Katolički odgovori

Postoji li mogućnost da se KC protivi umjetnoj oplodnji iz razloga što takva djeca ne nose teret "istočnog grijeha"?

Daj, odi na vjeronauk da ne pišeš ovakve stvari. Iz kojeg razloga takva djeca ne bi imala istočni grijeh?

Na vjeronauku se to uči? U kojem razredu?
Iz kojeg razloga bi tek rođena djeca imala bilo kakav grijeh? Zato što su živi?

Katekizam ukratko sažima što je Istočni grijeh:
"Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim
grijehom, lisenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta se lisenost naziva
"istocni grijeh"."(KKC 417)

A ovako je pobliže pojašnjeno kako je do toga došlo (prema knjizi "Sloboda za ljubav" Slavka Pavina):

Bog traži od nas slobodu i slobodne odluke, stoga se objavio dovoljno jasno da ga možemo prihvatiti i ostao dovoljno nejasan da ga možemo odbaciti.
Bit grijeha palih anđela je "Neću služiti!... Podići ću svoje prijestolje zdesna Bogu; bit ću jednak Svevišnjemu!"
Svojstva đavla i njegovih sljedbenika: skloni su varkama i lažima. Zatvaraju se u sebe, osamljeni su, rastrgani, negativni prema drugima. Nemaju prijateljske odnose s drugima.
Svojstva slobodne Božje djece: poklonici su istine. Otvoreni prema Bogu i ljudima, smireni i radosni. Sve gledaju dobrohotno, u ljubavi prijateljuju s Bogom i ljudima.

Zašto su pali prvi ljudi? Zašto mi griješimo? Knjiga postanka, opisujući grijeh prvih ljudi, govori nam o uzrocima, procesu i posljedicama naših padova.

1. Đavao je prvim ljudima prikazao Božju zabranu težom nego što jest da u njima izazove nepovjerenje prema Bogu: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" Na dnu grijeha krije se stav: "Život po Božjem zakonu je pretežak... Tko može ispunjati sve ono što savjest nalaže? Bog nema pravo to od mene tražiti!"
2. Pobuđivao je u njima želju za neovisnošću i ohološću: "Ne, nećete umrijeti... nego ćete biti kao bogovi!" Čovjek ne vjeruje da će mu život u prijateljstvu s Bogom donijeti sreću. Želi to osigurati sam sebi vlastitim silama.
3. Nakon što je u njihova srca posijao sumnju, nesigurnost, praroditelji postaju plijen požude i strasti. "Žena vidje da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, za mudrost poželjno." I nama se Bog čini često tvrd. A požuda i strast "nude" nam zadovoljstvo i sreću. Oslabljeni sumnjom pribjegavamo užicima koje pruža požuda tijela, očiju i oholosti.
4. Učinili su grijeh neposlušnosti: "Žena uze njegova ploda i pojede." Kad robuje strastima, čovjek se sve više udaljava od Boga, buni se, ne sluša ga, postaje Božji neprijatelj, a to je trajno stanje grijeha.
5. Grijeh sa sobom povlači loš primjer, sablazan, nagovaranje drugoga na grijeh. "Dade ga i mužu te je i on jeo." Kad čovjek sagriješi, teško podnosi da postoji kraj njega netko tko se drži Božjega zakona: sebe i druge uvjerava da dobro čini te nastoji, najviše javnim mišljenjem, navesti druge da misle i žive kao on – po zakonu grijeha.
6. Rezultat grijeha: golotinja, praznina, ruševine bića. Koliko ljudi danas osjećaju nutarnju golotinju, nezadovoljstvo, prazninu, besmisao, životnu bljutavost?
7. Kad ih Bog traži, pokazuje im uzrok njihove golotinje, nesreće. "Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti." Ali oni krivnju bacaju na druge: "Žena koju si mi dao dala mi je pa sam jeo..." "Zmija me navela pa sam jela." I danas čovjek za svoje padove i neodgovornost baca krivnju na druge.
8. Tada ih Bog tjera ih iz raja jer moraju iskusiti posljedice svoga grijeha. Dokle god čovjek ne priznaje grijehe nego za njih okrivljuje druge, nema pristupa Bogu.

Istočni grijeh dakle označava ranjenu i oslabljenu ljudsku narav kojoj je sklono svako ljudsko biće, čiji korijen je u oholosti i neposlušnosti, a krštenjem se briše istočni grijeh i čovjek se vraća Bogu.

Rezime, ljudsko biće je grešno od samog začeća.
Krštenje kao čin brisanja istočnog grijeha je dakle moguće od samog začeća.

Postoji li praksa krštenja embrija?

Želiš reći da ne znaš kako se krštava? Malo mi je teško vjerovati da nisi nikada makar mrvicu nečijeg krštenja vidio, barem u rodbini.
Dakle, krsti se vodom pa je to neizvedivo kada je u pitanju nerođeno dijete.

To mi izgleda kao tehnički problem.

Želiš li reći da krštenje nije moguće jer nije formirano tijelo (konkretno glava)?

Kao prvo, nije to tehnički problem u smislu u kojem ti to navodiš, već je način na koji se sakrament daje, propisan (Crkva, kao tijelo Kristovo je pritom, vodila prvenstveno računa da bude čovjeku na korist a ne na propast) i ne može se mijenjati kako se kome svidi ili prohtije. Pojasnit ću ukratko.
Krštenje je sakrament ustanovljen od Isusa Krista, a njime se čovjek u kupelji krsne vode božanskom milošću čisti ili oslobađa od grijeha, najprije istočnoga a također i svih počinjenih osobno, te duhovno preporađa na novi život u Kristu, suobličuje se Kristu i postaje članom Božjega naroda ili Crkve (usp.kan. 849). Iako, kanon 684, kaže da se krstiti može u bilo kojoj dobi života svaka osoba koja nije krštena ipak posve je razumljivo kako samo krštenje ne smije uzrokovati smrt čovjeka što bi u slučaju da netko izvadi oplođenu jajnu stanicu i stavi ju u krsnu vodu svakako bio slučaj. Naglašavam zadaća Crkve je prvenstveno provođenje sakramenata koje je ustanovio Gospodin a ne njihova modifikacija u skladu s znanstvenim spoznajama koje između ostalog imaju osobinu nestalnosti i promjenjivosti u odnosu na razvoj tehnike i tehnologije.
Drugo, Crkva je oduvijek zagovarala načelo ne miješanja u prirodni tijek procesa začeća i rađanja čovjeka jer je to najbolje za samog čovjeka. Dakle, tvoj inovativni pokušaj, pripisivanja nedosljednosti i nelogičnosti Crkvi je potpuni promašaj.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dtrnski, pročitaj još jednom što je istočni grijeh da ne pišeš ovakve nebuloze i upozoravam te da ne trolaš i ne potičeš besmislene rasprave.
Crkva osim odraslih krsti i djecu koja još nisu svjesna duhovnih dobara koja primaju po krštenju, pouzdavajući se u roditelje, svjesne kršćane, da će oni osigurati djetetu vjersku pouku. S tom pretpostavkom Crkva prima djecu na krštenje, no očito je da je problem u toj vjerskoj pouci i da mnogi na kraju ne znaju ni osnove svoje vjere.

U vezi teme, što je istočni grijeh, dodajem objašnjenje iz Glasa Koncila:
"Znamo da je Adam primio izvornu svetost i pravednost, ne samo za sebe nego za svu ljudsku narav: popuštajući zavodniku, Adam i Eva čine osobni grijeh, ali taj grijeh zaražava svu ljudsku narav koju će oni prenijeti u palom stanju. To je grijeh koji će se po svemu čovječanstvu prenositi razmnožavanjem, to jest prenošenjem ljudske naravi lišene izvorne svetosti i pravednosti. Zato se istočni grijeh naziva »grijehom« na analogan način, to je grijeh »naslijeđen« a ne »počinjen«, to je stanje a ne čin. Iako je svakome vlastit, istočni grijeh nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg osobne krivnje. To je nedostatak izvorne svetosti i pravednosti, ali ljudska narav nije potpuno pokvarena (»genetski zla«, kako kažete): ona je u vlastitim naravnim silama ranjena, podvrgnuta je neznanju, patnji i vlasti smrti, sklona je grijehu, i ta se sklonost zlu naziva »požuda«. Krštenje, koje daje milosni Kristov život, briše istočni grijeh i vraća čovjeka k Bogu, ali posljedice grijeha na oslabljenu i zlu sklonu narav i dalje ostaju u čovjeku te ga izazivaju na duhovnu borbu."

Ovo mogu komentirat samo kao krajnji bezobrazluk!

Hajde da se i ja uvučem u raspravu...(a ne znam kako ću iz kuće koliko snijega napadalo i još pada!) Dakle čovjek prima na sebe istočni grijeh time što je sudionik ljudske naravi (pitanje je da li neki eventualni ljudi u svemiru imaju istočni grijeh - ako njihovi Adam i Eva nisu bili prihvatili napast i još su u stanju prijateljstva s Bogom) dakle ljudi na zemlji svojim začećem (ne zato jer su "plod spolnog odnosa") prema tome ljudska narav nosi sobom nasljeđe Adamova grijeha.
Praksa Crkve je da je uvijek krštavala nakon rođenja (Krešetnje je "preporođenje"). Ja sam davno učio sakramentalku i pastoralku pa smo od prilike ovako učili.
Dijete se krštava nakon rođenja. Ako je moguće neka ga krsti svećenik prema obredu. Ako zbog nekog razloga (hitnosti) može krstiti primalja (babica) a obred se nadopuni kasnije prema obredniku. Ako je zvog teškog poroda došlo do bilo kakvog porođaja i postoji opasnost da dijete umre može se krstiti bilo koji dio tijela (u uvjerenju da je dijete živo) ako postoji sumnja onda ga se krsti pod uvjetom N(obavezno reći ime) ako si živ ja te krstim. Abortirano tijelo ili mrtvorođeno se ne krštava (sakramenti su za žive). Isto pravilo vrijedi i za djecu rođenu prije vremena i nalaze se u inkubatoru. Krštenje takvih ovisi o sudu liječnika i zdravstvenom stanju djeteta. Krštenje u utrobi ne dolazi u obzir, jer čovjek još nije rođen!
Očito da nekima nije cilj rasšistiti pojmove nego u najmanju ruku izrugivati krštenje. Moj dojam!

Da se umjesto termina "istočni grijeh" koristi termin "grijeh Adama i Eve" smatram da zabune ne bi bilo.

Da, u pravu si, ovako se ni ja nisam krstio, jer si mislim, što ja imam s Japancima i njihovim grijesima, baš bzveze!!

Prvo krivo bi bilo "grijeh Adama i Eve" jer "istočni grijeh" nije neki čin nego stanje koje se dobiva nasljeđem u ljudskom rodu. Prema tome ispravno je reći "istočni grijeh".

Drugo "istočni grijeh" nije zemljopisni (geografski pojam) nego moralni pojam zove se "istočni" jer ističe (možda bi bilo dobro reći "izvorni" grijeh - kao što je pojam istok zato jer tamo sunce ističe - ne zato jer je to istok pa zato tamo sunce ističe.

A ja imam nešto zajedničko s Japancima jer sam i ja sudionik, baš kao i Japanci "istočnog grijeha" a ja nemam nikakve veze sa grijehom nekog Japanca... Ma lijepo je Isus rekao "ne bacajte..." Ako pak ne vjeruješ u nešto onda budi toliko pristojan i poštuj nečije uvjerenje, ako ga ne želiš shvatiti.

Istocni grijeh je zapravo breme civilizacije u kojoj zivimo. Ni jedan covjek ne krece od nulte tocke, svaki covjek ima roditelje i drustvo koje ga formira. Pad Adamov je pokrenuo pad civilizacije ljubavi koju je covjek imao prije pada. Istocni grijeh se ne prenosi na sa osobe na osobu vec cijela nasa civilizacija nije savrsena i ta nesavrsenost nase civilizacije je istocni grijeh. Sada ako se zeli izbrisati istocni grijeh tadata oosba treba prihvatiti civilizciju ljubavi koju je objavio Isus Krist i cijepljenjem u tu drugu civilizaciju zovemo krstenje. Sada jasno je da odrasla osoba bira Kristovu civilizaciju nad nasom nesavrsenom. No sto je s malim bebama? One se ucijepljuju u Kristovu civilizaciju po posredstvom roditelja i kumova koji garantiraju da ce dijete biti odgajano u Kristovoj, a ne u nasoj paloj civilizaciji.

Nadam se da je sada malo jasnije.