SDPovac je napisao/la:
Oko odabira ministara, Milanoviću je glavni kriterij bila stručnost, a ne vjerska pripadnost.
.
Ovo je zaista za puknut od smjeha....
Primjer ministrice "zastite okolisa" Mirele Holy zaista dolazuje izreceno gore... Kad smo vec kod nove ministrice zaštite okoliša, progovorimo koju i o njenoj kvalificiranosti za taj posao. Odakle joj ideja da je kvalificirana? Koliko znamo završila je nešto što se zove "komparativna književnost". Molio bih upuicenije od mene da mi objasne što je ustvari "komparativna književnost" i za koji je to društveno koristan i produktivan posao osposobljen strucnjak za istu? To mi baš nije najjasnije. Što ti ljudi ustvari rade?
Ali osim što se zanimala "ekofeminizmom" (ovaj pojam mi je još manje jasan od prethodnog) doživotna gospodica Mirela holy svoju "kvalificiranost" bazira na cinjenici da je samoproglašena "zelena aktivistica". Tj, da je svjevremeno u "Zelenoj akciji", inace jednom vro živopisnom društvancu društveno neprilagodenih cudaka, kao "vodila odnose s javnošcu" (treca nepoznanica).
No da nastavimo u malo vedrijem tonu citirajuci dubokoumne misli nove ministrice, uglavnom iz njenog doktorskog rada i kasnijeg književnog remek-djela "Mitski aspekti ekoeminizma":
[b]Upravo zbog aktivnosti koja se kao imanentna pripisuje falusu, odnosno pasivnosti koja se kao imanentna pripisuje vulvi, vulva se doživljava kao posuda koju životnom energijom i smislom ispunja aktivnost subjektiviziranog falusa, iako je cinjenica da je za proizvodnju novog života potrebno podjednako ucešce oba organa
Nedopustivo je ljude dijeliti i valorizirati na temelju njihove spolne razlike. Suprotstavljanje dominaciji, zajednicko je ekologiji i feminizmu. Dok je ekologija usmjerena ka suprotstavljanju eksploataciji prirode, feminizam se opire dominaciji nad ženama. Ova korjenita bliskost dvaju pokreta/svjetonazora/ideologija cini njihovo ujedinjenje smislenim, ostvarivim. ... Ekofeminizam se kao pokret razlikuje od drugih feminizama time što naglašava potrebu za ocuvanjem okoliša kao temelja feministicke koncepcije svijeta, ali i time što uporište pronalazi u svojevrsnoj revitalizaciji kulta Majke Zemlje (Geja). Od ideja danas globalno raširenog pokreta dubinske ekologije razlikuje se pak time što uzrok degradacije okoliša i neravnopravnosti u društvu vidi u patrijarhalnom modelu strukturiranja moci u društvu. Prema teoreticarkama ekofeminizma žene nisu uzrokovale uništenje okoliša, vec su kao i priroda, stari narodi i kulture bile izložene destrukciji, dominaciji i podcinjavanju.
I šecer za kraj, iz predgovora Suzane Marjanic s Instituta za etnologiju i folkloristiku:
Pritom je poglavlja svoje knjige Mirela Holy promišljeno koncipirala u dihotomiji promatranih ekofeministickih smjernica. Tako, primjerice, u poglavlju o ekofeminizmu i animalizmu autorica suceljava stavove ekofeministicke animalistice Carol J. Adams te ekofeministice Val Plumvvood, odredenije - ontološki veganizam i ekološki ani-malizam, u ocito najkriticnoj tocki kada su u pitanju prava životinja -propitivanja životinjskih egzistencija kao objekata ljudske prehrane. Navedeno poglavlje osobno doživljavam kao iznimno bioeticki, zoo-eticki kljucno, jer, kao što pokazuje Mirela Holy,[/b]