Nakon dva citanja kolumne (Vikrota genijalnog) vidim da nema potrebe komentirati osim:
Viktor je napisao/la:
Izuzmemo li, dakako, samu nevjeru, koja je objektivno nemoralan čin sama u sebi, premda mentalitet današnjeg čovjeka to teško može prihvatiti.
Ovdje vidim da je njegovo mišljenje o tome kako je nevjera objektivno nemoralna zapravo nista više nego subjektivno.
Zbog čega je nevjera nemoralna pa čak i objektivno nemoralna?
Koristimo se terminima koje mnogi ne razumiju, dali mi znamo njihovo znacenje? Značenja objektivnog i subjektivnog?
Taoizam je religija koja je starija od kršćanstva. Taoizam je i ateistička religija, nastala na filozofskim i moralnim učenjima Lao Tsea koji je "svetu" knjigu taoizma, Tao Te Ching, pisao oko 400 godina prije Krista.
Tao Te Ching je knjiga u kojoj je u 80ak stranica sadržana ljudska vrlina i mana. Knjiga koja sadrži "savjete", u obliku poslovica, kako se ponašati, postupati u određenim situacijama, moralna učenja koja ponekad i nadilaze moral današnjeg čovjeka (ono sto mi smatramo moralnim)... Da ne duljim, slično kao i Biblija Novog Zavjeta.
Znači po ovoj gore tvrdnji, Taoist, koji slijedi TAO je nemoralna osoba unatoč tome sto je zapravo vrlo moralna osoba.
arsen je napisao/la:
Moram priznati da je tekst Viktora Verića za mene jedno veliko otkriće
u smislu argumentiranog iznošenja teza "obrane" od napada ateista.
Najvažnije je da je izbjegao braniti se kontranpadom već je argumentirano i s puno smisla iznosio teze.
Za mene vrlo poučno.
Ono što ja vidim je objašnjenje kako se ateisti služe ad hominem argumentima da bi se malo dalje u tekstu vidilo diskreditiranje ateizma upravo ad hominem argumentima.
Citadel je napisao/la:
Zanimljivo kako ateisti opovrgavaju da su se Staljinovi zločini dogodili u ime ateizma, nego u ime marksizma. Što ispada da na neki način opravdavaju Staljina. A da je bio kojim slučajem Staljin bio vjernik predbacivali bi to kršćanima. Najveći zločini su se događali u klimi koja je bila prožeta ateizmom. Trebali bi to priznati, da je staljin imao svijest o Bogu zasigurno se nebi tako olako odvažio na 'čišćenje' ljudi.
P.S.
Edargrim pomno prati razvoj teme. Zadajmo mu koji metak.

Da, vrlo je zanimljivo. Isto tako je zanimljiva tvoja tvrdnja da kada neki kršćanin počini zločin da on nije kršćanin
Ne nebih trebao priznati!
Zasto?
Zato sto sam ja ateist a ne smatram "opravdanim" pociniti zlocin a kamoli oduzeti tudji život pozivajuci se na ateizma. (Jeli dovoljno?)
Bernard je napisao/la:
U pravu si. Međutim, čini mi se da smo dopustili da se rasprava vodi potpuno pogrešnim smjerom, bez uzimanja u obzir konteksta u kojemu se nešto događalo.
Vjernički i nevjernički svjetonazori bili su dio društvene ideologije koja se je štitila od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Promašeno je suditi dvanaesto i trinaesto stoljeće kriterijima parlamentarne demokracije i vjerske tolerancije 21. stoljeća. Uostalom, u čemu je bitna razlika između stare inkvizicije, sovjetskog NKVD-a i današnjih antiterorističkih zakona odn. njihovog prakticiranja na Guantanamu
Slažem se
Bernard je napisao/la:
Dosljedni ateist uključio bi u to žrtve svakog nasilja inspiriranog bilo kojom religijom. No, to nas vodi zaista predaleko.
Tako je... I ne, ne vodi nas predaleko.
Dalje:
Atilini Huni nisu osvajali radi religije nego radi prostora. Nisu činili kristijanocid (kao takav) jer je njima bilo potpuno svejedno koje su religije oni koje napadaju.
Isto i za Slavene
Grci i Trojanci su zapravo pod istom religijom. Samo politeisticka religija ti pruža mogućnost da jednoga boga štuješ više od drugoga.
Pa tako su Grci uništavali Trojanske hramove
(karikiram) Apolona kako bi dizali svoje za Aresa...
O turcima ne mogu jer poznato je da su oni u svojim haračenjima nosili svoju religiju i svoju kulturu, što je vidljivo u BiH.
Bernard je napisao/la:
I što sad? Treba li formirati svjetski sud pravde koji će donijeti pravorijek našeg "prosvijetljenog" stoljeća nad svim naraštajima prije nas? I natjerati Južne Slavene da vrate Rimljanima zauzete prostore...a Rimljane da to isto učine Ilirima...
Naravno da ne... Što je bilo bilo je, to je daleka povijest
Definicija vjerskih ratova je vrlo jasna. Rat u ime religije.
Nisu ni svi Križarski Ratovi bili vjerski, što i svaki ateist mora znat, ali početak križarskih ratova ima začetak u vjerskim netrpeljivostima.
Npr. rat koji se desio (ili se još dešava) u Sudanu je vjerski. Sudan je zemlja sa večinski muslimanskim stanovništvom. Manjinsko stanovništvo zahtjeva odcjepljenje jer ne žele priznati muslimansku vlast. Muslimani, zbog održavanja cjelovitosti vrše represiju i dolazi do rata. Vjerskog rata.
adrijana je napisao/la:
Ima stvari u kojima se i mi (tj. neki od nas) slažu s ateistima. Oni sigurno ne vjeruju u boga koji je strogi sudac, plašitelj ljudi, osvetitelj, koji traži da druge šikaniramo i omalovažavamo, mrzimo, ubijamo, a u takvog boga ne vjerujemo niti mi.
O tome cu pisati na kraju
arsen je napisao/la:
Nemojte mi zamjeriti, ja sam matematičar po struci, a jedna teorija kaže (svojedobno prerasla i u religiju) da se brojkom sve može ustanoviti. Ako se netko poziva na brojke, onda ih mora prikazati sve, i one s druge strane... npr. koliko je bilo žrtava inkvizicije
Arsene, opet si falio.
U ovome slučaju se ne može dokazati sve jer brojke koje se prikazuju nisu realne. Govori se o približnom broju žrtava. Kada se spomene broj od 20 000 000 Staljinovih žrtava ne prikazuje se točan broj nego približan.
Sasvim je jasno da je zapravo realan broj čak i desetke tisuca veci ili manji. Što i dalje ne umanjuje brojku
arsen je napisao/la:
Dalje u raspravi se obara argument da je religija uzrok i kaže se da je uzrok nešto drugo s čime se apsolutno slažem jer
A čega to uzrok? Zla? Svega zla? Zanimljivo.
Ja kao ateist smatram da je religija zaslužna za mnogo prekrasnih stvari koje nemaju veze sa zlom. Ostavila nam je prekrasno kurturološko naslijeđe u građevinama, pričama, mitologijom, statuama, spomenicima, glazbi, pjesmama, moralnim vrednotama...
Religija je izvor svega zla je zapravo zloporaba Dawkinsova dokumentarca kojega su zapravo producenti nazvali "Root of all Evil" a ne sir Richard. Tko ga je gledao, mogao je vidjeti koja to zla Dawkins navodi. Al eto... o ekstremima i sa jedne i druge strane ne mogu ništa reći.
arsen je napisao/la:
Što to znači? Da bi u ateističkom svijetu bilo manje zločina? Naprotiv, empirijski je dokazano da ih je bilo više (da ne ponavljam Viktora genijalnog)
Nije to empirijski dokaz.
Možda i bi.
Za ovaj primjer volim uzimati demokratska i sekularna društva zemalja Švedske, Norveske i Japana sa većinskim ateističkim stanovništvom a medju najmanjim stopama kriminala na svijetu
Ovaj primjer ni malo se ne razlikuje od religijskog .
O moralu i toleranciji možemo vidjeti u društvima arapskoga, konzervativnoga, muslimanskog svijeta.
O ATEIZMU
(i svemu)Što je za mene ateizam?
Riječ,
Riječ kojom najbliže opisujem svoju religijsku pripadnost, odnosno nepripadnost. Najjednostavnije; Ne vjerujem u niti jednoga boga kojega religije propovjedadju.
Zašto?
Iz više razloga, na kraju se opet završi na razumnom (ono sto je razumno meni ne mora biti razumno i drugima) razmišljanjem o sebi, svemiru, svijetu, ljudima i problemima.
Činjenica jest da se naš svijet sastoji od raznih religija.
Meni to govori samo o ljudskoj potrebi da "stvara" religije.
Religija kao takva je savršeni mehanizam za upravljanje masa, pruža čovjeku utjehu, daje pripadnost (nešto poput države).
Stotine, pa i tisuće religija i raznih vjerovanja kroz povijest su izumrle i danas ne predstavljaju ništa više od obične mitologije.
Danas pak imamo i religije koje su i starije od nekih izumrlih a održale su se na životu; Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Taoizam, Hinduizam, Budizam.
Svaka od ovih religija može doživjeti sudbinu koju su doživjele stare religije antičke Grčke ili Rimskog Carstva pojavom nečega novoga.
Svjedoci smo rađanja novih religija.
Scijentologija
Religija temeljena na zamislima pisca SF priča.
Zvuci glupo. I je glupo. Meni i vama.
Ali scijentologu nije glupo.
Isto kao sto nekima nije glupa priča o općem potopu, bezgrešnom začeću, uskrsnuću tijelom, reinkarnaciji itd. itd.
Nitko od nas ne može sa 100% sigurnosti tvrditi da je njegovo uvjerenje jedno iskreno. Ni kršćani, ni muslimani, ni hinduisti ni ateisti.
Zašto?
Zato sto ne može. Vjera se temelji na vjerovanju bez dokaza. Znači ne na znanju, nego na vjerovanju. Zato i je vjera!
Postoje dokazi!
Koji dokazi? Ne, ne postoje dokazi. Postoji samo nešto što bismo mi željeli da budu dokazi. Ja npr. vjerujem u postojanje izvanzemaljskog života. Inteligentnog i onog manje inteligentnog. Svemir je prevelik, što ostavlja jedini logičan zakljucak da nešto malo poput nas ne može biti samo. Unatoč tomu sto nema dokaza da takav život postoji moja vjera je toliko jaka da prerasta granice vjerovanja i poprima obrise nečega sto smatram činjenicom.
Postoje svjedocanstva, ukazanja...
Da, ali jesu li ona istinita? To je stvar koju je jako teško, pa i nemoguće dokazati. Uzimate li si vi kršćani to kao dokaz ispravnosti kršćanskoga nauka? Ako da, treba biti svijestan cinjenice da i judaizam, islam i hinduizam isto tako bilježe takve stvari. Status Quo!
A ozdravljenja?
Da... Uistinu ljudi ozdravljaju u prisustvu vjere i iscjeljitelja vođenih vjerom. A i razne vođe tako upozoravaju kako na razne šarlatane koji obmanjuju narod. Ali ljudi i kod takvih šarlatana ozdravljaju (Benny Hinn, Bruno Groening (ili kako već), Saibaba). Medicina isto bilježi čudotvorna izlječenja bez uplitanja ikakve religije.
Sve ovo mi kao argument zvuči još i gluplje ako se u obzir uzmu milijuni nevine dijece koja boluju od raznih zloćudnih tumora i bolesti i unatoč svim molitvama ipak podlijegaju bolestima dok na drugoj strani ljudi od toga mahom ozdravljaju upravo zaslugama svojih religija i molitvi. To je nepravda. I ne postoji ni jedno teodicijsko objašnjenje koje ovu nepravdu može opravdati. Barem meni ne (jesam li ja zato slijep?)
Puno ljudi doživljava obracenje, prosvjetljenje.
Da, zaista, puno ateista nakon nekog vremena "progleda". Glupo bi bilo tvrditi da i ja neću nekada (vodim se onom od Ingmara Bergama: "Nadam se da se nikada necu toliko razboliti da postanem religiozan"). Ateisti postaju kršćani.
Ne, to nije nekakav specijalni obrazac. Mnogi kršćani isto tako "progledaju" pa postanu ateisti. Muslimani postaju kršćani a i obratno. Mnogi ateisti, kršćani, muslimani postaju hinduisti ili pak budisti. To nije argument...
Prijatelj mi cesto kaže da je ateizma oznaka egoizma. Zbog svoje želje da živim u grijehu (hedonizam) odbacujem religiju koja mi to brani. Ali to jednostavno nije istina. Čisto iz razloga što i danas, kada živim potpuno drugačiji život ja i dalje ne prihvaćam religije.
A gledajući živote mnogih (večine) religioznih ljudi ni oni se baš ne drže tih "zabrana" Koje je njihovo opravdanje po toj logici?
Zagrobni život!
Postoje svjedočanstva o osjećajima nakon smrti, tunelu, svijetlu, odvajanju od tijela...
Da, taj tunel je vecini zajednički. Zapravo taj tunel je znanstveno objašnjen..
Postoji cijela jedna
pseudonauka koja se bavi proucavanjem i otkrivanjem detalja iz prošlih života ljudi metodom represivne hipnoze.
Jesu li i oni šarlatani? Ako nisu, ovo je nepobitan dokaz reinkarnacije.
Ateisti ne vjeruju u boga jer se boje suda nakon smrti!
I da i ne.
Da, zato sto u trenucima slabosti i preispitivanja (a to radite i vi vjernici, između ostaloga tomu i služe duhovne obnove) u stanju sam se zapitati; A što ako su upravu? Što ako ću stvarno gorit u paklu? Nije li mi bolje praviti se da vjerujem. Bog nije glup... Vidjeti će da glumatam.
Ja sam materijalist (ova riječ ima potpuno drugo značenje od materijalizma kojemu je cilj stijecanje materijalnih dobara) i kao takav ne vjerujem u zagrobni život. Ono što imam... Ono što vidim... To mi je sve. Imam samo jedan život. Mislim da ga trebam odživiti najbolje kako umijem. Punim plucima. Smrt prihvacam kao neizbježnu činjenicu nakon čega je gotovo...
FIN.
Ovo mišljenje temeljim na tome strahu sviih živih bića od te smrti. Strahu koji je toliko jak da je nepojmljiv (znam o čemu govorim jer sam patio od napadaja panike gdje sam i po par puta na dan imao "blizu smrtna" iskustva).
Ono što znam je da ću živjeti u srcima i sjećanjima ljudi... Koliko dugo i na koji način ovisi samo o meni i djelima koja ću raditi. Zato se trudim da to što više budu dobra djela.
Ne smatram ateizam egoističnim jer temelj ateizma je JA NE ZNAM. Ja ne znam dali Jahve, Allah ili Višnu postoje ali vjerujem da ne. Ovo je potpuno isto kao i kod vjernika samo sto ovaj misli da da.
Početak
Kao ateist ne znam što je ili tko je stvorio ovaj svijet, svemir i život. Na temelju nekih teorija i dokaza spreman sam vjerovati da je sve nastalo Big Bangom. Ali zašto Big Bang? To ne znam. Big Bang ostavlja prostor bogu. Bogu kao pokretaču. Ako i je bog taj koji je pokrenuo ovaj svemir ja ću i dalje biti ateist?!
Da, jer ne vjerujem u ni jednoga boga kojega religije propovijedaju. A svi moramo biti svijesni i mogućnosti da su deistička i panteistička mišljenja zapravo ispravna.
BOG
Bog kao "biće", kao pojam nadilazi sve što će čovjek ikada biti u mogućnosti spoznati. Kao takav milijune puta nadilazi čovjeka i njegovo razmišljanje. Jednostavno mi je glupo da takvo biće može biti toliko tašto da će selekciju RAJ-PAKAO raditi na i na činjenicama da li sam vjerovao, bez dokaza, u njegovo postojanje
Zanimljiva priča koju sam neddavno citao:
"Isus Krist je put, istina i život. Isus Krist je dobrota i ljubav. Samo preko Krista možemo uci u Kraljevstvo Nebesko.
Što je Isus time milio?
Svatko tko živi Krista... Krist je ljubav i dobrota. Svatko tko ljubi i cini dobro zivi krista a da toga nije ni svijestan. Svatko takav baštini Kraljevstvo Nebesko!"
Ovo je jednostavno, misljenje covjeka koji je prevazišao mnoga crkvena ucenja. Ovo je poruka oprave ljubavi... Poruka pravoga boga. Pravoga Krista.
Kraj
Zbog cega ja uopce ulazim u ove rasprave? U ovaj zacarani krug iz kojega nikada nitko nece izaci kao pobjednik?
Priznajem, na pocetku jer sam htijeo dokazivati "glupost" onih koji vjeruju; "glupavim" pricama koje se ne poklapaju; citatima iz Biblije; pa i samimlogickim razmišljenjem.
Danas, kada sam prerastao takvo mišljenje o "nametanju" svojih stavova drugima sve dobije drugacije svijetlo.
Kako sam rekao , vec dugo pratim ovaj forum i nikada nisam rijeci napisao a niti hocu u drugim temama (osim ako bude iznimaka).
Ovdje sam se javio upravo zbog apsurdnosti situacije da se ateizam napada ad hominem argumentima od strane ljudi koji se žalje na takve argumente. Pokušao sam lijepo objasniti svoje viđenje stvari ali postao sam svijestan necega sto je Harry Callahan rekao "Misšljenje je kao šu**k, svatko ga ima". Tako isto svatko ima pravi svoje mišljenje i izraziti upravo onakvo kakvo je.
Upuštam se u raspravu jer mi smeta (smeta?!) kada ljudi nešto što je OBJEKTIVNO dobro (yoga, meditacija, sex)proglašavaju sotonskim i zlim, pa cak i izvorima zla.
Upuštam se u raspravu kada vidim glupe prijetnje kako cu zavrsiti u paklu jer ne vjerujem (ovo nije bilo ovdje)
Upuštam se u raspravu kada me se zbog ateizma nazove nemoralnim.
Iz svake rasprave, svaki puta izadjem upravom sa tom izjavom Harrya Callahana u glavi, mišljenje svatko ima, pa tako i ja.
Poucen vlastitim iskustvom vjere u postojanje vanzemaljskoga života shvacam izvor vjere religioznih ljudi. Tim više jer religija je u stanju dadti puno više nego moja vjera u glupe izvanzemaljce. Daje mir... Daje nadu.
Ali ja to imam. Sve to ja nalazim u sebi, u prirodi, u ljudima, prijateljima, smijehu, zagrljaju, u životinjama, svojoj Luni i svojoj kobili Gei.
Da usudim se reci, ja sam sretna osoba. Ispunjena osoba, koja se naravno može još ispunjavati. Koja se i hoce,želi i mora još ispunjavati.
Sretan sam bez Boga. Bez religije. Koliko god nekim zvucalo glupo, to su moji osjecaji. I nitko, ama baš nitko ne može znati kako se ja osjecam osim mene samoga.
Ja sam ateist. Ja sam ono sto jesam. Ja sam sretan covjek.
Hvala