Barnaba je napisao/la:
Kad smo na temi o svemiru, može li se razjasniti je li Isus, kad je uzašao na nebo, otišao na neko konkretno mjesto u svemiru ili se tu radi o prelasku u drugu dimenziju? Da li je "nebo" konkretno mjesto u svemiru i gdje je ono?
Ovo je jako dobro pitanje. Mislim da se odgovor na to pitanje moze dati i u okviru znanosti i filozofije, a ne samo teologije.
Krenimo od onog sto znamo: Bog (ako stvarno postoji) je izmedju ostalog definiran kao svemoguce i sveznajuce bice. Kad bi se Bog nalazio u nasem svemiru, on bi trebao moci u svakom trenutku znati polozaj i kretanje svakog kvanta energije i svake subatomske cestice u svemiru. Bog bi isto tako morao moci trenutno elaborirati sve te podatke i iz njih predvidjati buduci tijek svakog dogadjaja u svemiru. Samo tako bi njemu bila znana sva povijest i buducnost svemira. Za Boga bi svemir tako bio potpuno deterministicki, kako bi to rekli filozofi. Taj se problem u filozofiji naziva problem Laplaceovog demona, tj sveznajuceg bica koji u trenutku moze spoznati svu proslost i buducnost samog svemira.
Problem je da su fizicari vec dokazali da je nas svemir nedeterministicki, tj. cestice u nasem svemiru opisuju zakoni kvantne fizike. Temeljni zakon kvantne fizike je tzv. Heisenbergov princip neodredjenosti, koji tvrdi da je nemoguce utvrditi istovremeno sve karakteristike jedne cestice (polozaj, brzinu...), jer svaki pokusaj akvizicije informacija o toj cestici,
nuzno mijenja samu prirodu te cestice. To znaci da se i samo stanje svemira mijenja samim pokusajem akvizicije informacija. Znaci ako je Bog unutar samog svemira, svaki njegov pokusaj akvizicije informacija konstantno mijenja samu prirodu svemira sto opet zahtijeva novu akviziciju informacija, koja opet mijenja prirodu svemira.... itd. sto dovodi do paradoksa beskonacne progresije.
Drugi argument je dao otac informatike Alan Turing. On je dokazao da svaki sustav akvizicije i elaboriranja informacija, nuzno mijenja unutarnju prirodu samog tog sustava. Npr. svaki elaborirani bit u vasem racunalu mijenja stanje u njegovoj memoriji, svaka informacija koju mi elaboriramo mijenja elektrokemijsko stanje naseg mozga, svaka nova informacija u DNK jedne stanice, mijenja zapis same DNK itd. To je ono sto Turing zove
state machine: bilo koji sustav koji je sposoban za akviziciju i/ili elaboraciju podataka
nuzno mora mijenjati svoje unutarnje stanje. Koja god bila priroda Boga u smislu strukture (cista energija ili nesto sto ne mozemo zamisliti), ako se on nalazi u nasem svemiru, on mora nuzno mijenjati svoje interno stanje da bi primio i pohranio informaciju. Ali, ako je i Bog
sam dio tog svemira, mijenjao bi i stanje svemira, jer bi promijenio stanje sebe samog kao dijela tog svemira. To bi dovelo do situacije da bi Bog opet morao primiti
novu informaciju mijenjanja svog internog stanja, sto bi opet promijenilo stanje svemira....itd. Opet imamo paradoks beskonacne progresije.
Ta dva argumenta dokazuju da ako postoji ista kao "Bog", ono nuzno mora biti izvan naseg svemira. To ga stavlja izvan mogucnosti logicke spoznaje i znanstvenog istrazivanja.