|
Katekizam ukratko sažima što je Istočni grijeh: "Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim grijehom, lisenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta se lisenost naziva "istocni grijeh"."(KKC 417)
A ovako je pobliže pojašnjeno kako je do toga došlo (prema knjizi "Sloboda za ljubav" Slavka Pavina):
Bog traži od nas slobodu i slobodne odluke, stoga se objavio dovoljno jasno da ga možemo prihvatiti i ostao dovoljno nejasan da ga možemo odbaciti. Bit grijeha palih anđela je "Neću služiti!... Podići ću svoje prijestolje zdesna Bogu; bit ću jednak Svevišnjemu!" Svojstva đavla i njegovih sljedbenika: skloni su varkama i lažima. Zatvaraju se u sebe, osamljeni su, rastrgani, negativni prema drugima. Nemaju prijateljske odnose s drugima. Svojstva slobodne Božje djece: poklonici su istine. Otvoreni prema Bogu i ljudima, smireni i radosni. Sve gledaju dobrohotno, u ljubavi prijateljuju s Bogom i ljudima.
Zašto su pali prvi ljudi? Zašto mi griješimo? Knjiga postanka, opisujući grijeh prvih ljudi, govori nam o uzrocima, procesu i posljedicama naših padova.
1. Đavao je prvim ljudima prikazao Božju zabranu težom nego što jest da u njima izazove nepovjerenje prema Bogu: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" Na dnu grijeha krije se stav: "Život po Božjem zakonu je pretežak... Tko može ispunjati sve ono što savjest nalaže? Bog nema pravo to od mene tražiti!" 2. Pobuđivao je u njima želju za neovisnošću i ohološću: "Ne, nećete umrijeti... nego ćete biti kao bogovi!" Čovjek ne vjeruje da će mu život u prijateljstvu s Bogom donijeti sreću. Želi to osigurati sam sebi vlastitim silama. 3. Nakon što je u njihova srca posijao sumnju, nesigurnost, praroditelji postaju plijen požude i strasti. "Žena vidje da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, za mudrost poželjno." I nama se Bog čini često tvrd. A požuda i strast "nude" nam zadovoljstvo i sreću. Oslabljeni sumnjom pribjegavamo užicima koje pruža požuda tijela, očiju i oholosti. 4. Učinili su grijeh neposlušnosti: "Žena uze njegova ploda i pojede." Kad robuje strastima, čovjek se sve više udaljava od Boga, buni se, ne sluša ga, postaje Božji neprijatelj, a to je trajno stanje grijeha. 5. Grijeh sa sobom povlači loš primjer, sablazan, nagovaranje drugoga na grijeh. "Dade ga i mužu te je i on jeo." Kad čovjek sagriješi, teško podnosi da postoji kraj njega netko tko se drži Božjega zakona: sebe i druge uvjerava da dobro čini te nastoji, najviše javnim mišljenjem, navesti druge da misle i žive kao on – po zakonu grijeha. 6. Rezultat grijeha: golotinja, praznina, ruševine bića. Koliko ljudi danas osjećaju nutarnju golotinju, nezadovoljstvo, prazninu, besmisao, životnu bljutavost? 7. Kad ih Bog traži, pokazuje im uzrok njihove golotinje, nesreće. "Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti." Ali oni krivnju bacaju na druge: "Žena koju si mi dao dala mi je pa sam jeo..." "Zmija me navela pa sam jela." I danas čovjek za svoje padove i neodgovornost baca krivnju na druge. 8. Tada ih Bog tjera ih iz raja jer moraju iskusiti posljedice svoga grijeha. Dokle god čovjek ne priznaje grijehe nego za njih okrivljuje druge, nema pristupa Bogu.
Istočni grijeh dakle označava ranjenu i oslabljenu ljudsku narav kojoj je sklono svako ljudsko biće, čiji korijen je u oholosti i neposlušnosti, a krštenjem se briše istočni grijeh i čovjek se vraća Bogu.
|