|
Pozdrav!
Nisam mogao a da se ne uključim u ovu temu. Vidim da se mnogo toga ne zna i ne razumije ni na ovom forumu. Istina je da fale mnogi detalji koje mi u javnosti ne znamo, ali neke ipak znamo i na temelju njih se mogu donijeti neki zaključci. Jasno, ako ne postoje neki ključni podaci koje netko skriva ko zmija noge, ali sumnjam na to jer bi tome skrivatelju bilo u interesu da se znaju, da ga se ne napada neopravdano kroz medije.
Dakle, samostan u Dajli dobili su Benediktinci oporukom od izvjesnog grofa Grisonia, ali samo uz neke uvjete koji se mogu svesti na njihov boravak tamo i obavljanje određenih društveno korisnih aktivnosti. U slučaju neispunjenja tih uvjeta ili naknadnog prestanka tih uvjeta iz bilo kojeg razloga (dakle nebitno je jesu li dobrovoljno otišli ili su protjerani) Benediktinci gube sva prava i posjed pripada izvjesnoj ustanovi koja danas ne postoji.
Benediktinci su otišli iz samostana nakon Drugog svjetskog rata i njihova imovina je nacionalizirana od Jugoslavije. Nisam našao uvjerljiv podatak jesu li protjerani ili su dobrovoljno otišli (sudski sporovi zbog navodnih zločina protiv nekih Benediktinaca ne znače da su protjerani).
Imovina talijanskih državljana i pravnih osoba u Jugoslaviji koja je nacionalizirana, tzv. optantska imovina, predmet je raznih sporazuma između Italije i Jugoslavije. Posljednji od tih sporazuma, Osimskli i Rimski, uz uređenje graničnog pitanja u bivšem Slobodnom teritoriju Trsta uređuju i pitanje optantske imovine u dijelu te zone koji je pripao Jugoslaviji, a u kojem je i sporni samostan. Općenito je Jugoslavija Italiji otplatila novac za svu tu imovinu, dok je Italija otplaćivala taj novac pojedinim oštećenim osobama.
Za samostan u Dajli Republika Italija otplatila je Benediktincima odštetu koju su oni primili. Iz toga je jasno da samostan spada u optantsku imovinu pa stoga, prema Osimskim i Rimskim sporazumima, Jugoslavija i njene nasljednice nemaju nikakve obveze prema optantima i vlasnici su te imovine bez tereta.
Dakle, Benediktinci iz dva različita razloga nemaju pravo tražiti imovinu natrag, i iz oba razloga imovina pripada državi. Prvo, dobili su je od grofa Grisonia uz uvjet koji više nije ispinjen jer su otišli (ponavljam, prema oporuci grofa, nebitno jesu li dobrovoljno ili prisilno otišli). U slučaju neispunjenja uvjeta samostan bi trebao pripasti sada nepostojećoj instituciji, a u tim slučajevima po pravu pripada državi, dakle Jugoslaviji. Drugo, dobili su odštetu i time praktički prodali samostan Jugoslaviji.
Nakon raspada Jugoslavije u povratu crkvene imovine Republika Hrvatska vraća samostan Crkvi, no ne vraća ga Benediktincima nego lokalnoj biskupiji, vjerojatno misleći da je sve to ista Crkva, pa je svejedno. Tu je RH napravila grešku jer se radi o optantskoj imovini koja se nije trebala vraćati jer pripada državi. Grešku je napravila i biskupija što je to primila. No mislim da se mogu shvatiti obje strane, državi je očito bilo najlakše to vratiti jer je ostala imovina bila zauzeta, dok je biskupija radije primila nešto nego ništa. Trebalo se ipak radije to dati u zamjenu za nešto što se zaista trebalovratiti, a ne vratiti što se ne treba vratiti.
Napominjem da se ne radi o poklonu države, nego o pogrešnom povratu. U takvim slučajevima, kao kada uplatite novac za telefon na krivi račun, davatelj ima pravo povrata. Dakle, RH ima pravo tražiti i dobiti samostan nazad, vjerojatno bez naknade za štetu jer se radi o njenoj grašci. DORH će vjerojatno upravo ovako zaključiti, možemo pričekati.
Biskupija je to ispravno zaključila i namjerava vratiti samostan dražavi. Malo, istina, kasno, jasno je da je htjela dobiti imovinu koja joj ne pripada i koju bi dobila da nije bilo buke.
U ovom svjetlu, što Benediktinci hoće apsolutno nije jasno. Još je manje jasno kako i zašto je Vatikan ovo odlučio. Ne vidim drugog objašnjenja nego nekakvi lobiji, koji su napravili nemjerljivu štetu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ne u nekretninama nego u vjernosti jednog od najkatoličkijih europskih naroda Crkvi i papi. To im zaista nije trbalo.
Možda su htjeli imovinu koju su greškom dobili od države podijeliti "pravedno" pola-pola. Naravno, pravedno bi je bilo vratiti državi. No ako su već htjeli zadržati nepravedno stečen posjed, to su mogli vrlo jednostavno - šutnjom.
Istina je, papa ima pravo raspolagati crkvenom imovinom kako želi. Ovdje nije sporno njegovo pravo, nego razlozi na koje se poziva, a koji ne stoje. Moje osobno mišljenje je da je tu Benedikt XVI. nema stvarnu sliku toga o čemu se radi, nego da je zaveden, posebno kardinalskom komisijom. Što će dalje biti unutar Crkve ne znam jer ne poznajem Vatikanske igre.
Glede otvaranja Padnorine kutije, tj. da bi sada neki drugi optanti mogli tražiti imovinu, to pravno ne stoji. Naime, ako netko stekne (recimo kupi) optantsku imovinu i iz nekakve dobrotvornosti i galancije pokloni je starom vlasniku optantu koji je obeštećen, to je njegovo pravo, a ne povlači pravo drugih optanata ni za čime. Naravno, to je tako pravno, ali medijski i lobistički možemo očekivati grabljenje, a ni to nam nije trebalo.
Ispričavam se na dužini teksta. Pozz!
_________________ "Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.
|