbu koja tvrdi da je religija uzrok najvećih zala u povijesti - i ona je osporena. Demonstrirali smo da najveća zla s religijom nemaju veze, štoviše, da su u snažnoj korelaciji upravo s njenim odsustvom. Time također automatski pada u vodu i ono što se ovakvim argumentima obično pokušava prešutno sugerirati, a to je da bi svijet bez religije nekako bio bolji. Imali smo prilike vidjeti kako izgleda svijet bez religije, a koliko je on "bolji" ljudi su iskušali na vlastitoj koži. Je li pojedini zločin počinjen u nečije ime ili ne, u kontekstu ovoga razmatranja ne mijenja ništa na stvari.

Drugo, teza da ateistički zločini nisu počinjeni u ime ateizma je dvojbena. Zločini su svakako počinjeni u ime bezbožnih ideologija, u kojima ateizam predstavlja bitan aspekt; počinjeni su, dakle, u ime nečega čiji je militantni ateizam bitan dio. Od ove spoznaje ne treba bježati.

Treće, kao što su primijetili neki analitičari6, vrlo je izvijesno da je ateizam u zločinima bezbožnih režima odigrao i ključnu neizravnu ulogu. Jer, kao što je davno rekao Dostojevski, “ako Boga nema, sve je dozvoljeno”. Svijest o Bogu kao sucu kojemu ćemo nakon smrti odgovarati za svoja djela služi barem donekle kao određena, iako nesavršena, kočnica koja će od zločina odvratiti mnoge vjernike koji bi se u drugim okolnostima na zločin lakše odlučili7. Kod ateista, takve svijesti, pa onda ni kočnice, nema. Naravno, time ne osporavamo da ateist i pored toga može biti moralna osoba, katkada i moralnija od pojedinih vjernika8. Međutim, premda može biti moralan i premda katkada to u mnogim aspektima i jest, ateist će teško objasniti sebi i drugima zašto biti moralan; bit će mu dakle teško smisliti teoretsko, intelektualno opravdanje svoje moralnosti. Ta moralnost je zapravo nešto što je on kroz odgoj preuzeo iz šire društvene sredine, sredine koja je sama još uvijek barem donekle i barem povijesno uvjetovana religijom. Ateist je tu moralnost u svojme djetinjstvu i mladosti usvojio nesvjesno i na razini emocija, ali ona je kod ateista nešto bez čvrstog intelektualnog temelja. I zato, premda će kod većine ateista te davno usvojene emocije poslužiti kao temelj određene etičnosti kroz čitav život, ipak neće kod svakoga. Netko će se ipak zapitati: zašto? Zašto biti moralan? I ne želeći priznati Boga za gospodara, neće naći odgovora, osim možebitnih privremenih odgovora u činjenici da mora poštovati zakon da bi izbjegao represivnom aparatu države, ili u činjenici da je u svakodnevnom životu i dalje ovisan o drugim ljudima i da ih zato iz interesa treba poštovati. No dođe li u poziciju apsolutne vlasti, i ovi razlozi nestaju. I zato će često se dogoditi - a o tome nam svjedoči povijest - da će, bez te “kočnice” u obliku svijesti o Bogu pred kojim će i on polagati račune, zabrazditi u teške zločine. Stoga se čini vrlo izvjesnim da je upravo ateizam bitan faktor koji objašnjava zamašnost zločina ateističkih režima, neovisno o tome u čije su “ime” oni izvršeni.


Prigovor 3: “Zločinci i nisu bili pravi ateisti”. Neki će ateisti pokušati opravdati ateizam od ovih zločina te na neki način i odgovornost za njih prebaciti na religiju. Tako će reći da je Staljin “popovski đak” (jer je u mladosti studirao teologiju), da je Hitler rođenjem katolik, i tome slično. Ova primjedba je možda najmanje uvjerljiva od svih. U trenutku kad su činili zločine ovi monstrumi bili su se odavno odrekli religije; bili su ateisti i zločine su počinili kao ateisti. Nekakva rasprava o njihovom porijeklu i ranijim afilijacijama ne može osporiti ovu činjenicu.


Umjesto zaključka: Kako su zla ovoga svijeta uvijek konsternirajuća bilo povijesnim ponavljanjima, bilo novim oblicima, takva će biti i buduća optuživanja religija jer se njihovim prozivanjima smještaju u ambijent i uvjete kamo bi najmanje trebala pripadati.



Viktor Verić

viktor.veric@katolik.hr Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

1 Vidi npr. Gajo Petrović, Logika, 26. izdanje, Element, Zagreb, 2007, str. 190.

2 Poneki će se dosjetljivi kritičar religije u ovom trenutku možda pozvati na Isusove riječi: “dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim” (Mt 7,17) i tako pokušati dati novi život svome argumentu. Naime, ako je istina to što Isus govori, ne pada li onda barem kršćanstvo (ako već ne svaka religija) na svojim vlastitim kriterijima, s obzirom na sva zla koja su kršćani kroz povijest učinili? Odgovor je opet negativan. Ovu optužbu je vrlo lako pobiti; potrebno je samo malo pažljivije razmotriti riječi evanđelja i zapitati se što je u ovom slučaju “stablo”, a što “plod”? Općenito govoreći, u analogiji kojom se Krist služi, “stablo” je onaj princip iz kojega proizlaze djela koja naziva “plodovima”. Ako se pod “plodovima” ovdje misli na zla djela pojedinaca (kršćana), pitamo se koji je to princip iz kojega su ta djela nastala. Je li to kršćanstvo? Očito da nije, jer kršćanski nauk vjere ih sigurno nije potaknuo na takve čine. Osim toga, kad bi taj princip bio kršćanstvo, tada bi svi kršćani bili zločinci, što očito nisu i što neće tvrditi čak ni najogorčeniji protivnik kršćanstva. Naprotiv, čini se da je taj princip upravo neposlušnost i nepridržavanje nauka kršćanstva i popuštanje vlastitim ljudskim slabostima. "Stablo" o kojem govorimo su sami ti ljudi, odnosno njihova slobodna odluka kojom su odlučili činiti zlo.

3 Izvor: Crna knjiga komunizma, citirano na http://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_knjiga_komunizma.

4 Iako se katkada pokušava insinuirati neka povezanost između katoličanstva i nacizma, takve optužbe su besmislene. Naime, premda se u svrhu propagande i stjecanja saveznika Hitler u javnim nastupima suzdržavao od otvorenog obračuna s kršćanstvom, njegovi suradnici poput Speera, Goeringa, Bormanna i drugih svjedoče da je religiju, a osobito kršćanstvo, smatrao opasnošću i razmišljao o načinima kako da ih u potpunosti eliminira (neke od tih izjava izrečenih u užem krugu objavljene su u knjizi "Razgovori za stolom"). No nije smatrao oportunim upuštati se u otvoren sukob. Umjesto toga, govorio je, “Neka kršćanstvo umre prirodnom smrću”. Njegove su riječi, također, izrečene u užem krugu suradnika, “Doći će vrijeme kad će znanost odgovoriti na sva pitanja” (neobično slično retorici današnjih ateista). U jednom razgovoru za stolom u srpnju 1942. izjavio je sa žaljenjem kako su mu odredbe konkordata (tj. ranije potpisanog ugovora između Njemačke i Sv. Stolice) "glavni okovi" za njegovu crkvenu politiku u Reichu. Ali "kad rat završi, bit će i konkordatu kraj". Vatikan je sa svoje strane oštro osudio nacizam još 1937. godine enciklikom “Mit brennender Sorge”, a o bitnoj suprostavljenosti nacističkog režima kršćanskoj vjeri svjedoče i žrtve mnogih kršćana koji su pod ovim režimom platili životom; dovoljno je spomenuti svećenika sv. Maksimilijana Kolbea, redovnicu sv. Edith Stein (oboje pogubljeni u Auschwitzu), ili pak katoličke laike Klausenera i Junga ubijene 1934. Iako sekularisti rado skreću pozornost na fotografije koje je moguće naći na Internetu i koje sugeriraju srdačan odnos nacističkih dužnosnika s predstavnicima Crkve (npr. rukovanje sa svećenicima), ove slike su iz rane faze njegova režima, dok je još nastojao prikupiti što je moguće više saveznika i dok još nisu bile općepoznate njegove zločinačke namjere koje će na vidjelo isplivati tek kasnije.

5 Povijest poznaje tri inkvizicije: srednjovjekovnu, rimsku i španjolsku. Ova posljednja, koja je u biti bila svjetovna ustanova u službi španjolskoga kralja, slovi kao najzloglasnija, ali novija istraživanja pokazuju da su i njezine žrtve bile kroz povijest višestruko preuveličavane iz propagandnih razloga; vidi npr. http://www.catholiceducation.org/articl ... h0008.html.

6 Usp. Dinesh D'Souza, What's So Great About Christianity.

7 Dakako, poštivanje moralnog zakona posljedično vodi i do konkretne dobrobiti za čovjeka već i u ovom svijetu (mira, sreće, smisla života i sl.), dok naprotiv ponašanje koje je moralno pogrešno dovodi do upadanja u isprazan život, što je također posljedica, i to krivih stavova.

8 Izuzmemo li, dakako, samu nevjeru, koja je objektivno nemoralan čin sama u sebi, premda mentalitet današnjeg čovjeka to teško može prihvatiti.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

Moram priznati da je tekst Viktora Verića za mene jedno veliko otkriće
u smislu argumentiranog iznošenja teza "obrane" od napada ateista.
Najvažnije je da je izbjegao braniti se kontranpadom već je argumentirano
i s puno smisla iznosio teze.
Za mene vrlo poučno.

Ipak, postoji određeni propust.
Ako se žrtve ateističkih režima taksativno navode u okruglim brojkama onda se to isto može učiniti sa žrtvama "u ime religije".
Pitanje je da li se tu uključuju i žrtve "vjerskih ratova", ne samo križarskih te da li se uključuju i druge religije
kao i ono što "filmski poznavatelji povijesti" poput mene uključuju sve ono što se događalo u filmu "Misija".
Nadalje, sama brojka bi trebala biti stavljena u odnos prema tadašnjem broju stanovnika.
Mislim da bi onda možda mogli dobiti cjelovitiju sliku.

Zanimljivo kako ateisti opovrgavaju da su se staljinovi zločini dogodili u ime ateizma, nego u ime marksizma. Što ispada da na neki način opravdavaju Staljina. A da je bio kojim slučajem Staljin bio vjernik predbacivali bi to kršćanima. Najveći zločini su se događali u klimi koja je bila prožeta ateizmom. Trebali bi to priznati, da je staljin imao svijest o Bogu zasigurno se nebi tako olako odvažio na 'čišćenje' ljudi.


P.S. Edargrim pomno prati razvoj teme. Zadajmo mu koji metak.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

U pravu si. Međutim, čini mi se da smo dopustili da se rasprava vodi potpuno pogrešnim smjerom, bez uzimanja u obzir konteksta u kojemu se nešto događalo.
Vjernički i nevjernički svjetonazori bili su dio društvene ideologije koja se je štitila od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Promašeno je suditi dvanaesto i trinaesto stoljeće kriterijima parlamentarne demokracije i vjerske tolerancije 21. stoljeća. Uostalom, u čemu je bitna razlika između stare inkvizicije, sovjetskog NKVD-a i današnjih antiterorističkih zakona odn. njihovog prakticiranja na Guantanamu?
Podsjeća me to na mišljenje jedne forumašice na drugom forumu prema kojem se u vrijeme uhićenja Isusa trebalo javno protestirati, zavezati se za vrata rimske tvrđave Antonija...to bi hodalo danas, ali ne u prvom stoljeću. Osobito ne kod Rimljana.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Dosljedni ateist uključio bi u to žrtve svakog nasilja inspiriranog bilo kojom religijom. No, to nas vodi zaista predaleko. Attilini Huni bili su pogani; jesu li uništenjem rimskih kršćanskih gradova činili kristijanocid? A naši slavenski poganski preci? Zar nisu počinili isto to uništenjem Salone i istrebljenjem njenih stanovnika? Grci su prilikom zauzimanja Troje uništili kipove trojanskih božanstava u ime svojih bogova; što bi to tada bilo? Turci su navodno tijekom povijesti Osmanskog carstva u ropstvo odvukli deset milijuna ljudi od Španjolske do Ukrajine (to je sa starog foruma Katolika na Internetu). I što sad? Treba li formirati svjetski sud pravde koji će donijeti pravorijek našeg "prosvijetljenog" stoljeća nad svim naraštajima prije nas? I natjerati Južne Slavene da vrate Rimljanima zauzete prostore...a Rimljane da to isto učine Ilirima...
i tako redom do Adama i Eve?

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

??

...usput mogli bismo promašiti temu nabrajanjem i preuveličavanjem broja žrtava ateizma (v. Jakobinci - 2 milijuna, rekao Citadel). Svatko ima pravo odlučiti želi li sudjelovati u raspravi ili ne, a Edargrim je pošteno napisao da ne želi biti smatran provokatorom. Bilo bi bolje da osobne nesuglasice razriješite privatnim porukama...

Ima stvari u kojima se i mi (tj. neki od nas) slažu s ateistima. Oni sigurno ne vjeruju u boga koji je strogi sudac, plašitelj ljudi, osvetitelj, koji traži da druge šikaniramo i omalovažavamo, mrzimo, ubijamo, a u takvog boga ne vjerujemo niti mi.

Nemojte mi zamjeriti, ja sam matematičar po struci, a jedna teorija kaže (svojedobno prerasla i u religiju) da se brojkom sve može ustanoviti. Ako se netko poziva na brojke, onda ih mora prikazati sve, i one s druge strane... npr. koliko je bilo žrtava inkvizicije
Dalje u raspravi se obara argument da je religija uzrok i kaže se da je uzrok nešto drugo s čime se apsolutno slažem jer
ne može mi nitko reći da je to rađeno iz vjerskih uvjerenja, jedino je moguće vjera bila opravdanje.
Ali postoji ateistička teza o tome da je vjera za to kriva.
Što to znači? Da bi u ateističkom svijetu bilo manje zločina? Naprotiv, empirijski je dokazano da ih je bilo više (da ne ponavljam Viktora genijalnog)

U duši se slažem s tobom, ali glavni je problem u tome što "oni misle da je Bog odsutan", "ne postoji kao kategorija", ...
Inače, niti mislim da je Citadel u duši nešto loše mislio, niti da se edargrim ljuti... ili se varam?

Kad smo kod marksizma, marksisti su se odricali Staljina riječju "staljinizam",eto sad izgleda da se atestima riječ-zid između njih i Staljina "marksizam".

Nakon dva citanja kolumne (Vikrota genijalnog) vidim da nema potrebe komentirati osim:

Viktor je napisao/la:

Izuzmemo li, dakako, samu nevjeru, koja je objektivno nemoralan čin sama u sebi, premda mentalitet današnjeg čovjeka to teško može prihvatiti.

Ovdje vidim da je njegovo mišljenje o tome kako je nevjera objektivno nemoralna zapravo nista više nego subjektivno.
Zbog čega je nevjera nemoralna pa čak i objektivno nemoralna?
Koristimo se terminima koje mnogi ne razumiju, dali mi znamo njihovo znacenje? Značenja objektivnog i subjektivnog?

Taoizam je religija koja je starija od kršćanstva. Taoizam je i ateistička religija, nastala na filozofskim i moralnim učenjima Lao Tsea koji je "svetu" knjigu taoizma, Tao Te Ching, pisao oko 400 godina prije Krista.
Tao Te Ching je knjiga u kojoj je u 80ak stranica sadržana ljudska vrlina i mana. Knjiga koja sadrži "savjete", u obliku poslovica, kako se ponašati, postupati u određenim situacijama, moralna učenja koja ponekad i nadilaze moral današnjeg čovjeka (ono sto mi smatramo moralnim)... Da ne duljim, slično kao i Biblija Novog Zavjeta.
Znači po ovoj gore tvrdnji, Taoist, koji slijedi TAO je nemoralna osoba unatoč tome sto je zapravo vrlo moralna osoba.

arsen je napisao/la:

Moram priznati da je tekst Viktora Verića za mene jedno veliko otkriće
u smislu argumentiranog iznošenja teza "obrane" od napada ateista.
Najvažnije je da je izbjegao braniti se kontranpadom već je argumentirano i s puno smisla iznosio teze.
Za mene vrlo poučno.

Ono što ja vidim je objašnjenje kako se ateisti služe ad hominem argumentima da bi se malo dalje u tekstu vidilo diskreditiranje ateizma upravo ad hominem argumentima.

Citadel je napisao/la:

Zanimljivo kako ateisti opovrgavaju da su se Staljinovi zločini dogodili u ime ateizma, nego u ime marksizma. Što ispada da na neki način opravdavaju Staljina. A da je bio kojim slučajem Staljin bio vjernik predbacivali bi to kršćanima. Najveći zločini su se događali u klimi koja je bila prožeta ateizmom. Trebali bi to priznati, da je staljin imao svijest o Bogu zasigurno se nebi tako olako odvažio na 'čišćenje' ljudi.
P.S. Edargrim pomno prati razvoj teme. Zadajmo mu koji metak.

Da, vrlo je zanimljivo. Isto tako je zanimljiva tvoja tvrdnja da kada neki kršćanin počini zločin da on nije kršćanin

Ne nebih trebao priznati!
Zasto?
Zato sto sam ja ateist a ne smatram "opravdanim" pociniti zlocin a kamoli oduzeti tudji život pozivajuci se na ateizma. (Jeli dovoljno?)

Bernard je napisao/la:

U pravu si. Međutim, čini mi se da smo dopustili da se rasprava vodi potpuno pogrešnim smjerom, bez uzimanja u obzir konteksta u kojemu se nešto događalo.
Vjernički i nevjernički svjetonazori bili su dio društvene ideologije koja se je štitila od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Promašeno je suditi dvanaesto i trinaesto stoljeće kriterijima parlamentarne demokracije i vjerske tolerancije 21. stoljeća. Uostalom, u čemu je bitna razlika između stare inkvizicije, sovjetskog NKVD-a i današnjih antiterorističkih zakona odn. njihovog prakticiranja na Guantanamu

Slažem se

Bernard je napisao/la:

Dosljedni ateist uključio bi u to žrtve svakog nasilja inspiriranog bilo kojom religijom. No, to nas vodi zaista predaleko.

Tako je... I ne, ne vodi nas predaleko.
Dalje:
Atilini Huni nisu osvajali radi religije nego radi prostora. Nisu činili kristijanocid (kao takav) jer je njima bilo potpuno svejedno koje su religije oni koje napadaju.
Isto i za Slavene
Grci i Trojanci su zapravo pod istom religijom. Samo politeisticka religija ti pruža mogućnost da jednoga boga štuješ više od drugoga.
Pa tako su Grci uništavali Trojanske hramove (karikiram) Apolona kako bi dizali svoje za Aresa...

O turcima ne mogu jer poznato je da su oni u svojim haračenjima nosili svoju religiju i svoju kulturu, što je vidljivo u BiH.

Bernard je napisao/la:

I što sad? Treba li formirati svjetski sud pravde koji će donijeti pravorijek našeg "prosvijetljenog" stoljeća nad svim naraštajima prije nas? I natjerati Južne Slavene da vrate Rimljanima zauzete prostore...a Rimljane da to isto učine Ilirima...

Naravno da ne... Što je bilo bilo je, to je daleka povijest
Definicija vjerskih ratova je vrlo jasna. Rat u ime religije.
Nisu ni svi Križarski Ratovi bili vjerski, što i svaki ateist mora znat, ali početak križarskih ratova ima začetak u vjerskim netrpeljivostima.
Npr. rat koji se desio (ili se još dešava) u Sudanu je vjerski. Sudan je zemlja sa večinski muslimanskim stanovništvom. Manjinsko stanovništvo zahtjeva odcjepljenje jer ne žele priznati muslimansku vlast. Muslimani, zbog održavanja cjelovitosti vrše represiju i dolazi do rata. Vjerskog rata.

adrijana je napisao/la:

Ima stvari u kojima se i mi (tj. neki od nas) slažu s ateistima. Oni sigurno ne vjeruju u boga koji je strogi sudac, plašitelj ljudi, osvetitelj, koji traži da druge šikaniramo i omalovažavamo, mrzimo, ubijamo, a u takvog boga ne vjerujemo niti mi.

O tome cu pisati na kraju

arsen je napisao/la:

Nemojte mi zamjeriti, ja sam matematičar po struci, a jedna teorija kaže (svojedobno prerasla i u religiju) da se brojkom sve može ustanoviti. Ako se netko poziva na brojke, onda ih mora prikazati sve, i one s druge strane... npr. koliko je bilo žrtava inkvizicije

Arsene, opet si falio.
U ovome slučaju se ne može dokazati sve jer brojke koje se prikazuju nisu realne. Govori se o približnom broju žrtava. Kada se spomene broj od 20 000 000 Staljinovih žrtava ne prikazuje se točan broj nego približan.
Sasvim je jasno da je zapravo realan broj čak i desetke tisuca veci ili manji. Što i dalje ne umanjuje brojku

arsen je napisao/la:

Dalje u raspravi se obara argument da je religija uzrok i kaže se da je uzrok nešto drugo s čime se apsolutno slažem jer

A čega to uzrok? Zla? Svega zla? Zanimljivo.
Ja kao ateist smatram da je religija zaslužna za mnogo prekrasnih stvari koje nemaju veze sa zlom. Ostavila nam je prekrasno kurturološko naslijeđe u građevinama, pričama, mitologijom, statuama, spomenicima, glazbi, pjesmama, moralnim vrednotama...
Religija je izvor svega zla je zapravo zloporaba Dawkinsova dokumentarca kojega su zapravo producenti nazvali "Root of all Evil" a ne sir Richard. Tko ga je gledao, mogao je vidjeti koja to zla Dawkins navodi. Al eto... o ekstremima i sa jedne i druge strane ne mogu ništa reći.

arsen je napisao/la:

Što to znači? Da bi u ateističkom svijetu bilo manje zločina? Naprotiv, empirijski je dokazano da ih je bilo više (da ne ponavljam Viktora genijalnog)

Nije to empirijski dokaz.
Možda i bi.
Za ovaj primjer volim uzimati demokratska i sekularna društva zemalja Švedske, Norveske i Japana sa većinskim ateističkim stanovništvom a medju najmanjim stopama kriminala na svijetu
Ovaj primjer ni malo se ne razlikuje od religijskog .
O moralu i toleranciji možemo vidjeti u društvima arapskoga, konzervativnoga, muslimanskog svijeta.



O ATEIZMU
(i svemu)

Što je za mene ateizam?
Riječ,
Riječ kojom najbliže opisujem svoju religijsku pripadnost, odnosno nepripadnost. Najjednostavnije; Ne vjerujem u niti jednoga boga kojega religije propovjedadju.

Zašto?
Iz više razloga, na kraju se opet završi na razumnom (ono sto je razumno meni ne mora biti razumno i drugima) razmišljanjem o sebi, svemiru, svijetu, ljudima i problemima.
Činjenica jest da se naš svijet sastoji od raznih religija.
Meni to govori samo o ljudskoj potrebi da "stvara" religije.
Religija kao takva je savršeni mehanizam za upravljanje masa, pruža čovjeku utjehu, daje pripadnost (nešto poput države).
Stotine, pa i tisuće religija i raznih vjerovanja kroz povijest su izumrle i danas ne predstavljaju ništa više od obične mitologije.
Danas pak imamo i religije koje su i starije od nekih izumrlih a održale su se na životu; Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Taoizam, Hinduizam, Budizam.
Svaka od ovih religija može doživjeti sudbinu koju su doživjele stare religije antičke Grčke ili Rimskog Carstva pojavom nečega novoga.

Svjedoci smo rađanja novih religija.
Scijentologija
Religija temeljena na zamislima pisca SF priča.
Zvuci glupo. I je glupo. Meni i vama.
Ali scijentologu nije glupo.
Isto kao sto nekima nije glupa priča o općem potopu, bezgrešnom začeću, uskrsnuću tijelom, reinkarnaciji itd. itd.

Nitko od nas ne može sa 100% sigurnosti tvrditi da je njegovo uvjerenje jedno iskreno. Ni kršćani, ni muslimani, ni hinduisti ni ateisti.

Zašto?
Zato sto ne može. Vjera se temelji na vjerovanju bez dokaza. Znači ne na znanju, nego na vjerovanju. Zato i je vjera!

Postoje dokazi!
Koji dokazi? Ne, ne postoje dokazi. Postoji samo nešto što bismo mi željeli da budu dokazi. Ja npr. vjerujem u postojanje izvanzemaljskog života. Inteligentnog i onog manje inteligentnog. Svemir je prevelik, što ostavlja jedini logičan zakljucak da nešto malo poput nas ne može biti samo. Unatoč tomu sto nema dokaza da takav život postoji moja vjera je toliko jaka da prerasta granice vjerovanja i poprima obrise nečega sto smatram činjenicom.

Postoje svjedocanstva, ukazanja...
Da, ali jesu li ona istinita? To je stvar koju je jako teško, pa i nemoguće dokazati. Uzimate li si vi kršćani to kao dokaz ispravnosti kršćanskoga nauka? Ako da, treba biti svijestan cinjenice da i judaizam, islam i hinduizam isto tako bilježe takve stvari. Status Quo!

A ozdravljenja?
Da... Uistinu ljudi ozdravljaju u prisustvu vjere i iscjeljitelja vođenih vjerom. A i razne vođe tako upozoravaju kako na razne šarlatane koji obmanjuju narod. Ali ljudi i kod takvih šarlatana ozdravljaju (Benny Hinn, Bruno Groening (ili kako već), Saibaba). Medicina isto bilježi čudotvorna izlječenja bez uplitanja ikakve religije.
Sve ovo mi kao argument zvuči još i gluplje ako se u obzir uzmu milijuni nevine dijece koja boluju od raznih zloćudnih tumora i bolesti i unatoč svim molitvama ipak podlijegaju bolestima dok na drugoj strani ljudi od toga mahom ozdravljaju upravo zaslugama svojih religija i molitvi. To je nepravda. I ne postoji ni jedno teodicijsko objašnjenje koje ovu nepravdu može opravdati. Barem meni ne (jesam li ja zato slijep?)

Puno ljudi doživljava obracenje, prosvjetljenje.
Da, zaista, puno ateista nakon nekog vremena "progleda". Glupo bi bilo tvrditi da i ja neću nekada (vodim se onom od Ingmara Bergama: "Nadam se da se nikada necu toliko razboliti da postanem religiozan"). Ateisti postaju kršćani.
Ne, to nije nekakav specijalni obrazac. Mnogi kršćani isto tako "progledaju" pa postanu ateisti. Muslimani postaju kršćani a i obratno. Mnogi ateisti, kršćani, muslimani postaju hinduisti ili pak budisti. To nije argument...

Prijatelj mi cesto kaže da je ateizma oznaka egoizma. Zbog svoje želje da živim u grijehu (hedonizam) odbacujem religiju koja mi to brani. Ali to jednostavno nije istina. Čisto iz razloga što i danas, kada živim potpuno drugačiji život ja i dalje ne prihvaćam religije.
A gledajući živote mnogih (večine) religioznih ljudi ni oni se baš ne drže tih "zabrana" Koje je njihovo opravdanje po toj logici?

Zagrobni život!
Postoje svjedočanstva o osjećajima nakon smrti, tunelu, svijetlu, odvajanju od tijela...
Da, taj tunel je vecini zajednički. Zapravo taj tunel je znanstveno objašnjen..
Postoji cijela jedna pseudonauka koja se bavi proucavanjem i otkrivanjem detalja iz prošlih života ljudi metodom represivne hipnoze.
Jesu li i oni šarlatani? Ako nisu, ovo je nepobitan dokaz reinkarnacije.

Ateisti ne vjeruju u boga jer se boje suda nakon smrti!
I da i ne.
Da, zato sto u trenucima slabosti i preispitivanja (a to radite i vi vjernici, između ostaloga tomu i služe duhovne obnove) u stanju sam se zapitati; A što ako su upravu? Što ako ću stvarno gorit u paklu? Nije li mi bolje praviti se da vjerujem. Bog nije glup... Vidjeti će da glumatam.

Ja sam materijalist (ova riječ ima potpuno drugo značenje od materijalizma kojemu je cilj stijecanje materijalnih dobara) i kao takav ne vjerujem u zagrobni život. Ono što imam... Ono što vidim... To mi je sve. Imam samo jedan život. Mislim da ga trebam odživiti najbolje kako umijem. Punim plucima. Smrt prihvacam kao neizbježnu činjenicu nakon čega je gotovo...
FIN.
Ovo mišljenje temeljim na tome strahu sviih živih bića od te smrti. Strahu koji je toliko jak da je nepojmljiv (znam o čemu govorim jer sam patio od napadaja panike gdje sam i po par puta na dan imao "blizu smrtna" iskustva).
Ono što znam je da ću živjeti u srcima i sjećanjima ljudi... Koliko dugo i na koji način ovisi samo o meni i djelima koja ću raditi. Zato se trudim da to što više budu dobra djela.

Ne smatram ateizam egoističnim jer temelj ateizma je JA NE ZNAM. Ja ne znam dali Jahve, Allah ili Višnu postoje ali vjerujem da ne. Ovo je potpuno isto kao i kod vjernika samo sto ovaj misli da da.

Početak
Kao ateist ne znam što je ili tko je stvorio ovaj svijet, svemir i život. Na temelju nekih teorija i dokaza spreman sam vjerovati da je sve nastalo Big Bangom. Ali zašto Big Bang? To ne znam. Big Bang ostavlja prostor bogu. Bogu kao pokretaču. Ako i je bog taj koji je pokrenuo ovaj svemir ja ću i dalje biti ateist?!
Da, jer ne vjerujem u ni jednoga boga kojega religije propovijedaju. A svi moramo biti svijesni i mogućnosti da su deistička i panteistička mišljenja zapravo ispravna.

BOG
Bog kao "biće", kao pojam nadilazi sve što će čovjek ikada biti u mogućnosti spoznati. Kao takav milijune puta nadilazi čovjeka i njegovo razmišljanje. Jednostavno mi je glupo da takvo biće može biti toliko tašto da će selekciju RAJ-PAKAO raditi na i na činjenicama da li sam vjerovao, bez dokaza, u njegovo postojanje

Zanimljiva priča koju sam neddavno citao:
"Isus Krist je put, istina i život. Isus Krist je dobrota i ljubav. Samo preko Krista možemo uci u Kraljevstvo Nebesko.
Što je Isus time milio?
Svatko tko živi Krista... Krist je ljubav i dobrota. Svatko tko ljubi i cini dobro zivi krista a da toga nije ni svijestan. Svatko takav baštini Kraljevstvo Nebesko!"
Ovo je jednostavno, misljenje covjeka koji je prevazišao mnoga crkvena ucenja. Ovo je poruka oprave ljubavi... Poruka pravoga boga. Pravoga Krista.

Kraj
Zbog cega ja uopce ulazim u ove rasprave? U ovaj zacarani krug iz kojega nikada nitko nece izaci kao pobjednik?
Priznajem, na pocetku jer sam htijeo dokazivati "glupost" onih koji vjeruju; "glupavim" pricama koje se ne poklapaju; citatima iz Biblije; pa i samimlogickim razmišljenjem.
Danas, kada sam prerastao takvo mišljenje o "nametanju" svojih stavova drugima sve dobije drugacije svijetlo.
Kako sam rekao , vec dugo pratim ovaj forum i nikada nisam rijeci napisao a niti hocu u drugim temama (osim ako bude iznimaka).
Ovdje sam se javio upravo zbog apsurdnosti situacije da se ateizam napada ad hominem argumentima od strane ljudi koji se žalje na takve argumente. Pokušao sam lijepo objasniti svoje viđenje stvari ali postao sam svijestan necega sto je Harry Callahan rekao "Misšljenje je kao šu**k, svatko ga ima". Tako isto svatko ima pravi svoje mišljenje i izraziti upravo onakvo kakvo je.
Upuštam se u raspravu jer mi smeta (smeta?!) kada ljudi nešto što je OBJEKTIVNO dobro (yoga, meditacija, sex)proglašavaju sotonskim i zlim, pa cak i izvorima zla.
Upuštam se u raspravu kada vidim glupe prijetnje kako cu zavrsiti u paklu jer ne vjerujem (ovo nije bilo ovdje)
Upuštam se u raspravu kada me se zbog ateizma nazove nemoralnim.
Iz svake rasprave, svaki puta izadjem upravom sa tom izjavom Harrya Callahana u glavi, mišljenje svatko ima, pa tako i ja.
Poucen vlastitim iskustvom vjere u postojanje vanzemaljskoga života shvacam izvor vjere religioznih ljudi. Tim više jer religija je u stanju dadti puno više nego moja vjera u glupe izvanzemaljce. Daje mir... Daje nadu.
Ali ja to imam. Sve to ja nalazim u sebi, u prirodi, u ljudima, prijateljima, smijehu, zagrljaju, u životinjama, svojoj Luni i svojoj kobili Gei.
Da usudim se reci, ja sam sretna osoba. Ispunjena osoba, koja se naravno može još ispunjavati. Koja se i hoce,želi i mora još ispunjavati.
Sretan sam bez Boga. Bez religije. Koliko god nekim zvucalo glupo, to su moji osjecaji. I nitko, ama baš nitko ne može znati kako se ja osjecam osim mene samoga.
Ja sam ateist. Ja sam ono sto jesam. Ja sam sretan covjek.
Hvala

_________________
‎"Vi ste zarobljenici civiliziranog sustava koji vas više ili manje primorava da nastavljate razarati svijet kako biste živjeli." ~ Ishmael

Ne spava mi se pa sam pročitao što si napisao. Ja vjerujem da ti imaš dobre namjere, ali ovo što si napisao ti stvarno nema veze s istinom. Ja kad to čitam vidim da ti nemaš vjere. Sad koji su razlozi ja ne znam. Slobodna volja ti je dana pa ti odluči, ali možeš misliti kako je meni kad to čitam što si napisao, a još imam jako puno za učiti o vjeri i sl. Pa imaš toliko znakova vjere oko sebe, a ti si tu naveo svašta. Mješavina svega i svačega. Koja je razlika u shvaćanju između tebe i mene. Možda da kreneš od početka mudrosti - strahopoštovanja. Eto, to ti je moj dobronamjerni savjet. Shvati da si malen kao i ja.
Laku noć.

Tvrdnje su apsurdne jer termin ateist "nevjernik" se kosi s terminom krivo-vjernik što taoist ipak jest, unatoč tome što postoji razlika između taoizma kao filozofije i taoizma kao vjere ipak oni polaze od pretpostavke da je "tao" nepromjenjiv, bio prije svih stvari, da od njega sve potječe. Ateist ne može imati "vjeru" ili "krivu vjeru" jer prestaje biti ateist. Dakle usporedba je skroz deplasirana.
Ateist može biti duboko moralna osoba i ponašati se puno moralno prihvatljivije od vjernika no pošteno si ne može objasniti zašto se ponaša tako, pogotovo ako mu njegova moralnost objektivno šteti. Zbog toga se može opravdano tvrditi da je nevjera u svojoj biti nemoralna.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

edargrim


Epic fail. Promašio si definiciju ateizma. Ovo gore navedeno je AGNOSTICIZAM koji tvrdi ja ne znam. Pojam potječe or riječi agnosis što znači jednostavno 'nemam znanja' i definirao ga je Thomas Huxley, Darwinow takozvani bulodg.

Ovo me podsjetilo na debatu William Lane Craiga i Christopher Hitchensa gdje je Hitchens imao problema da definira svoj svejtonazor.
http://www.youtube.com/watch?v=BBUVJBc3nBU

Ateizam (grčki: α-, "bez" i Θεος, "bog") je stajalište da nema bogova.


Zašto se Bog jednostavno ne objavi ljudima i tako dokaže da postoji? Sigurno bi svi vjerovali u Boga kada bi im se on pokazao! Problem s ovom idejom jest taj što Bog ne želi samo uvjeriti ljude da postoji. Bog želi da se ljudi pouzdaju u njega po vjeri (2. Petrova 3,9) i prihvate njegov dar spasenja (Ivan 3,16). Istina je, Bog bi se mogao pojaviti i jednom zauvijek pokazati da postoji. Problem je u tome što je Bog puno puta u Starome zavjetu (Postanak 6-9; Izlazak 14,21-22; 1. Kraljevima 18,19-31) jasno pokazao da postoji. Jesu li ljudi vjerovali da Bog postoji? Jesu! Jesu li se obratili od svojih zlih puteva i bili poslušni Bogu? Nisu! Čovjek koji nije spreman prihvatiti da Bog postoji po vjeri, definitivno nije spreman prihvatiti Isusa Krista kao svoga Spasitelja po vjeri (Efežanima 2,8-9). To je Božja želja – da ljudi postanu kršćani, a ne samo teisti (oni koji vjeruju da Bog postoji).

Biblija nam govori da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri. U Hebrejima 11,6 piše: »A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.« Biblija nas podsjeća da su blagoslovljeni oni koji vjeruju i pouzdaju se u Boga po vjeri: »Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’« (Ivan 20,29).

Činjenica da se Božje postojanje mora prihvatiti po vjeri ne znači da je vjerovanje u Boga nelogično. Postoji puno dobrih argumenata u prilog Božje opstojnosti.

U isto vrijeme, potrebno je jednako vjere da se vjeruje u ateizam. Onaj koji iznosi apsolutnu izjavu »Bog ne postoji!« zapravo tvrdi da zna baš sve što se može znati o baš svemu – te da je posjetio svaki djelić svemira – te da je posvjedočio svemu što se moglo vidjeti. Naravno, ni jedan ateist to ne tvrdi. Ateisti ne mogu dokazati da Bog, recimo, ne živi u središtu sunca ili ispod Jupiterevih oblaka ili pak na nekoj udaljenoj nebuli. To se ne može dokazati, tako da se ne može dokazati ni da Bog ne postoji. Ateist treba imati jednako vjere koliko i teist.

Prema tome, vraćamo se na početak. Ateizam se ne može dokazati, a Božje postojanje mora se prihvatiti po vjeri. Ja čvrsto vjerujem da Bog postoji. Spremno prihvaćam da se moje vjerovanje u Boga osniva na vjeri. U isto vrijeme, čvrsto odbacujem ideju da vjerovanje u Boga nije logično. Vjerujem da se Božja opstojnost može jasno vidjeti, snažno osjetiti te da se njegova nužnost može filozofski i znanstveno dokazati. Ponovno, želite li više informacija, posjetite našu stranicu »Postoji li Bog?«. »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu« (Psalam 19,2-5).

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

edargrim:


Medicina ne bilježi nikakva izlječenja barem ne čudotvorna bez prakse ili molitve ili placeba-efekta. Tu valja biti stručan jer i doktori ponekad nemaju kompletno objašnjenje. Mnogi su ozdravili od alkoholizma nekakvim placebo metodama da bi im se kasnije opet vratila takva navika tako da je to relativna stvar. Treba praviti razliku između senzacionalističkih članaka koji svjedoče ozdravljenje - recimo kod Brace i stvarnih izliječenja kod kojih se bolest nije vratila jer novine vjerovatno neće pisati o tome kako se neka bolest vratila koja je nakratko bila maknuta kod nekog alternativca. Za primjer trajnih izliječenja osoban sam svjedok da su se dogodila na duhovnim obnovama kod Zvjezdana Linića, najbizarniji primjeri su neplodni parovi koji su nakon obnove [točnije nakon molive karizmatika nad njima] konačno mogli dobiti dijete, što doktori uopće nisu mogli objasniti. Danas je sve puno alternativaca koji nude izliječenja, sreću, bogatsvo itd i te usluge naplačivaju a klijenti se obično vračaju u još gorem stanju ili što je još gore bolest prijeđe s njih na drugog člana obitelji. Istina jeste da smo okruženi duhovnim svjetovima, anđelima i demonima, pa ti odaberi kome ćeš se obratit.



Definitivno nisi proučio teodiceju, to je vrlo opširna grana teologije koja je ponudila racionalne odgovore. Već sam napisao o ozdravljenima i kako se ona ne mogu tumačiti površno onako kako ti tumačiš. Ljudi se time bave desetljećima, a ti površno i automatski zaključuješ stvari bez dublje analize.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

Ne možeš reći da je objektivno dobro nešto što je nekim ljudima naškodilo, recimo yoga koju promatraš kroz prizmu onako kako se predstavlja na portalima a ne uviđaš svjedočanstva nekih ljudi. meditacija kao izmjena razine svijesti, podizanje svijesti na viši nivo a da se ne govori o rezultatima toga. Još je Timothy Leary, narko guru ustanovio da meditacija ima sličan efekt kao i halucinogene droge, tijekom dugotrajnog prakticiranja dolazi do emocionalnog pražnjenja i ravnodušja i do vegetacije uma.

Po zapadnoj označava razumno razmatranje,a za istočnjačke mistike upravo suprotno,zbog čega o toj temi na Zapadu vlada velika zbrka.
Istočnjačka meditacija (kao što se naučava u TM-u, zenu i sl.) je postupak pomoću kojeg se postiže odvojenje od svijeta i misli (to znači od maye) i to tako da se razum oslobađa svakog voljnog i razumnog razmišljanja i tako prelazi u "viša"stanja svijesti.
Iako se na Zapadu poučava pod raznim imenima,istočnjačka meditacija ima uvijek svrhu "spoznavanje"našeg navodnog jedinstva sa svemirom. To su vrata do "ništavila",nirvane.Obično se prodaje pod bezopasnim imenom "tehnika za opuštanje",ali UVIJEK IMA CILJ PODLAGANJE OSOBE UTJECAJU MISTIČNIH SILA SVEMIRA. Još je Timothy Leary, narko guru ustanovio da meditacija ima sličan efekt kao i halucinogene droge, tijekom dugotrajnog prakticiranja dolazi do emocionalnog pražnjenja i ravnodušja i do vegetacije uma. Rabindranath R. maharaj koji je bio bivši guru dao je svjedočanstvo o meditaciji i njezinom pogubnom djelovanju u knjizi Smrt jednog Gurua.

Ovo sa seksom je isto nedefinirano u kojem smislu se kršćanin njemu protivi. Kršćanstvo i Crkva su za seks, ali isključivo za seks u bračnoj zajednici sa svrhom začeća i rađanja djeteta. Uglavnom, seks ne može biti objektivno dobar ako se na razne načine može zloupotrebljavati, u maloljetničkom prakticiranju kada dolazi do neželjenih trudnoća pa samim time i do pobačaja, ubijanje nevine djece. Pa do promiskuiteta koji je uzrokom raznih spolno prenosivim bolestima poput aids-a koji je uzeo tolike žrtve. Netko će reći da se tom problemu može stati na kraj sa uporabom kontracepcije i prezervativa, no dešava se uvijek da se to često izbjegava.
Dakle, seksualnost je objektivno dobra ako se prakticira u braku jer tada najmanje dolazi do problema. Studija je pokazala da najmanji broj rastava dolazi u onim brakovima u kojim parovi nisu bili skloni promiskuitetu. Nadalje, može se reći da je seks može poslužiti u terapeutske svrhe no to opet ne opravdava da je u redu biti promiskuitetan jer postoji mnogo drugih alternativa koji pospješuju zdravlje a nisu seksualne naravi, zdrava hrana, sport, planinarenje itd.

Opet, prigovor se može nalaziti u tome da izbjegavanje seksa dovodi do frustracija te je nužno da se prakticira. To je subjektivna stvar i ne može se gledati generalno jer postoje i aseksualni ljudi koji u sasvim zadovoljni životom. S druge strane, postoje vrlo seksualno aktivne osobe koje opet nailaze na vlastita nezadovoljstva tako da je sve to poprilično relativno.
Moj prijedlog je da se u škole uvede duhovna edukacija, kako mlade učiniti sretnim i zadovoljnim kroz bavljenje kreativnošću, samoostvarenjem, izgrađivanjem ličnošću koja bi dovela mlade do toga da ne pribjegavaju promiskuitetu i upražnjavanju seksa radi samoga užitka te bi se na taj način izbjegle i moguće posljedice poput neželjenih trudnoća i spolnih bolesti.

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan

edargrim


Ovo je nešto najbolje što si napisao. Slažem se. Znaš u čemu je poanta. ''Ljubi neprijatelja svoga i moli za njega. Jer ako ljubite samo one koji vas ljube, kakva će vam biti plača.'' - kaže Isus u jednoj propovijedi. Kako ćeš ti ljubit neprijatelja svoga, onoga koji te mrzi ako se to kosi sa čovjekovom prirodom? Odgovor je jednostava - to se ne može postići vlastitim snagama nego samo milošću Božjom kroz Isusa Krista.

Niti se vjera može postići vlastitim snagama, to je dar.

''Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.''

Efežanima 2:8-9

_________________
Tko smo? Otkrili smo kako živimo na nevažnom planetu koji kruži oko dosadne zvijezde izgubljene u galaksiji u zaboravljenom kutku svemira u kojem ima više galaksija nego ljudi.- Carl Sagan