Braslave, cijenim što sam pročitao od tebe procjenu o broju katolika u Hrvatskoj koja je puno drugačija od nekih statističkih podataka iz popisa s kojima se često operira za potrebe naglašavanja katoličanstava u Hrvatskoj. Dakle do 20% populacije, kažeš. Uz takvo mišljenje naglasio bih sljedeće: Ako je kriterij za broj katolika broj osoba koji nedjeljom idu na misu, moje je mišljenje, koje naravno ne mogu potkrijepiti dokazima, da je to jako širok kriterij i da je u toj skupini više običajnih nego uvjerenih. No ne želim u ovim postovima koje sam započeo iznositi svoja subjektivna mišljenja pa preskočimo takve moje opservacije. Druge me pojave zanimaju i njih analiziram.
Dakle, da se vratim pojavama koje su statistički objašnjive, a to je: distribucija populacije po obilježju vjere i korelacije koje su iz toga izvlače. Detaljnije ću objasniti premise jer vidim da mi adrijana postavlja pitanja o metodi po kojoj izvodim zaključke. Metoda je sljedeća: ako postoji veza između dviju statističkih obilježja u nekoj distribuciji tada se ta veza može statistički opisati (čak je i grafički vidljiva) a može se izračunavati i snage te veze. Ukoliko je ta veza objašnjena tada će se pojava ponašati po funkciji koja je izračunata a odstupanje pojave od izračunate funkcije pokazuje koji dio nije objašnjen. Da bude lako razumljivo poslužit ću se primjerima. Npr. Ako istražujemo vezu između godina života djeteta i visine djeteta, mjerit ćemo visinu većega broja djece različite životne dobi i poredat ćemo dobivene podatke koje možemo prikazati tabelarno i grafički: vidjet ćemo ono što već svi znamo da uzrast djeteta se povećava s brojem godina, ali da sva djeca nemaju istu visinu u određenoj godini života nego da postoji neko odstupanje. Ako izračunao snagu te veze dobit ćemo recimo broj od 0,9 koji kaže da je 90% podataka o visini protumačeno dobi djeteta dok onih 10% je pod utjecajem nekih drugih faktora koje nismo objasnili (spol djeteta, genetski faktori, prehrana djeteta, podneblje, narodnost i slično). Dakle zaključit ćemo da postoji jaka veza između dviju pojava: visine djeteta i njegovih godina života, da smo time protumačili 90% visine djeteta a onih 10% nismo protumačili jer ima još raznih faktora koji utječu na visinu. Dakle statistika nam omogućava da egzaktno kažemo koliko smo neke pojave razumjeli ili objasnili a koliko nismo objasnili. To je snaga statističke znanstvene metode.
Sada možemo razmotriti ono pitanje na koje sam i usmjerio pažnju u prvome postu. Da želimo objasniti vezu između obilježja vjerske konfesije kojoj netko pripada i vjerske konfesije roditelja te iste osobe (dakle pitanje nasljeđivanja vjere). Ja nemam konkretne rezultate takvoga jednoga istraživanja, nemam dakle konkretne brojeve, možda ih se može negdje pronaći, nego ovdje tumačim metodu izvođenja zaključaka i ovdje ću govoriti o procjenama i očekivanim rezultatima, o kojima vi možete i prosuditi da li su moje procjene približno očekivane. Procjenjujem dakle da bi rezultat takvoga istraživanja pokazao jaku vezu između tih dviju pojava recimo negdje na koeficijentu 0,7 do 0,8 (ovisno o zemljopisnom području, naciji i tome slično, recimo veze bi bila očekivano jača u islamskim zemljama, to je adrijana dobro apostrofirala, a vjerojatno bi blaža u SAD-u itd). No u većini zemalja na koje se možemo referirati, pa tako i Hrvatskoj očekujem jaku vezu između tih dvaju obilježja kako sam već napisao. Što to znači praktično u zaključcima, ako bi ta veza bila izračunata na tih 0,7 ili 0,8? Značilo bi to da bi takvim istraživanjem statistički bilo potvrđeno da su tradicija i nasljedstvo odlučujući faktor u obilježju vjerske konfesije jedne osobe te da se time objašnjava tih mogućih 70 do 80 posto utjecaja, a ostalo da su drugi utjecaji. Ukoliko su to ti brojevi tada je jasno da ostalim faktorima, među kojima je i slobodan izbor, ostaje malo prostora i da slobodnog izbora ima jako malo. To bi bio odgovor i to je statistika.
Da stvar bude još bliže objašnjena reći ću sljedeće što je općepoznato. Poznato je da je u suvremenim društvima omogućen više-manje slobodan izbor zanimanje djece. I da djeca, negdje u dobi od 15-18 godina, biraju svoja buduća zvana i zanimanja, djelomično pod utjecajem roditelja, životnih prilika i slično, ali i značajnim dijelom slobodnim vlastitim izborom. Ako bismo proveli slično zanimanje kao za obilježje vjere, vidjeli bismo (opet procjenjujem podatke) da bi se pokazala pozitivna veza između zanimanja roditelja i zanimanja djece, da bi djeca ponekad ali ne tako često slijedila zanimanja roditelja, ali bi odstupanja od toga pravila bila značajno veća nego kod nasljeđivanja vjere. Zaključili bismo da je izbor zanimanja puno manje uvjetovan nasljeđem a puno više drugim faktorima pa u njima i slobodnim izborom. Ukoliko bismo pogledali kako su zanimanja raspoređena ukupno u jednom narodu u odnosu na neki drugi narod, recimo koliki je udio liječnika u populaciji u Hrvatskoj ili Njemačkoj ili Meksiku, pokazalo bi se da razlike među narodima nisu prevelike te da drugi utjecaji u izboru zvanja, osim slobodnog izbora pojedinca, nisu presudni.
Tako dolazimo do zaključka koji sam kao pitanje postavio na početku: da li statističkom analizom možemo pokazati da je slobodan izbor pojedinca u njegovom vjerskom konfesionalnom statusu, malen. A naravno da se nitko pojedinačno ne treba gledati u tim zaključcima jer je svatko pojedinačno događaj za sebe. Statistička metoda objašnjava ukupnost pojave a nikada zasebne događaje.
I na kraju jedan kratki odgovor adrijani
adrijana je napisao/la:
Observer je napisao/la:
Pitanje za razmišljanje: koliko su uistinu slobodni oni koje mediji dan za danom zatrpavaju dezinformacijama o Crkvi i antikatolicizmom?
Nisu slobodni. Sloboda čovjeka je nježna biljka i teško ju je očuvati. Mnogi od nas su u mnogo čemu uvjetovani i često nismo svjesni koliko smo uvjetovani. No to isto kao problem se odnosi i na vjernike i od toga je počeo moj prvi post.